Ovo neće biti uobičajeni petak. Prvo krećem na kraći put, a onda dosta stvari moram i odraditi. No vremena ipak ima, iako je zapravo teško odraditi i nadoknaditi četiri puna dana koje sam izgubila bolujući.

Tu je vikend iza ćoška, a bojim se da će se ovaj provesti radno. Iz kuće je već krenula mama na terapiju, đak prvak se sprema za školu, ja sam pripremila potrebnu dokumentaciju, pospremila sobu, popila kavu.

Ustala prije sata što i nije moj običaj, a sad još malo zdravlja na lice. Oko osam obaviti par telefonskih razgovora i dogovora, organizirati se negdje neki gablec, staviti mrvicu parfema, svezati kosu u rep....

Jučer je bio Iskrica party, na koji nisam mogla otići jer danas sam morala rano ustati, jučer je bila obljetnica pada Vukovara, zbog čega me je još jednom zazeblo oko srca. Na radiju prigodne pjesme.

Polazak za par minuta. Stavljene naušnice, parfem, šminka, spremljeni mobiteli....Ustala u 7.05, sad je već sve spremno, a i auto se vani grije tj. odmrzava.

I tako u petak, posljednji dan tjedna ili prvi dn vikenda....Telefon zvoni, upiti na sve strane....Čudan neki dan...