LOTOS
08.07.2005., petak
Ulazis u pesmu kao u vrt
|
Ulazis u pesmu kao u svoj vrt slazes reci, pomeras mlado drvece u nekakav red razumljiv tvom oku tako nehajno kao sto u san moj ulazis kao u svoj vrt gde te svaka travka s radoscu docekuje, i sunce ti na rame silazi, i korak ti je lak i necujan, kao da si i sama od sna satkana, iz noci u noc tako sa morem snagu premeravas, umirujes ga recima i u poslusnu pticu pretvaras. Ulazis u pesmu kao u svoj dom gde je sve oblikovano tvojom rukom, koja i mojom rukom uzaludne reci ispisuje koje bi da me od tebe odbrane. Pero Zubac POZNAVANJE PROLJECA Hodam pored tebe, u vremenu stkanom od cekanja i priljepljen za tvoj korak osjecam, kako me ocima slutis. Taj sam, sto s liscem u tvojoj kosi susti. Ne bjezim od kisnih sumraka i ne vodim te bezciljno. Ne znam za druge haljine osim tvoje. Ja te u raskosnom zagrljaju nosim i kad si se prvi puta u meni, poput meda slatka pocela svlaciti, prvo sam te istinom pogledao, a zatim, zutim cvjetovima dodirnuo. S istim onim cvjetovima, s kojima si odmah u nasoj postelji zamirisala. Tad se samoca jos uvijek, izlezavala u tvojoj dusi i kao blaga iskrenost sustila, a cvijece se u tvojim grudima, tek na tankoj mjesecini, stidljivo nudilo mojim usnama. Sva si se u meni, svojim poznavanjem proljeca, tada razgranala. Sva si se odjednom rascvjetala, cisto i nevino zamirisala i s ne izrecivom ljepotom po meni setala, a ja sam bio priljepljen uz tvoj korak i u tvojoj beskrajnoj unutrasnjosti hodao. Sjecam se zute doline naseg pocetka, kad smo se sa tratincicama u bistroj vodi potoka kupali. A voda prozirna i slatka, s crvenih ruza upravo pristigla, nasu je kozu sjajnim kapima poljubila. Bio je to nas prvi dan, nase prvo gledanje uzdasima. Bio je to prvi dan za ljubav, s visokim suncem iznad jezera i umjesto ptica, oblaci su nam pjevali, a zuti leptiri donosili osmjehe i na nasim dlanovima, zuta krila odmarali. Zal Kopp |
