Nisam ni prva ni zadnja blogerica koja je zaintrigirala oficijelne ili možda one točnije rečeno popularnije medije. Biti bloger i gostovati u nekoj televizijskoj emisiji je postalo pdrazumijeva se. Prije samo godinu dana čula sam o nama (blogerima) da smo marginalci, da nećemo doprijeti do javnosti, još nedavno da se blog sve manje čita, i da smo weird...no istina je sasvim drugačija. Kako bih to točnije formulirala svakodnevica to demantira.

Da bi se vodio blog, intiman, specijaliziran ili nešto između bitna je pismenost (ponekad i fotografsko umijeće), a vrlo je često bitna i orginalnost i drugačiji pristup. Vrlo je bitno i samo prepoznavanje, tj. pojedini blogovi, točnije bi bilo njihovi autori nam leže, a pojedini ne.

Redovitost u pisanju poboljšava na ovaj ili onaj način moć našeg pismenog izražavanja, a komentiranjem drugih blogova ostavljamo dojam da smo tu, tj. dio blogovske zajednice. Sve nas vesele komentari, pa bili oni i skroz kontra, tj. negativni.Publicitet je publicitet...

Čuvena Warhallova (nadam se da sam dobro napisala) o petnaest minuta slave je realna i ostvariva i slava postaje jedna vrlo obična kategorija. Više nije pitanje tko jest gostovao na televiziji, nego je začudno ako nisi.

Još prije neko vrijeme jedan moj poznanik je zagooglao moje ime i zamislite nije našao apsolutno ništa i to ga je zaprepastilo. Jer prava ja, kao internetska osoba ne postoji. Upitao me je kako sam si to mogla dozvoliti, zašto nemam stranicu, zašto ne koristim taj medij....skoro da mi je otvoreno rekao da sam zatucana. Pa ne baš tim rječnikom, ali me je pitao kako mi je to uspjelo. Pa vjerojatno i nije, samo možda nisam tražena na pravi način :)))

I ta "zatucana" Loptica zahvalila je na gostovanju u popularnijem mediju, a i još par mojih virtualnih ličnosti (ups upravo sam priznala da ne vodim samo jedan blog). Meni je potpuno jasan značaj i utjecaj medija. Zašto ipak ne?

Možda je ipak stvar u kontroli. Jednom davno gostovala sam na Radiju ispred tadašnje svoje firme, povodom izlaganja na međunarodnom sajmu. Intervju je trajao pola sata, a emitirana je minuta. I to upravo ona minuta u kojima ja pohvaljujem organizaciju sajma. Ne moram Vam reći koliko sam neugodnosti imala zbog tog intervjua, jer je Uprava tvrtke očekivala drugačiji prilog ( da hvalim njih), a ja....ja ih jesam poslušala, no bilo je za emisiju važna upravo ona minuta koje se ja ne sramim, ali to nisu bila očekivanja niti moja, a niti mojih poslodavaca.

Istina je da sam jednom davnom i radila na Radiju. Unatoč tome što jesam imala navodno radiofoničan glas i govorila bez naglaska (nije više slučaj) i nekakvih petljancija u govoru, posao voditeljice je dobila osoba, kako bi se reklo po drugim ključevima. Reklame na tom istom Radiju su se opet dijelile po nekoj drugoj žnori. Prijavila sam se za audiciju Stojedinice, prošla, ali nikada ni u kome pogledu taj izvrstan radio nisam prepoznala kao svoj. Po meni nisam bila za taj Radio. Loptica nije za 101-cu. Radila sam intervjue, reportaže još neko vrijeme, a onda je nastao naravno obvlivioum (ako sam to dobro rekla) iliti zaborav. Tek san od prije dvanaest godina da ću jednog dana prenositi košarkaške utakmice. Što je za ono doba, pa i ovo nekako...jel još uvijek neuobičajeno.

Uglavnom sva moja medijska iskustva, a poučena i iskustvom bloganja kao takvog ( i to je medij u svakom smislu), je da je ipak u nekim stvarima dobro imati kontrolu. I rasti kroz neko vrijeme tj. napredovati. Ovdje na blogu ja mogu biti skroz ja, bez kraćenja, a cenzura, poanta, vic ili što god ovisi najvećem dijelu o meni samoj. Moram priznati da uredništvo me može obrisati, server pasti, ali...to su uobičajene stvari...Mogu birati teme,mogu i pisati o aktualnim temama, a mogu mi se i predlagati teme. Mogu javno priznati što velik dio ne samo Hrvat(ica)a ne bi priznao ni u ludilu. Mogu se družiti, a ponekad saznati na ovaj ili onaj način da ........ I tako, kako sam objašnjavala nedavno jednoj blogerici vrlo je često bliže ono naokolo nego po prečici.

Još pred neko vrijeme sam imala poveći brainstorming glede jedne nove Radio emisije. Ono kao prijenos. Žensko kontra Muškog, Ratio kontra Emocija (ne uključuje prvu podjelu) i obrada i viđenje svijeta poput onih starčeka iz Muppeta, dobro ne baš tako, ali za sada je zastalo...

Ono što želim reći, želim drukčiji pogled na svijet i ljude. Želim dobre vijesti, želim seljačku mudrost, želim...
Možda malo bolji blog...A valjda ću doći do toga jednog dana :)))))

I definitivno novi dizajn....Help please (ovo je parafraza Petog elementa, jest ja nisam peti, ali se otprilike tako snalazim s html-om :)))

Hi, and bye by Famous Ball