Ustala je rano ta djevojka zora. Slabo je po noći spavala. Šuškalo je svuda, a u snu je vidjela njegove tamne oči. U snu je konja vranog jahala, preko livade, poljane, kroz šumu, pa sve do kanjona rijeke ponornice.

Znam je odavno. Iako su moje oči zelene poput rijeka, a njene plave poput sinjeg mora, i prije nego što smo se upoznale znale smo jedna drugu nasmijati.....

U životu ponekad svatko, zagleda se u mrak, a oči neke ga prate. Ništa strašno samo ljubav ljubav svoju zove.

Hvala svima koji su u proteklih petnaest dana pružili mi ljubav i pažnju....Blogam skoro pa dvije godine, i ovdje nikada nisam sama...

Za prave prijatelje...Tu sam...Na svojoj točki u svome kutku.

Hvala posebno i djevojkama, a muškarcima pružam ruku jer ste svi vi bili uz mene.

A pričati sam samo htjela o jednoj malenoj tratinčici, a ....evo vam maslačka
;))))))

laughing ball