....ludilo u šapatu....
Then as it was, then again it will be
An though the course may change sometimes
Rivers always reach the sea
Blind stars of fortune, each have several rays
On the wings of maybe, down in birds of prey
Kind of makes me feel sometimes, didnt have to grow
But as the eagle leaves the nest, its got so far to go
Changes fill my time, baby, thats alright with me
In the midst I think of you, and how it used to be
Did you ever really need somebody, and really need em bad
Did you ever really want somebody, the best love you ever had
Do you ever remember me, baby, did it feel so good
cause it was just the first time, and you knew you would
Through the eyes an I sparkle, senses growing keen
Taste your love along the way, see your feathers preen
Kind of makes makes me feel sometimes, didnt have to grow
We are eagles of one nest, the nest is in our soul
Vixen in my dreams, with great surprise to me
Never thought Id see your face the way it used to be
Oh darlin, oh darlin
Im never gonna leave you. I never gonna leave
Holdin on, ten years gone
Ten years gone, holdin on, ten years gone
just imagine
Izgubiti vezu s vanjskim svijetom na trenutke budi ponekad strah u meni, strah od ponovne grižnje savjesti koja se nekad nekontrolirano vraćala. Živjeti u strahu od sebe samog strašno je za neke ljude. Nekad mi je bila svakodnevica sad je samo još jedna zatvorena ladica. Našla sam prijateljice koje sam uvijek tražila i mislim da znam kome mogu vjerovati. Više se ne bojim sutrašnjeg dana nego s osmijehom na licu čekam što će mi donijeti. Nekad je isti kao onaj prethodni ali trudim se biti na onoj drugoj strani do koje me neki glazbenici odvode i mijenjati neke stvari koje u stvarnom životu ne mogu. Znam da će me neki čudno gledati kad pročitaju ovaj post ali nije mi više važno jer one osobe koje sam željela koje me ispunjavaju su tu kraj mene. I sitnice koje su me nekad dovodile do ludila sad me nadahnjuju i tjeraju da idem dalje i drugi put ne napravim istu grešku nekad i ne ali nisam zabrinuta nego sa sarkazmom gledam na sva sranje koja su mi se izdogađala… odlučila sam pustiti sve do jedne stvari pustiti vjetru života da me nosi kako njemu odgovara. Nemam više snage za borbu ali imam ono što sam tražila….pa bi trebala bit i jesam sretna najgore je dići se kad sam sebe razočaraš…ja sam uspjela i sad u stalnoj izmjeni stvarnog i iluzivnog svijeta vučem se nekim čudnim danima bez vjere u išta bez ovisnosti o ičemu … rekla bih da sam sretna ali bojim se da možda nisam u pravu. I oni ljudi koji tvrde da te jedino ljubav može dići do edenskog vrta…nisu u potpunosti u pravu možeš biti sretan i kad si tužan… samo je stvar u ne osvrtanju na ništa nego život bez razmišljanja…
BLJESAK MUNJE
izmućeni glodavci
u vrtlogu nejasnoće
proždiru i dalje
nadu u bolje sutra.
tuga ispire
prozor mojih osjećaja.
bljesak munje
na vratima ludnice
otkrivaju tvoje lice.
smijem li ti stati
korak bliže?
