Nismo pisali tri dana i danas svi imamo potrebu nešto reći i objaviti.
Ove sunčane nedjelje kad Zaprešić slavi deset godina bivanja kao grad moja je dan ispunjen.

Upravo čekam ćevape. To će biti ručak. Bila na plivanju s nećakom u Toplicama. Poslije pojet tati i ujni. Ujna opet dobila upalu pluća i na Jordanovcu, jer su pluća bila bolesna cijele prošle zime.

Naveče se spremam na kazališnu predstavu, a poslije na koncert Pejakovića. Možda padne i koji ples.

Možda se neki od Vas pitaju kako u ovim danima mogu plesati i veseliti se.
Ne znam kako, ali mogu. Jučer sam se smijala do suza kad je moj nećak, đak prvak u autiću u lunaparku vozio svoju simpatiju. Ona i on (nije kviz) su toliko uživali da sam se ja smijala od srca.

Danas je opet plan za lunapark. Cijeli si je posjet već isplanirao. I autići, i vlakić i skakanje i kuća strave.

Inače nije mi jasno zašto ovo današnje sunce imam potrebu podijeliti s Vama. A imam doista.

Da i danas nema frizure. Kosa je...Recimo to lijepo mladenačka. Evo stigli ćevapi.

Bok ljudi.

Hungry Ball