Voljela bih da je današnji dan bio puput riječi, neke pjesme, no nije. Kaoo što rekoh bila sam na kraćem putu, cca 80 km od Zaprešića, točnije u Petrinji. Mjesecima već slušam o radovima na toj cesti i stoga sam odgađala put koliko god sam dugo mogla, no stvari u konačnici moraju biti napravljene.

Do Velike Gorice je potpuni krkljanac, a išla sam poslije osam. Svako treće vozilo je teretno, a osobni automobili se voze lijevom stranom najviše šezdeset kilometara na sat. Poslije Gorice je situacija bila urnebesna. Nisu me smetali traktori, nisu me smetali kamioni, no radova je na ti 35 kilometara bilo jako puno i naravno da smo se dosta načekali. Umjesto sat do Petrinje trebalo nam je skoro dva i sada mi je potpuno jasno da je autoput više nego nužnost.

Velika Gorica je zakrčena, cesta do Siska prastara i obnova joj je više nego potrebita, a realno ipak ima mnogo više prometa u tom pravcu nego što pokazuju oficijelni podaci.

U jednom momentu moji suvozači i ja smo se pitali tko to zapravo radi u Lijepoj našoj kad je toliko automobila i kamiona na cesti. Realnost je da se radi. Realnost je da nam je željeznički promet u velikim dubiozama i sve se prebacilo na ceste. Magla, radovi, temperatura od -1. Prije tjedan dana sam mirišala snijeg, danas ga i prognoziraju. Uglavnom svi smo se složili i to jako brzo da zapravo država jako lijepo zrađuje. Na cesti jedno dva puta više automobila nego prije godinu dana, pa svi oni moraju biti registrirani, pa voze na neko gorivo i kunice pritiču.

A ne mogu ne primijetiti ljude koji rade vani na otvorenom pri ovoj temperaturi. Nije im stvarno lako, a ne mogu ne primijetiti da je ulaz u Petrinju miniran i da danas deset godina nakon Oluje mi nismo riješili pitanje minskih polja jer su se nadležni sjedili da se i razminiravanje treba dodjeljivati natječajima. Cijene su pale, plaće onih koji su svakim danom jednom nogom u grobu sramotno niske i imamo situaciju gdje evo preko Kupe na ulazu u Petrinju lijepo nam se smiješi mrtvačka glava.

Nemam ništa protiv natječaja i javnih nabava, ali u nekim segmentima oni su zlo, i situaciju umjesto da poboljšaju naprosto...Ma nemam prave riječi.

Činjenica je da je malo previše mina na sve strane i ja danas i opet nisam mogla do prave informacije. No to je postalo nekako uobičajeno. No neće tako dugo biti. Jer ne pozna se Loptica. Ja ipak mogu biti uporna i uporna i pisati zamolbe, žalbe u beskraj....

...No za danas je gotovo. Petak je i idem van. Odmarati, zafrkavati se, a možda i plesati. Ipak je danas puni mjesec ili se to meni tako čini :))))

Moon Ball