LOTOS
11.07.2005., ponedjeljak
Abeceda
 Ne volim abecedu, Sintaksu slova i spajanje misli, Posebno me pogodi nakon tvojih silnih odlazaka, I onda mi se ucini da se poistovjecujem sa slovima, I da gledam Van drugacije Od ostalih, Pa mi je krivo napisati slovo i Tako te vracati, A znati da se neces vratiti, i cistiti plahte i prati Tanjure Sve uz prizvuke abecede I misli Koje ne zelim da su moje jer Otese me slova svijetu koji ne volim I nije tuga nista Za abecedu Koja se slaze papirom tako da me zaboli I slovo na kraju zavrsi Kao raka Kao neka uspostava misli Da si sada daleko i Da te samo abecedom mogu Iznova vidjeti svake noci I da te samo abecedom Mogu namirisati Kao sto je nekada Noc tvoj miris skupljala... Robert Ravenscak Trenutno mi je abeceda spas...  Toliko sam snjala o tebi... Toliko sam sanjala o tebi... Toliko sam sanjala o tebi da se ponekad mogla potkrasti trunka jave u moje snove i razorit tu caroliju tvojih vijedja... Toliko sam sanjala o tebi... Da su svi brodovi otisli, Da su vjetrovi zasutjeli, A sikare prestale gorjeti, Da je more ostalo potpuno prazno Mogla sam te obgrliti, ali ti bi nestala prvom zrakom nemilosrdnog sunca, Prvim otkucajem naj okrutnijeg sata, Otici, ali kamo, kamo bi otisla Toliko sam sanjala o tebi Da gubis svoje tijelo, Da smo spojeni u kucu i da oremo glasom A sada ne da ne sumnjam, Vise ne spavam, Davne sanje su minule, Kao i ti, a toliko sam sanjala o tebi... |
