Bojim se da je cijeli dan obilježila ljutnja. I ne sviđa mi se to uopće. Mislim ljutiti se. Zato se valjda ja rijetko i ljutim. Iako znam povisiti glas. Jer promjena intonacije je dio mene.
Imam frizuru. Iako ne idem nikuda, a sutra na sanjkanje. Mislim trebala sam ići. Jel frendica je došla, no ona danas ima sastanak s klijentima. Ma koga ona nasmijava. Ja sam u poslu tj. poslovna žena godinama, sram me priznati trinaest godina i nikada se ne ide na poslovne večere uoči praznika.
Mislim jasno mi je da ide s nekim drugim van i da ja nisam najvažnija nakon šest godina neviđanja, ne na moju inicijativu, ali zar je doista morala smisliti tako loš izgovor. A ako je danas dogovorila naveče poslovni sastanak onda joj defitivno manjka poslovne kulture. Poslovna večera uoči blagdana ili petak naveče....Manjak profesionalnosti maksimalan.
Poslala sam poruku i frendovima...not available...No nije mi krivo. Uopće. Na televiziji je dobra serija, ja blogam, a umor me lagano svladava. Ljutina prolazi. No najgore mi je što sam opet s mamom bila u klinču.
Ne želi vidjeti neke stvari. I tvrdoglavo se drži svojih stajališta koja su skroz u neredu.
No danas je krivnja u meni. Na sve strane sam digla frku. Obično sam fina i ljubazna, a ako netko ne želi riješiti tj. napraviti svoj posao ja nađem unutar te institucije ili poduzeća osobu koja je susretljiva i koja posao radi.
Naime posao rade ljudi. Ne roboti, nego ljudi. A ljudi koji se prebrzo popnu na stepenice i previsoko polete doista znaju biti bezobrazni skroz. I skroz neposlovni.
Što se desilo. Revizorima je bila potrebna potvrda banke, zahtjev poslan 21.12.2005. Jučer zvala osobnu bankaricu tri puta i nijednom se nije javila. Danas sam nazvala i kad sam saznala da dotične nema na poslu i da ne mogu dobiti potvrdu ...nazvala naravno osobu koja u banci cijelo vrijeme radi njen posao. I on mi je dao broj mobitela. Nazvala sam je s telefona te firme (vjerujte velik im je klijent), nije se javila. Nazvala sam je sa svog mobilnog....nije se javila....Ja sam se požalila financijskoj direktorici koja je stranac da ta osobna bankarica se ne javlja i ne šljivi nas po običaju ni pet posto i da želim da se pošalje mail njenom direktoru, o tome da smo nezadovoljni konkretno njom i da po ne znam koji put nije napravila posao.
Uglavnom strankinji se javila odmah potvrda je stigla u roku pola sata. Znači hrvatski mobitel za domaće bankare vrijedi ništa, a strani je svetinja.
Ma sramota generalna. Žena je Hrvatica, radi za strance, pa joj je valjda normalno da skače na njihov mig. Na hrvatski...ma ko me šljivi. Totalno neposlovno jer i za strance u hrvatskoj rade Hrvati...
A kad me još nazvala popodne da nju baš briga za mail, i da to nije fer od mene jer ona ni ne zna tko sam ja. Mislim tražila me maltene JMBG, a by the way Potvrda je bila kriva.
Tj. banka se zabunila za cca 10000 Kn u korist mog klijenta.
Ovaj put sam dobila odobrenje za mail, i naravno poslala ga. I na njenog šefa, što mi se odmah vratilo tj. da je čovjek na godišnjem.
Inače ta banka....šalje devizne izvode putem pošte. A kako ja moram o stanju na računu izvijestiti do 4. principala, pošta mi stigne 5. oni mi pripišu kamatu i ja pošaljem krivi izvještaj. Što je još gore, nisam jednom pisala da nam faxaju izvod, mailaju i ta dotična bankarica od 27 godina mi kaže da za njeke stvari treba vremena. Mislim ako je s 27 nesposobna pokrenuti promjene pa kad će ih pokrenuti. Mislim žena je s 27 osobna bankarica velih klijenata, daleko je dogurala, ali nema pristojnosti uzvratiti poziv. Najobičniji poziv. Nema pristojnosti, odgovoriti na mail. Jer prije par mjeseci sam joj poslala. Sa zahtjevom da nešto napravi i naravno nikad mi nije ništa odgovorila. I nema snage ni poslovnosti promjeniti nešto što je zaista loše u njenoj banci.
Mislim i ovi revizori nemaju više od 27. Zamolila sam da završimo u 17, završilo se u 18 h. Zamolila ih da dođu u 9h, došli u 8.30h. Zar nitko te mlade ljude nije naučio da je užasno poslovno nekulturno doći poslovnom partneru prije vremena. Ako dođeš prije, odi u kafić i popij kavu. I dođi na vrijeme ili pet minuta poslije. Nikad nikome u , a ni privatno prije vremena, jer ga možeš naći u vrlo nezgodnom trenutku. Niti je poslovno, niti je pristojno. Defitinitvno neposlovno.
I naravno uvijek se smjenjuju ljudi. Onak ih rotiraju. Prvo objašnjavaš jednom, pa drugom, pa trećem, pa četvrtom, pa im treba tvoj printer, pa tvoj mail, pa tvoje računalo, pa zovu s krivog telefona, pa na dan popuše i prosjede dva sata po čik pauzama, a mene zadrže jedan sat i ja ...umjesto da sam u 17.30 kod frizera sam u 18.30 što je i frizerkama problem. No ja se ispričam i najavim, ali i to je neposlovno. I to skroz. Od mene...Jer i frizerke si trebaju rasporediti posao. I njima je praznik. No rade do 20 i ja sam bila gotovo u 19.53 i naravno da im se mušterija ušetala u 19.45 po frizuru, duga kosa, trudnica....Uzele je. Naravno da se u 19.52 ušetao muškarac na šišanje i rekao da još ga malo pričekaju jer mora popiti pivicu...Ma užasno nepristojno.
Užasavao me bivši. Onaj iz shoppinga. Ušao je minutu prije zatvaranja u apoteku i onda naveliko i naopširno o proivodima, ne znam čemu i završio pola sata nakon radnog vremena. Jest s povećom kupovinom. Kao to je njoj posao. Ma jel je. Kao plaćena je...Ma jel je...Mislim prodavačica ako ima 2500 kun plaću mora na poslu ostati barem još neko vrijeme da prebroji novce i zaključi kasu, zar je doista pristojno se ponašati na taj način. Kad ćemo se naučiti cijeniti svoje i tuđe vrijeme. Mislim i obaviti stari u nečije radno vrijeme. I poštovati to radno vrijeme. I poštovati ljude koji rade i respektirati i tuđe aparate za kavu, šalice ili ne znam što.
Ono što me sekira što mnogo ljudi nema kulture niti oprati za sobom svoju šalicu za kavu.
I by the way u tu veliku firmu čistačica nije došla tri tjedna jer joj se zaboravilo reći. Tri tjedna radim ko manijak ja koja nisam dio te firme (mislim plate me), ljudi se igraju na računalu, razgovaraju privatno sa sinom i mužem deset puta na dan, ali da bi se pozvala čistačica, da bi direktor rekao tajnici radi svoj posao....
Opis radnog mjesta...Tko te pita...U pitanju je pristojnost...I poslovnost. Ako si zadužen za nabavu napitaka, pobrini se da isto i napraviš ne kad ih nema nego vodi računa o zalihi. I please ljudi. Perite za sobom šalice. Ne kad ste gosti, ali kad negdje radite. Ma perite šalice. Pa bili muški ili ženski. Perite ih skroz. I u tome se vidi vaša poslovnost.
A sada sam se ispuhala...sve sam rekla...možda sam u krivu...mislim recite mi...no frks...recite mi gdje sam točno u krivu u ovom postu....