Ustala sam rano. Bilo je već sunce i hrabro sam obukla majicu kratkih rukava. Pospremila temeljito sobu i odnijela posteljinu na zračenje. Izašla poslije u šetnju jer sam imala slobodno jutro. Sjetila sam se da imam i kredit za platiti i otišla u banku gdje je bila gužva jer očito se toga danas nisam samo ja sjetila. Sunce je i dalje sjalo, a ja sam uživala šetajući pozorno promatrajući ljude koji danas nisu nikuda žurili.

Rano sam ručala i onda malo prilegla. Topla posteljina me je ušuškala i zaspala sam na punih sat vremena. Došlo je vrijeme za posao i ja sam krenula vedra i odmorna. A na poslu miran dan u kome se je razriješilo puno stvari. I to ovaj put na dobro.

U subotu sam slobodna i mislim da ću si izorganizirati neko planinarenje.... :))))

Naravno ako bude sunca poput danas.

Ponekad se kaže istina. Ponekad se ona i napiše. A ponekad od druge strane se ne dobije nikakvog odgovra osim šutnje. Kao da neki ljudi imaju potrebe zašutjeti nakon nekog vremena. Povrijedimo ih i oni to ne žele glasno artikulirati nego nam odgovore šutnjom. Najčešće je to kada se kaže istina. A istina najčešće boli.

Ipak iznenadila sam se i to jako i neugodno. No tako je to. I to je dio života.

Danima se vrte reklame oko Špancir festa i ja sam danas kao prava Zagorka otišla u Varaždin malo prošetati. Krenuli smo popodne i bili tamo oko četiri sata. Mnoštvo šetača, prekrasni štandovi...gdje nigdje nije bilo plastike i kineskih proizvoda nego se samo prodavalo ono što Varaždinci, a i njigovi susjedi sami naprave. Ugođaj je bio krasan no na našu veliku žalost ubrzo se spustila kiša.

Navratili smo u jednu od gostinica u nadi da će kiša brzo nestati no kako je Varaždin u kotlini to se nije dogodilo. Nakon određenog vremena odustali smo od izleta i vratili se doma. Za suvenir smo uzeli ftičeke koji fućkaju. Upravo slušam fićukanje mog nećaka.

Vratili smo se autoputom i prošli kroz Zagreb, gdje je promet gust....

U Zaprešiću sada nevrijeme. Vjetar, kiša...no ipak veče je i iza mene jedan lijepo proveden dan.

A uskoro ću malo i o Kući na jezeru....Samo ću reći prekrasno :)

Rijetko sam u životu bila mršava. Uvijek sam spadala u kategoriju prosječnih. Dapače naginjala sam debljanju i samo me željezna volja i želja da se normalno izgleda sprječavaju da ne pojedem kompletan frižider.

Ovo sam ljeto puno plivala. To mi je pomoglo u tome da sam sada gotovo na idealnim kilama, ali ne onih leptirica. Visoka sam 160 i želim si 57 kilograma. Sad imam 62 i znači još pet do željene težine na kojoj vjerovali ili ne ja izgledam mršavo.

Nepojmljivo mi je imati 170 i 42 kg. I nikad, ama baš nikad ne bih to željela. Volim mršave cure, ali ne volim izgled manjače i ne očaravaju me uski bokovi na ženama.

Razlog što ja imam toliko kila su i teške kosti, a i takva građa. Mene uvijek bez obzira koliko kila imala ima u svim pravcima i to mi je lijepo.

Jer ja imam lijepi dekolte, a s 57 bi se usudila i pokazati pupak da nisu godine u pitanju.

Kako sad ne mogu plivati puno šećem. Teretane su mi do zla boga dosadne, a bazeni uvijek daleko i premalo ih je. Volim šetati.

I čak sada s 62 kile izgledam sasvim ok. Imam malo špekeca, no ne sekira me to. Nije moj posao biti lijepa poput filmske glumice i nikad nisam željela biti manekenka iako sam voljela lijepe haljine.

Najveći problem je što ja teško sebi kupujem odjeću. Odjeća koja je lijepa naprosto nema u mom broju. Regina mi je sašila krasnu majicu, koju nema šanse da ja kupim samo tako u dućanu. Broj kostima je 42, a to je u odnosu na onih famoznih 34 vjerujem tragično za leptirice.

One ne shvaćaju da svojim kilama i dijetama si nepovratno uništavaju zdravlje i šanse da imaju normalan život. A ja ga imam sa svoje 62 kile i lice bez bora u trideset i nekoj za razliku od mršavih žena koje stare puno brže. E tako je to.

Ponekad dođu dani kad neke stvari ne sjedaju na svoje mjesto. Ponekad je najbolje takve dane preskočiti ili bolje rečeno prespavati i krenuti dalje. A tako je lijepo počelo. I dan je zapravo bio uspješan na poslovnom planu, no sada u ovom trenutku osjećam se iscijeđeno i iako je preda mnom skoro dva puna sata posla htjela bih da sve završi prije ili da netko nazove ili dođe kako bi vrijeme proteklo.

Nekako je sparno i otužno. Nema sunca, u zraku puno vlage. Čak je i ručak bio loš. Mobitel se ispraznio i nema više ni dolaznih ni odlaznih poziva dok ga ne ukopčam u Strum.

Žao mi je što su od pisanja odustala jedna od najboljih blogerica i moja prijateljica Riječanka. Žao mi je i što nema Petre.

A danas je srijeda, a ja sam zapravo tek u sredini tjedna i danas sam na trenutak posustala u jednoj odluci. Vjerujem da je u pitanju samo trenutak ili bolje rečeno upravo sam odlučila (a kad ja donesem odluku to je čvrsto i gotovo nepromjenjivo) da više posustajanja nema.

Uredno sam sve platila. Uredno sam podmirila svoj račun za to danas.

Ipak ponajviše od svega vjerujem da ima stvari koje ne možeš kupiti, a opet ima stvari koje moraš platiti.

U ponedjeljak sam tankala gorivo i neugodno me je znenadila cijena benzina od 8,73 kune. Sjećam se još nedavno su Sanader i društvo se busali da neće dozvoliti da eurosuper 95 prijeđe osam kuna, ali poput mnogih obećanja naše vlade još jednom sam se uvjerila da im ne treba vjerovati.

Prijatelj me nagovara da prebacim auto na plin. Uvjeravao me da od eksplozije štiti četiri sigurnosna ventila, da se duplo manje troši, da sada plinskih stanica ima posvuda, no ja osobno moram priznati da kod mene plin u autu izaziva veliku nelagodu.

Jučer je kao pala nafta na svjetskom tržištu pa se ja sve nadam da će pasti i cijena benzina kod nas. Mislim da ipka malo utopistički gledam stvari. Cijene uvijek brzo idu gore, a dolje teško ili gotovo nikako. Nije mi samo jasno kako mi je to sve skupa promaklo.

Ovih dana čekam i razvoj događaja oko Plive. Najava je puno, ali za sada ničega konkretnoga....a baš me zanima iako osobno interesa nemam nikakvog jer nije bilo novaca da se kupe dionice. A valjda jednog dana bude i za to para. mada tada neće biti Plive.

Loše vrijeme na moru me je primoralo da se vratim doma več u nedjelju, ali od tada sam svaki dan bila u toplicama. Najljepše je u Tuheljskima iako je i karta prilično skupa. Pedeset kuna za tri sata plivanja, ali sadržaja je mnogo.

I danas sam tamo bila, ali kako je bilo puno ljudi bilo je gotovo nemoguće plivati. Ipak sam otplivala svoj tisućak, popila piće i otišla na proštenje u Mariju Bistricu.

Uz put mi je jedan nesavjesni vozač jeepa potrgao retrovizor na Mišku pa imam dodatne troškove. Ipak sretno smo stigli, obišli svetište i popili piće uz zagorsku muziku.

Stigla doma. Konačno isprobala skype...koji me je oduševio i ide se u malu šetnju. Ipak treba večeru potrošiti.

I srela svoju školsku kolegicu. Doista lijepo. A retrovizor...riješiti će se nekako....

Danas sam upravo dobila slobodan ponedjeljak i sutra idem malo na more. Ne idem daleko, svega do Novog Vinodolskog i unatoč najavi lošeg vremena put me neizmjerno veseli. Planiram si malo otplivati tj. uhvatiti malo sunca i malo se izguštati. Slobodna sam do utorka i premda je riječ o tri i pol dana mislim da ću se dobro i lijepo odmoriti.

Inače petak je popodne. Isto sporo prolazi i jedva čekam da još prođe sat vremena i da mogu put kuće. Sutra radim prije podne, a onda pakiram stvari i put putujem.

Javila sam se danas nekim ljudima i najavila svoj odlazak i nešto napravila danas na što i nisam najponosnija.

Odolijevala sam mjesec i pol dana, ali danas nisam mogla odoljeti. Blogeri se danas druže, a ja ne znam locirati birc. Imam još sat vremena da si razmislim da li ću im se pridružiti tj. izmasirati jednog blogera da mi točno objasni gdje to oni jesu. Popiti piće i zaputiti se put svog lijepog Zaprešića.
Psu mi je bolje, a jučer sam ga izvela na podužu šetnju. I sebe. Bila mi je potrebna jer zbog kiša danima nisam nigdje bila. Možda na kojem piću, ali uglavnom sve se svodi na sjedenje u uredu.

Vjerujem samo da me Miško neće iznevjeriti i da će put do mora biti bezbrižan.

Nisam vjerovala kad mi je jučer došao kupac zadnji čas. Zapravo tata i kći i kupili robe u povećem iznosu kuna. Prodaja je išla neobično glatko, zapravo kao da su proizvodi govorili umjesto mene, a jutros je stigao i polog novaca. To me je jako razveselilo. Nekako znam da imam žicu za prodaju, ali samo izuzetno kvalitetnih proizvoda o kojima mogu ispričati priču. Užasava me pomisao da bi radila na prodaji životnih osiguranja kad ni sama ne vjerujem u iste. Bila bih sigurno najgora u grupi, a vjerojatno i samim stavom bi otkrila da od mene ništa od dotičnoga ne treba kupiti.

Volim prodavati konkretne proizvode. Proizvode o kojima ne samo možeš pričati nego imaju svoju upotrebnu vrijednost. Volim se baviti marketingom, osmišljavati sajmove i volim se baviti katalozima, prijevodima i inim stvarima. Volim i računovostvo. Brojke jako puno toga otkrivaju, a nekako mi donose smirenje. I znanje. Puno se informacija skupi kroz računovodstvo, ali ipak me najviše od svega veseli konkretan uspjeh u prodaji. Dođe kupac, ipsričam priču, odgovorim na pitanja, dam najbolju cijenu i prodam. To mi je veliko veselje.

Miriši mi jesen i ova promjena vremena mi je pomalo čudna. Već godinama se zapravo i ne isplati ići na godišnji u osmom mjesecu jer vrijeme je više nego loše. Čini mi se da je svemu krivo globalno zatopljavanje koje kvari kolovoz do maksimuma.

Vjerujem da ću uspjeti otići na produženi vikend na more iako ne znam kakvo će biti vrijeme. Voljela bih par dana sunca kako bih se mogla lijepo i malo odmoriti...

TU na poslu komplikacije...I to velike. Vjerujem da će se sve riješiti. I to na radost svih.

Meni zapravo miriši na jesen. Paradajz u mom vrtu je prestao crvenjeti i sad poput ostatka Hrvata moram na plac po rajčicu kako bi mogla jesti miješanu salatu.

Jesen je blizu.....I to preblizu.....

Ovih mi se dana razbolio pas pa sad redovno obilazim veterinara...tj. točnije veterinarku. Sutra navodno prima zadnju injekciju, mnogo je bolje, a ja ....meni je zapravo drago da se ništa loše nije izrodilo iz te njegove bolesti.

Sva sreća da sam plivala toliko šesti i sedmi mjesec jer kakvo je sada vrijeme plivanje mogu za sada zaboraviti. Navodno sutra prognoziraju mjestimično sunčano, no s obzirom na današnje vrijeme, nekako sve sumnjam.

Jučer sam i genralno pokisnula i smrznula sam se skroz. Sutra idem u kino na Supermana. Ah dhjecu svašta veseli :)))))