Ulazis u pesmu kao u svoj vrt
slazes reci, pomeras mlado drvece
u nekakav red razumljiv tvom oku
tako nehajno kao sto u san moj
ulazis kao u svoj vrt
gde te svaka travka s radoscu
docekuje, i sunce ti na rame silazi,
i korak ti je lak i necujan,
kao da si i sama od sna satkana,
iz noci u noc tako sa morem
snagu premeravas, umirujes ga
recima i u poslusnu pticu pretvaras.
Ulazis u pesmu kao u svoj dom
gde je sve oblikovano tvojom rukom,
koja i mojom rukom uzaludne
reci ispisuje koje bi da me
od tebe odbrane.
Pero Zubac
POZNAVANJE PROLJECA
Hodam pored tebe,
u vremenu stkanom od cekanja
i priljepljen za tvoj korak osjecam,
kako me ocima slutis.
Taj sam, sto s liscem u tvojoj kosi susti.
Ne bjezim od kisnih sumraka
i ne vodim te bezciljno.
Ne znam za druge haljine osim tvoje.
Ja te u raskosnom zagrljaju nosim
i kad si se prvi puta u meni,
poput meda slatka pocela svlaciti,
prvo sam te istinom pogledao,
a zatim, zutim cvjetovima dodirnuo.
S istim onim cvjetovima,
s kojima si odmah u nasoj postelji zamirisala.
Tad se samoca jos uvijek,
izlezavala u tvojoj dusi
i kao blaga iskrenost sustila,
a cvijece se u tvojim grudima,
tek na tankoj mjesecini,
stidljivo nudilo mojim usnama.
Sva si se u meni,
svojim poznavanjem proljeca,
tada razgranala.
Sva si se odjednom rascvjetala,
cisto i nevino zamirisala
i s ne izrecivom ljepotom po meni setala,
a ja sam bio priljepljen uz tvoj korak
i u tvojoj beskrajnoj unutrasnjosti hodao.
Sjecam se zute doline naseg pocetka,
kad smo se sa tratincicama
u bistroj vodi potoka kupali.
A voda prozirna i slatka,
s crvenih ruza upravo pristigla,
nasu je kozu sjajnim kapima poljubila.
Bio je to nas prvi dan,
nase prvo gledanje uzdasima.
Bio je to prvi dan za ljubav,
s visokim suncem iznad jezera
i umjesto ptica,
oblaci su nam pjevali,
a zuti leptiri donosili osmjehe
i na nasim dlanovima,
zuta krila odmarali.
Zal Kopp
Post je objavljen 08.07.2005. u 23:56 sati.