utorak, 19.06.2007.
NEPROCJENJIVO
Potaknuta komentarom drage nam bodulke, moram se osvrnuti na cijenu naših vještina.
Mišljenje mog Kosmičkog se donekle podudara s njenim, a to je: "Čemu gubiti vrijeme na nešto što ne možeš naplatiti?" Tu (po njemu) spada i pisanje bloga! Ja, naime, nisam naplatila Maci dodelavanje maje. Da stvar bude bolja, nisam je tražila novac ni za ona dva klupka konca koja sam za tu svrhu kupila! Bilo mi je licemjerno tražiti tih 14 kn (niti 2 eura). Sve sam napravila totalno badava. Maca je, doduše, inzistirala da plati, da se revanšira, ali JA NISAM HTJELA. Savršeno se poklopilo da joj je, na dan kad sam joj donijela maju, bio rođendan. Tako sam se izvukla.
ZAŠTO, POBOGU??? pitate se sad vi, posjednice vrijednih ruku, koje znaju koliki je trud i znanje i strpljenje i vještina utkano u svaku očicu, štapić, križić, bod!
Zato, drage moje, jer, možda pomalo uobraženo, mislim da je taj rad upravo neprocjenjiv, te da ga se ne da izraziti novcem! Zato radim isključivo ljudima koji su mi dragi, radim za dar, radim svojoj djeci, majci... njima ne moram izreći nikakvu cijenu. Imam i par prijateljica kojima vrlo rado nešto napravim, a one ne traže cijelu ruku preko tog malog prsta.
Desilo se da sam naštrikala rukavice svojoj šogorici. Tada je studirala, poželjela je rukavice samo s palcem, ko za klince. Napravila sam joj rukavice u bojama kanadske zastave, izvezla joj i javorov list na bijelom dijelu! Njene su kolegice poludile za rukavicama, ali sam ja tražila da se plati izrada, naravno! Kad sam rekla cijenu (koja i nije bila visoka), blijedo su je pogledale uz kontraargumente da za te novce kupe dva para...
Preplavila nas je jeftina roba s istoka koja spušta relnu vrijednost ručnog rada. Rijetki su oni koji cijene rukom izrađen predmet, a i ti onda i sami nešto takvo rade, pa im moja "usluga" nije potrebna. Za život zarađujem drugom vještinom, a ovo je moj način da nađem mir u ovo stresno i materijalističko vrijeme. Ponekad mi se čini da bih ja morala platiti to što imam priliku raditi nešto korisno što me smiruje. Kao neku vrstu psihoterapije...
Zato, od ostatka konca od maje, nastaje potpuno besplatan šeširić za Klarinu kćerkicu! Hvala joj da imam prilike na nečemu hladiti živce!
Moj bi brat to rekao vrlo slikovito: ili si glupa ili jako naivna!
kategorija?
-NAIVA
- 10:01 -
Komentari (21) - Isprintaj - #
