Kako sam na polugodišnjem, odspavala sam do 9.30. Složila papirologiju i nalakirala nokte.

Pitanaja đaka prvaka: Da li će sve kokoši na ovom svijetu morati biti ubijene. Odgovor možda.

Polako curi nos. Novine pune naslova. Pola Seksulanog života moje ujne pročitano.

Slažem se s Mrakom da jesmo najproduktivniji od 8-16h. Ali da nam se namjerno uništava privatan život. Mislim da tome dosta sami kumujemo.

Par puta sam nazvala dugogodišnju prijateljicu. Prije mjesec dana je rekla smanjiti tempo. Želi se posvetiti sinu. I nazvala je tri puta i svaki put je bila na odlasku, u žurbi i što ja znam.

Djeca imaju puno vanškolskih aktivnosti. Ima i moj nećak. I roditelji se žrtvuju, a ponekad ih samelje mlin tog života.

I svi se onda čude da ne mogu razmijeniti više od dvije, tri kurtuazne rečenice, što se priča po redovima ili ne znam što.

Obiteljske ljude i razumijem. Ali što je sa solistima. Kako to da one nemaju vremena. Zašto i kako smo svi postali stranci.
A jučer se jesam napričala. O frizurama. Bezazleni nevini razgovori o kosu i Plavušama i nama svima.

No nokti su nalakirani. Danas sam tipo sportivo. Traperice, cipele, plava hipi majica i crvena jakna. I još mala na put oko "svijeta". Šalim se. Samo po zg. županiji.

A sad još malo zdravlja na lice....Pojesti ručak...i on we go.....

Pusa svima, a ne samo njima

Sport Ball