Danas sam ponovno bila ne jezeru. U plivanju moje omiljene rute ometao me prilično snažan hladan vjetar, ali svejedno ono što sam naumila sam ispunila. Poslije smo išli na piće i popila pivu, piće koje vrlo rijetko ako ikada pijem. Svejedno danas sam je poželjela i ista mi je fino sjela. Bila je hladna kako treba iako mi je dva i pol decitilitara bilo malo previše pa sam ostavila barem pola. Već dugo vremena pijem kavu i mineralnu, ponekad Oranginu, a sada pivu, valjda nakon deset godina. Navike nam se mijenjaju nakon nekog vremena. Poslije sam odspavala, a sada sam kompletno uređena. Ide se van na malo razgovora i u šetnju što me posebno veseli. Stavila sam njegove drvene naušnice, ali nema vajde. Mislim on se ne javlja mjesec dana, a i ja sam svjesna da ono što smo nas dvoje imali je odavno gotovo. Gotovo je od momenta kad sam mu rekla svoje tajne..... Bili smo prijatelji jedno vrijeme, gotovo malo više od toga, ali sada je potpuna tišina. Ponekad mi nedostaje do bola, a ponekad kao da sam sanjala jedan lijepi san. Koji je ipak samo moj san. Naprijed se ići mora i nema nikakvog smisla osvrtati se za prošlošću.

A prošlost je ova haljina kupljena na meni. Stara je deset godina, a ja sam uspjela toliko smršaviti da mi ista ponovo lijepo stoji. Lijepo je to. Imati stvar star deset godina koja i sada Vas lijepo oblači.