Sinoć je u jednom domaćem poduzeću u Zagrebu došlo do eksplozije. Da nije bilo prisebnog poslovođe i radnika, koji su na vrijeme počeli gasiti vatru poginulo bi najmanje 38 radnika te smjene.

Do takve je situacije došlo jer su roboti zamijenili ljude, a nitko se od odgovornih tamo nije sjetio da se roboti trebaju nadgledati. Poslovođa je slučajno zamijetio zapaljenje i brzo reagirao. Ljudi istrčali iz tvornice. Vatrogasci nisu mogli stići jer je glavna ulica do tvornica raskopana već dva mjeseca.

Ono što mene užasava i što čekam cijeli dan je neka vijest na tv-u, radiju, internetu. Očito nikog nije bilo briga danas u hrvatskim medijima da je 38 mladih ljudi za dlaku izbjeglo smrt i to zbog nemara nadređenih.

Naravno da nisu imali vatrogasni alarm, naravno da su plin i struju morali isključivati izvan pogona. I zar je doista naravno da se šuti.
Mediji danas govore o neredima u Parizu, umrlima od ptičje gripe. O nemaru i beskruploznom ubiranju profita na račun sigurnosti zaposlonih nigdje nema niti riječi.

Baš me zanima da li će taj poslovođa i ti radnici koji su spriječili tragediju dobiti barem neku novčanu nagradu. Tek toliko u tvornici je bilo toliko kemikalija da je mogao odletjeti u zrak cijeli zagrebački kvart, a jutros se je izvid policije čekao gotovo puna tri sata....

I tako je to...Kažu da je šutnja zlatu i da je uvijek interesantnije preko plota. Pa je li doista....Mislim, dokle će se šutjeti u nas....A možda nije riječ samo o nama. Možda se globalno šuti, a priča se ...trla baba lan...Zamajavaju nas ptičjom gripom, a sinoć je najmanje pedeset hrvatske djece moglo postati siročad.