Jučer sam se kao što sam kratko izvijestila o susretu s blogerima. U društvu su bili Mrak. Kemoterapija, Film, Kanuny, Prokleti, Sadistico i moja malenkost. Blažena ja među gospodom.

Sve skupa se ekipa u manjem ili većem broju održala na okupu četiri sata, i to u Bobanu, što bi se ono rekli da su Bloger postali "spitzeri", a i tema za razgovor je bilo podosta.

Izgleda da je Blog postao jedini oporbeni medij tj. jedino mjesto gdje istina na ovaj ili onaj način ili točnije na ovom ili onom blogu ispliva.

Obično sam ja pričljivi tip, ali ovaj puta sam imala što za čuti. Ne samo glede moje struke, nego i malog šireg poimanja svijeta.

Iz jednog susreta teško je ljude ocijeniti, ali velika većina jest onakva kakva se na blogu predstavlja. Virtualni i stvarni svijet su se počeli isprecijecati. Tj. iako se piše pod nickovima, a možda i stoga nema autocenzure.

Danas je drugačiji dan. Radim od ranog jutra. Ručala i otišla na drugi posao. Ovo je kratka pauza, koja je sad već potrajala kojih pola sata. Preda mnom je hrpica papira. Kako me čeka dugo popodne i veče odlučila sam pomalo, ali maksimalno točno raditi. Tj. koliko je moguće biti precizna. I napraviti sve što sam obećala.