Stizali su pozivi, onda je nazvao on. Moj davnašnji prijatelj. Ljubav iz prvog osnovne. Zašto nije zvao. Čovjek je bar bio iskren. Živio sam svoj život. Zamjeriti mu ne mogu. Radi dvadeset sati na dan i nema se mjesta za mene. A onda sam saznala njen mail. Mail moje prijateljice. Jednom davno prekinuta je veza, i ja sam danas napisala mail. Malo zbrčkan. Što nekom reći nakon četiri godine. Jer četiri je godine i jako puno, a i malo. Jer situacija se nije promijenila. Ona neudana, ja neudana. A sve se promijenilo...

Doista sve se promijeni u jednom danu, satu ili minuti. A kamoli u četiri godine. A čula sam novosti. U biti o drugima. I bi mi drago. Bi mi izuzetno drago. U danima tuge, jada i čemera, znaju se i dešavaju se ponekad vrlo lijepe stvari. Suze i smijeh. Kiša i sunce....i ona narodna o Ciganima...

A nisam baš nešto sročila to pismo. Ne onako kako sam htjela. A sad čekam Jamničku. Žedna i spremam se na spavanje. Rano, ali danas na vrijeme...