Posao se zahuktao, pa sad radim po cijele dane jer sad zadužena za razne stvari. Moram priznati da mi ne odgovara takav ritam. Dugačak je dan, a od 9-18 čini mi se da bih imala i pametnijih stvari za raditi ;)

Tako danas idem na sladoled. U centar i to me jako veseli. Sinoć sam imala ružan san. Sanjala sam pokojnog oca živog unutar kuće, u koju se ne može ući jer se nema ključa. Prolaz u nju je kroz neki podrum i životinjske nastambe, a kuća je starinski uređena. Mama sugerira je riječ o sporu glede ostavine tj. da ću imati s time dosta problema. Prošlo je nekoliko mjeseci i po tom se pitanju nije ništa desilo i već se pitam hoće li moj spor biti jedan od onih dvadeset i nešto godina kad se već mjesecima ne pokreće iz mrtve točke. Nisam o tome razmišljala gotovo dva mjeseca, ali san i pogotovo razgovor na tu temu neriješeni problem je stavio na svjetlo dana i u moje misli.