Izmedju vinograda i mora
na kamenitoj plazi
povukao si me Gospode u ples
moje ruke na tvojim plecima
tvoje ruke na mojim plecima
jednom ti stupas mojim tragom
jednom ja stupam tvojim tragom
sve brzi ritam muzike
i sve glasniji smijeh
tvoj i moj

VACLAV OSAJCA
Ovaj je grad umro. Plavi tramvaji jaucu
na krivinama, nervozna siva gomila tiska se
na ulici, s neona curi obojena svjetlost,
glasovi prasina i dim.
Ovaj je grad umro od kad si shvatio
kako lako moze da umre.
Grese oni koji to vide uz blesak, grmljavinu,
u duhu Pisma, i Majstor, koji se podsmeva
da ce to doci na macijim nogama-
grese sto se tice nacina.
Nisu spremni: u po reci, s neposlatim pismom,
neoobljubljenom zenom, utajenim grehom,
koji ce ostati smrtan-niko nije spreman.
Zavoleti ono sto je osudjeno.
Nema druge ljubavi.
Od svakog se oprostiti kao da je zauvjek,
to znaci biti dobar, prastati.
Ne ostavljati za sutra,
ne gusiti reci vazne i velike,
mozda da ne bude vremena,
da ne bude prostora.
Nece biti vise druge ljubavi.
Ovaj grad je svugde.
Bronislav Maj
PAMTIM KAKVA SI BILA
Pamtim kakva si bila one poslednje jeseni.
Bila si siva kapa i mir u srcu skrusen.
Plamenovi sutona u tvom se oku borili i
lisce je padalo u vodu tvoje duse.
Poput kakva brsljana uz moje ruke pripita.
Lisce je sabiralo tvoj glas tih i skrusen.
Krijes zaprepascenja u kom je zedj mi gorjela.
Umilan plavi zumbul savijen vrh moje duse.
Osjecam, oci ti putuju i jesen je daleko:
Siva kapa, pticiji glas i srce kuce prema kojoj
su se selile moje duboke ceznje i dgje sam
slao poljupce vesele ko zar i vruce.
Nebo s nekog broda
Polje sa bregova
Spomen na te je svijetlo, dim i mir jezera skrusen.
Tamo za ocima tvojim sutoni su izgarali.
Suho jesensko lisce kovitlalo usred tvoje duse.
Pablo Neruda

SLAP
Tece, tece jedan slap;
Sto u njemu znaci moja mala kap?
Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i drsce u hiljadu sara.
Taj san u slapu da bi mogao sjati,
I moja kaplja pomaze ga tkati.
Tiho, o tiho govori mi jesen
Tiho, o tiho govori mi jesen:
Sustanjem lisca i sapatom kise.
Al zima srcu govori jos tise.
I kada snjezi,a spusta se tama,
U pahuljama tisina je sama.
Dobrisa Cesaric
Ljeto je...moja ljubav...na Krku...a u meni snjezi...zima je...
|