Ovaj puta u kino nisam išla umorna, nervozna i napeta. Naprotiv bila sam odmorena, promet je lijepo tekao, karte dobila na vrime a od gužve sam se na vrijeme sklonila u jednom kutku Cinestara.

Šuška se šuška, film s Jenn i Shirley, film s Costnerom obećavao je razbibrigu i zabavu. Polako zavaljena uz stolicu uz Nescafe s mlijekom čekala sam i divanila. A onda dva sata zabave, neopterećujuće. Koliko ima istine u tračevima samim. Tvornica snova ponudila je jedno novo viđenje pričanja naokolo o drugim ljudima, spekulacija i prizvala iz prošlosti jedan kultni film i sve baš sve je najedamput bilo urnebesno smiješno. Ljudi u dvorani su se smijali na različite dijelove filma, nije bilo onog uobičajenog, e sad je ovo smiješno pa se svi smijemo. Ja, a vjerojatno i svako drugi je smijao se nekoj svojoj životnoj situaciji.

Vrijeme je proletjelo i nakon Šuškanja nisam bila niti umorna nego nasmijana, zabavljena i krenula...Ne u život nego po daljnji odmor. Krenula sam u nedjelju, a sada s noge na nogu, polako u danu.

A počela sam s kavom, a glede Korizme, nije da nisam karakter, jer jesam, ali kava će ipak ostati tu, uz mene u ovim napornim danima. Nije problem odreći se viška hrane, ali kave nikada nije s viška. Kao ni nekih drugih stvari. Apsolutno nikada nekih stvari ne može biti previše.




- 08:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #
ti si pravi filmofil:) svaki drugi post o filmu:))) što se tiče korizme - rekla je moja frendica - nije nužno se odreći nečeg koliko možeš uzeti nešto... raditi dobro djelo... eto, pa umisto odricanja od kave - napraviš neko dobro djelo:))) (D.S.O. 05.03.2006. 13:53)