Kod Ptice pročitala o seobi nekoliko odličnih blogera na drugi portal. Iskreno i ja tamo imam adresu, ali odavno nisam tamo ništa objavila iako sam imala svojevremeno ideju da se isti tekstovi objavljuju na oba portala.

Činjenica je da ovaj naš zauzima daleko najveći dio Blogsfere u Hrvata, a i nekih drugih, da su Blogeri odlazili i prije i da su uvijek pristizali novi. Blog se širi, kvaliteta ipak raste iz dana u dan i stalno frcaju nove ideje. Jako mi je žao što neki moji prijatelji smatraju da su prevareni, jer po njihovim blogovima znam da jesu uložili jako puno truda vremena, napisali mnogo odličnih tekstova, objavili fotografije, kreirali ogromnu pozornost.

S druge strane prije ili kasnije barem je do sada vrijeme pokazalo da su se u prošlosti odbjegli blogeri marginalizirali samim prijelaskom na drugi portal, što sada ne mora biti slučaj, ne više.

Ovaj zadnji skandal oko cenzuriranja srednjoškolskih blogova upravo ukazuje na snagu ovog portala. Nakon skoro dvije godine zakotrljale su se neke stvari. Mnogi medijski ljudi nisu primijetili da je Blog ovdje dvije godine i da je napisana ogromna količina raznorodnog teksta. Objavljeno fotografija....Fenomenalno mi je kako recimo na naslovnicu dolaze sada stvari koje su napisane prije osamnaest, ili petnaest mjeseci ili u samim začecima Bloga. Kako svaki autor ima svoj pristup raznovrsnost i ti su tekstovi drugačiji jer ih pišu neki drugi ljudi.

Volim o sebi smatrati kao insiderica ovdje. Poznajem dosta ljudi i osobno, a i pratim dosta ljudi koji pišu iz dana u dan sve kvalitetnije. Blog je masu puta bio prvi, a sad je konačno popularan i došao do Dnevnika. I to na koji način. Novinar koji nimalo nije proučio fenomen je dao par paušalnih ocjena koje su bile sve a ne fer. Uz prilog o srednjoškoskim blogovima naslovnica koga, a ono Ptice a ona tj. žena završila i fakultet i radi.

Blogera ima raznih godina, dobi i zanimanja. Blog je način života. Na blogu se izazivaju polemike i samo ponekad iznosi i dio privatnosti i to pod krinkama zvali se nickovi ili su situacije pomalo izmijenjene. Većina bloga iako se objavljuju svaki dan nisu dnevnici, nego se dotičemo neke teme. Govorimo ili progovaramo o istini na ovaj ili onaj način. Iznosimo mišljenje. Kud ćeš veće demokracije????

Osobno puno puta izbjegavam glavne naslove koji se svuda vrte taj dan. Ponekad i ne. Ponekad pišem o osobnim stvarima. Ponekad....Uglavnom kao prava Zagorka Loptica- blog je gemišt. I veliki gušt. A što se je desilo meni osobno da nakon 22 mjeseca pisanja, svoje misli bez problema na bilo kojem području uobličim. Malo po malo savladala sam pisanje. Povećala svoju pismenost i vrlo mi je drago zbog toga. Drago mi je što mi je omogućeno da svaki dan objavim možda i zbrkan, ali svoj tijek misli. Način razmišljanja i....

Osobno bih voljela da se razmirice riješe, da se oni koji su otišli vrate jer samo zajedno smo jači. Samo zajedno možda promijenimo svijest i način rada oficijelnih medija. Koji je prepovršan i postao sam sebi svrhom. Novinari su medijske zvijezde, umjesto recimo ljudi koji to zaslužuju na mnoge druge načine. Em su nam idoli ljepotice s naslovnice, em su nam važni političari, em strahujemo što će Europa reći. Ne veselimo se i ne piše se o lijepim stvarima.

A ima lijepog. I to mnogo. Sinoć jedna kava, jedan razgovor, jedno ozdravljenje, plave oči, tišina telefona, odrađeni posao, osmijesi, druženja. Kamo otići za Sv. Patrika tj. otići li u kino ili na neku veselicu. Plesati do duboko u noć. I gdje?Mislim gdje bih mogla plesati. U nedjelju sam htjela otići u kazališe, ali više u Večernjaku zamislite ne objavljuju raspored predstva. Quo vadis Croatia?. Mislim, zar nas mediji ne bi trebali informirati. Prije neko vrijeme čujem informaciju da na radio danas ne može ništa doći što nije sponzorirano????? Hej, zar ni istina. I zašto ostatak svijeta, boli ova iskrenost i ogoljenost ovog medija. Gdje krinke padaju unatoč ritualima. Svi se prepoznaju u ovim našim tekstovima. Svi su prošli neku sličnu situaciju, ili gotovo svi....

Želim natrag i Trapulu, Kemoterapiju, Jazzie....ali ako se ne vrate....Ne želim o tome razmišljati. Želim prijateljevati i pisati o istini. Svih boja i lica. Istina me zanima...a mislim ne samo mene.