četvrtak, 05.04.2007.

PEDICULOSIS...

...iliti uši!

E, da! Pred blagdan, tak da imam prije spavanja kaj za zabavu odabati! Ne, ne bu se opheklavala majca moje Ane...
Jutros me zove frendica da joj kažem kak se zove onaj šampon protiv uši, jer joj mala opet ima uši na gustoj kovrčavoj kosici! Naravno, Pedilin - mješanac pedera i penicilina, tak da lakše zapamti!

Gnjide smo, nažalost, predobro upznali pred par godina kad je Mikica imala uši dva puta u tri tjedna. Tada je u prvom navratu, jadno dijete, trpilo svrbež valjda neko vrijeme. Došla je subota i spremanje za mažoret trening. Češljam ja dijete, a ono, neka mušica. Maknem ju, kad evo još jedne, velike, žive...stisnem među noktima, pukne! Poludila sam, jer dijete ima kosu tanku ko svilu i to do pola leđa, a grinja po 10-ak pri svakom provlačenju pramenčića kroz nokte. Teško je sitnu sjajnu gnjidu (prva sličica u drugom redu) uočiti na svijetloj tankoj kosi, ali iskustvo je presudno. Tatek je odmah izvjesil zastavu na pola koplja zbog žalosti za kosom, jer je njegovom kolegi žena ošišala djevojčicu skoro do gola zbog uši! Moja je taktika bila: dok je ona strpljivo podnosi sat i pol torture, i ja imam strpljenja. Čišćenje je trajalo oko tjedan dana, pranje Pedilinom, trebljenje, pranje, trebljenje...Oprali smo (uz posteljinu i garderobu) sve špangice, gumice češljeve, četke..., ali smo ih se riješili. Odmah sam javila učiteljici da imamo uši i da pregleda razred za svaki slučaj. Za tri tjedna smo ih skužili odmah, pravovremeno reagirali i brzo istrijebili. Vjerojatno ne riješe svi roditelji odmah taj problem pa su ušice napravile još jedan đir po razredu.
Dakle, žali se meni Mikica danas da ju svrbi vlasište, ali, mislim, pubertet, masti joj se kosa...pa svrbi. Obišli smo špeceraj, darivali se za Uskrs u Turbaču, obavili šoping u DM-u pa se sve zaboravilo...do sad! Opet ju svrbi, pa sam pogledala po potiljku...i imam kaj vidjeti! Jupiiiiiiiiii! Skoro ko kikiriki, kokice uz TV!