Glava puca...Ne nisam ništa pila, ali očito sam se prehladila...Oblačno je i sivo. I tisuće planova u novom danu. Realno samo dva. Posvršavati poslove i krenuti popodne u kino. S nećakom.

Film s kokicama, Pepsi, nescafe i kupljenim ružem. U Cinestaru imaju odličnu parfumeriju i ruž, da moj ruž me tamo čeka.

Kako...Iz ove perspektive nesnosne glavobolje, sve se to čini vrlo daleko.
No kao i obično zanemariti ću sve simptome i krenuti. Kao i obično glavom kroz zid. Jer dala sam neka obećanja. A ja svoja ispunjavam.
Obično, u poslu uvijek. Gotovo ili čak uvijek. U stvari uvijek.

A nedjelja. Kava popijena. Za noge šljiva (iako smo počeli s grijanjem).
A njegova se mama jučer požalila. Nije me bilo tjedan dana. Ništa nije jeo. Nije kupio ni pola kruha. Samo mu je klađenje na pameti. Ne prepoznaje da je i to ovisnost. Istina, slažem se s njom. No imam li ja pravo pametovati prijateljima. Miješati se.Nešto reći. Kad me nitko nije pitao. U stvari ima li pravo itko od nas nekome ispod 18 ili čak 15 sugerirati,a da ovaj to ne traži ili ova. U svijetu prepunom instant savjeta. U svijetu kad cijela jedna industrija časopisa, , blogova i ne znam čega sve ne živi od savjeta. I tvoj onda postane tako, tako banalan. Jer svi su oni banalni. A do kraja znati nečiju situaciju. Utopija.

By the way, vidim da ima kod mene griješaka glede č i ć. Nije da je to ne znam, ali ne znam tipkati, tj. fulam slovo na tastaturi, a onda kad nešto napišem, obično nemam vrijemena ispravljati. Ni volje, iskreno...Je ovo je rekreacija. Mentalna rekreacija.

O njemu: (kojem ne pitajte)
Ima vranu kosu, s pokojom sijedom. Nosi naočale. Lijep neobavezan osmijeh. Savršeno tijelo, savršena pamet....Nisam ga privllačila...

O njemu:
Ima vranu kosu, tvrdi da nema sijede. Krasan in and out. Nema više savršeno tijelo, niti je ikad imao savršenu pamet....Nikad ga nisam privukla.

O njemu:
Kosa je neodređene boje. Pokoja sijeda na zaliscima. Prekrasan iznutra, a na vas blistav osmijeh i nesavršeno tijelo. No lijep. Lijep i lijep. Možda je u muškaraca nepristojno biti lijep i sladak, ali on to je. Da njega privlačim, ali nije to nešto što on želi. Nije.

O njemu:
Plave kose, naočale. Ružan in, ružan out. Otišao i sretno mu bilo. No ponekad i dan dan me srce zebe. Kako nisam vidjela. A nisu bile u pitanju leće.

O njemu:
Znam da postoji. Kako izgleda. Nemam pojma. Prvi koji me je beskrajno volio i otišao. Pod parolom bit ćemo prijatelji. Naravno da nikad nije niti nazvao. Ili nije to naravno.

O njemu:
Pitao je kako sam. Ne mene. Moja prva ljubav. Što meni znači da je pitao za mene. Bili smo prijatelji 22 godine. No nema ničega...Nada...

Soba je savršena. Srčeko stoji. Ogledalo stoji. Krećem u SIVI DAN. Hrabro i polako.

Pusa svima,

Earth Ball