ponedjeljak, 23.07.2007.

ZIMSKE RADOSTI !!!

Kad imate gotovo odraslu djecu prednosti su višestruke. Bude se sami, peru se sami, oblače se sami, uzmu jesti sami... Pustimo sad radosti ulaska u pubertet na stranu, česte promjene raspoloženja, nervoza i nezadovoljstvo samima sobom. Ja sam se (uz malu pomoć muža) blagoslovila s dvoje djece slične dobi. Kako je djevojčica godinu i pol mlađa, tako i u tu avanturu ulaze gotovo istovremeno.
I tako moji, ne više klinci, sami uzimaju i piće, i voće iz frižidera... i priskrbe majci svojoj barem sat vremena uživanja u igrama na snijegu. Potpomognuto i radovima na terasi, učestalo otvaranje vrata hladnjaka izazvalo je stvaranje podebele naslage leda na zadnjoj strani. Krivi su tu, djelomično, i američki filmovi u kojima striček otvori friđ, uzme bocu, npr orinđ-đusa, i ispije iz boce, uz otvorena vrata. Vrati bocu, i tek tada zatvara vrata. Jako komotno. Pa to prakticira i moj podmladak. Otvore vrata, natoče čašu soka, zatvaraju vrata koja su cijelo vrijeme bila otvorena.
Uhvatila sam danas sastrugati dobrih centimetar i pol leda, olakšati rad aparata i smanjiti utrošak struje. Ispraznila sam unutrašnjost i krenula u posao.

Jako brzo sam imala do pola kuhinje leda, a na dnu friđa dovoljno za grudanje...

...čak i za izradu snješka.
Tako je uz vanjskih preko 30 celzijevaca, u mom frižideru zaživio pravi snješko. Doduše đepnog formata, nosa od klička kruške, očiju od zrna papra, te kape od čepa s vode..., ali moj snješko.

U zao čas je nastao, te je njegov život brzo skončao u slivniku mog sudopera, te ga je visoka temperatura zauvijek otpravila u vječita lovišta, ili zemlju vječnog snijega i leda, ili kamo već rastopljeni snjegovići idu...

Moj je frižider, pune i uredne unutrašnjosti nastavio služiti svojoj prvotnoj namjeni, hlađenju lako pokvarljivih namirnica i tekućih osvježenja.
Ove zimske radosti, makar kratke, olakšale su vruč, ljetni dan... a sve zahvaljujući mojoj djeci koji uvijek nađu načina da svojoj majci ispune dan zanimljivim i sasvim neočekivanim avanturama!

- 23:25 -

Komentari (25) - Isprintaj - #

utorak, 17.07.2007.

COPRANJE I COPRNICE

Još me kao malu deda zvao „coprnica“ jer je moja plava kosa uvijek neuredno izvirivala iz pletenica koje mi je plela baka. Mama je u naletima ljutnje proširivala nick u „coprnica z Griča“ što je meni malo značilo i to prilino dugo jer sam Gričku vješticu pročitala tek s 18..., a i tad sam se razočarala jer sam prije pročitala Kći Lotršćaka koja je desetak puta bolja. I Tajna Krvavog mosta mi je sjajna pa se i mačak, kojeg sam donijela tada doma, zvao Jurica (nije prošlo da se zove Meško)...
Nego da se ja vratim na coprnice.
Neki mi dan veli moja Klara da sam vještica jer si svoju „frau Helga“ frizuru pletem sama. To vam je kad se plete kao francuska pletenica (iliti riblja kost) a krene se od razdjeljka s čela na jednu u drugu stranu, a otraga se spoji u pletenicu, repić ili punđicu.
Čak je i tijekom svakodnevnih četanja (pojedinačnih i „grupnjaka“) s Nympheom, Janom, Tedicom i Magrit jedna od njih ustvrdila da sam coprnica. Moja je baka znala doduše „šlogati“ iz taloga kave i to vrlo uspješno, ali nisam primijetila da sam taj dar naslijedila.
No, zlu ne trebalo. Nije bez vraga da me toliki ljudi poistovječuju sa ženama extra sposobnosti, pa da tu svoju sklonost jednom iskoristim u svoju korist!
Bauljajući jučer DM-om spazim Calgonit power ball +50% GRATIS! Dakle 44+22 tablete za cijenu 44 tj. za 71,95 kn! (Pohitajte dok još ima).
I to sad ne bi bilo ni najmanje čudno nekom tko me ne zna. Tko me zna, zna i tu okrutnu činjenicu da vaša draga Lorna još suđe pere na ruke!!! Naime nemam suđericu! Bilo je u par navrata prilike da je dobijem, ali je komplikacija u toliko veća kaj imam granitnu radnu plohu koje se ne želim odreći ni po cijenu ručnog pranja suđa. Tako smještaj suđerice zahtjeva veće preinake, pa čeka i čeka...
I kaj napravi dotična coprnica Lorna?
Kupi, naravno, Calgonit na akciji. Prvo, na moru imamo suđericu pa bu nekaj otputovalo put Zadra za 3 tjedna, a ostatak bu ostal doma coprati kupnju suđericu! Bitno da deterdžent već imam, kaj je sad, onda, kupiti još stroj??? Samim tim kaj sam već odabrala i model i boju...
...malo zmijskih dlaka, dvije kapi žabljeg znoja, ljuska dodovog jajeta i ... CANDY CDF 322 AX!!!!

***slikice slijede poslijepodne***
CDF 322 AX vs. CDF 615 AX

- 12:01 -

Komentari (18) - Isprintaj - #

utorak, 10.07.2007.

PLETENJE ILI KAČKANJE / ŠTRIKANJE ILI HEKLANJE

Danas je jako umoran dan. Em pada kiša i tmurno je, em je cijelu noć bjesnilo nevrijeme s grmljavinom. Još od djetinjstva sam slaba na grmljavinu pa ni noćas veći dio noći nisam spavala. Osluškivala sam gdje će zagrmjeti i kojom snagom... osluškivala je i Kyra. Oko 4 sata nije više mogla izdržati samoću u kupaoni pomiješanu sa strahom pa je počela dozivati. Ustala sam, a ona je samo bila željna društva i utjehe. Tako smo se, nas dvije prestrašene kokoši, smjestile u boravak, na trosjed, pod dekicu i zaspale!
Jutros sam pospana. Što od nespavanja, što od polutame koja vlada vani, što od osla koji je još u dobroj mjeri neodređen pa mi ga se ne radi jer ne volim imaginarno, privrženija sam egzaktnom. Kad se stvari definiraju, ja ću potegnti i odraditi sve u dva dana! I to mi je draže, nego beskrajno razvlačenje s ciljem trošenja radnog vremena.
Najrađe bih, da mogu, ovdje heklala ili štrikala! Za sve koji su se bojali za mene u svoj mojoj dobrodušnosti, mogu biti mirni... Danas je osvanula još jedna maja, pletena od trakica. Lijepa, ljetna, plava, ali uz vratni otvor je stradala pa su se očice otparale. Šteta zahvača oko 20-ak očica u širinu, te 15-ak redova u duljinu. Glatko sam odbila bilo kakvo zamaranje s time i pronalaženje rješenja. Naravno da znam pokupiti očice. Znala sam po nekoliko redova otpuštati i ispravljati greške, ali ovo ne dolazi u obzir. Trenutno heklam šeširić za jednu mladu damu, a i torbicu trebam završiti... bar do kraja ljeta!
Najbitniji projekt ovog trena je završavanje radova oko uređenja hodnika, te planiranje uređenja terase. Prvo je pri kraju, a drugo je definirano, sad treba sve spustiti na papir, zaokružiti financijsku konstrukciju i krenuti u radove... pa uživati!
Vraćam se na naslov. Borim se protiv sna koji me nemilice napada. Bila sam i prošetati van, ali nije me razbudilo. Pronjuškala sav po vašim blogovima, tu i tamo ostavila komentar. Pa sam švrljala guglom po temama kao knit ili crochet i na nekoliko mjesta naletjela na dilemu kao naslov... Nisam čitala kako to doživljavaju drugi, već sam odlučila iznijeti svoje mišljenje na tu temu.
VS.
Dakle, štrikanje protiv heklanja! To mi je kao da se postavi dvojba između šnicla ili kremšnite. Volim oboje, a upražnjavam prema više kriterija. Šnicl kad sam gladna, a kremšnite kad mi se hoće slatkog. (...sad će neki komentirati: GLE, BIK! SVE KROZ HRANU!) Tako mi je i s radovima poput heklanja i štrikanja. Nisu konkurencija, nego se međusobno nadopunjuju u svojim prednostima i nedostacima, vrlinama i manama. Drago mi je da baratam s obje vještine, uz vez križića i šivaje )plosni bodovi nešto slabije)... tako mogu bolje sagledati razlike, te usporediti vještine i njihove ishode. Tako je rad heklanjem puno čvršći, dok je pletivo mekše i podatnije. Heklanjem se mogu vrlo jednostavno dobiti uzoci nježni poput paučine za zavjese ili prekrivke, dok mi je za punu površinu draže pletivo. Istina, fascinira me pletena čipka, ali se za prozračne projekte opredijelim za heklano. Za odjevni predmet poput šala, pulovera, kape ili rukavica na prvom mjestu mi je pletivo. Što se brzine izrade tiće... nekad sam bila uvjerena da mi heklanje ide brže, ali sad to više ne bih rekla. Nekako mi podjednako brzo ide i jedno i drugo. Na brzinu mi utiče i mustra, pa se žurim čim prije doći u novi red, u nove boje, novu mustru i onda mi se čini da radim brže!
Kako bilo, drago mi je da znam oboje i da imam mogučnost izbora. Ni jedno nije predpostavljeno onom drugom, već stoje bokom uz bok meni na raspolaganju da ih upotrijebim kako meni to odgovara!

- 19:55 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.07.2007.

CESTE, VOŽNJA I VOZAČI

Čemu ova slika? E, pa zvijer poput ove me sigurno i brzo prebacila od Zadra do Zagreba... dva i pol sata, od 120 do 150 km/h... malo se više dizela potrošilo, ali kaj je to u odnosu na brzinu. Dvoje je djece spavalo, dok me moj sin budno pratio i hvalio kako dobro vozim i kako stričeki u autima koje preteknem polde da ih je žensko "opralo". Muž je bio ponosan i iz očiju mu je sijevalo: "sam ti rekel da ti to možeš!!!" Putovali smo mirno, ugodno i sigurno. Bogatija sam za jedno novo islustvo duge vožnje u komadu.
Kako su prepirke oko toga ko će od dovoljno stare djece sjediti naprijed, odlučila sam da se naprijed vozi - MASLINA! Nije bilo više prigovaranja. Jutros sam zato opet zapela u jutarnjim gužvama, divila se sjajno izvedenoj Baštijanovoj i oštetila svoju dragu, vjernu družicu! Je, ogrebana je, oktavia...
Krenula sam u zaobilaženje, dala žmigavac, kad li evo, on će prije mene zaobići i mene i kamion!!! Srećom sam brzo zakoćila pa se je frajer svojim suvozačkim vratima o moj branik (štosdenfer). Stao je na prvom ugibalištu. Vozila sam iza, pa sam stala i ja.
"Pa kaj ga nisam vidla?"
"Pa kaj nije on videl da sam dala žmigavac i krenula?"
Gleda on svoj oštćeni lim.
Gledam ja svoj zgrebani štosdenfer.
Sjeo on u svoj auto i krenuo, pa sam i ja.
Vidjela sam ga da još nekaj krili...
Tren prije sam gledala ženu u koloni do moje. Vozila je crnu oktaviu i imala poravnat prag kak sam ja poravnala na prvoj oktavii. I sam pomisliš na tak nekaj... i eto vraga.
Cijeli dan sam bila napeta zbog toga, kaj je odmah skužil i Presvetli. Pa me pita kaj sam živčana... Ha, trebal si sjesti na gaščinu, zdrobit auto kak spada pa bi ga na kasko popravila... ovak! Zovi Štefa, lakirera, i dogovori se da to popravi prije godišnjeg.
Baš me zanima kaj si je onaj drugi mislil kad je samo onak sjel u auto i otišel... zapisat broj? Žalit se? ...soli na rep!
Cijeli sam radni dan provela po terenu sa šefom, te sastanci, te dogovori, te skupljanje iskustava usko vezanih uz posao. Vozili smo se od nemila do nedraga... prošli bar 50-ak km. No, ako sam tu vožnju preživjela živjet ču vječno. Ipak, nisam mogla ne komentirati da se nek slupa bez mene na suvozačkom mjestu. Taj mi je dodatni adrenalin damo pogoršavao pečenje i nervozu u želucu...
Klinci su danas krenuli na besplatan tečaj stranog jezika. Odabrali su talijanski, jer im jezici dobro idu, a engleski i njemački več uče! U istoj su grupi, sjede skupa i vele da im je super! Ići u školu ljeti i reći da im je super... tome se nisam nadala! Možda na kraju od njih nešto i ispadne!
Naravno da hoće! Bit će oni sve što žele, pa makar kuhar i veterinarka.

- 23:35 -

Komentari (13) - Isprintaj - #