Lijepa si ali možeš biti ljepša.
Nije mi to rekao niti estetski kirurg, niti zubar, niti moja frizerka, niti moja mama niti moja najbolja prijateljica.
Riječ je naime o mojem špekecu oko struka koji je tako grozan, da, e da stvarno, da sam ja beskrajno uvrijeđena što moj špekec se ne doživljava barem s dozom humora.
Recimo on me gleda..vidi špekec...Sve drugo je besprijekorno. I kosa, i nokti i noge i odjeća, ali gle ova ima malo špekeca...
Ja bih na njegovom mjestu mislila...Gle nju. Normalna neka cura. Voli dobru klopu i nije vječito na dijeti i nervozna (jesam već tri tjedna, ali ko da je to važno i rekla sam to čak)...On misli o integralnim žitaricama...bezmasnim obrocima...vježbi u beskraj....na njegovom terenu i pod njegovim uvjetima....

Ili da ber razmišlja...Ako njoj ne smeta imati malo špekeca, valjda joj neće smetati što ja u četrdeset i kojoj isto tak nisam savršen...
A ne...Ona bi mogla imati koga hoće da nema tog špekeca (?????koje li gluposti)...Mislim stvarno s takvom kosom...i nekim drugim atributima.

Da i hvala na pitanju. Uživam u dobroj klopi. Znam je i skuhati. I ne očekujem da bilo kakav moj partner ima tijelo Brad Pitta...I ja nisam Angelina...Iako je kosa jednako duga. I kažu da nije plava. Da sam zapravo brineta.

Upravo gledam jednu savršenu. Naravno osamsto i jedna estetska operacija. No njoj je to posao. Riječ je o Demie. Ma perfektna je doista. Dijelo majke prirode i dobrog noža.

I fakat moram zaraditi. Mislim za savršenstvo. Barem vanjsko. Jer izgleda da danas u ovom svijetu to je bitno.

I ne mislim samo na tjelesno savršenstvo. Ne nikako. Upravo danas čujem da su neki roditelji htjeli djecu ispisati iz razreda u koji ide moj netjak jer sad ide s njihovom djecom i dvoje hendikepirane. O užasa. Mislim savršena djeca s hendikepiranom. Hej koji su to kriteriji. Koji su to užasi.

.....Koje su to danas izjave. Ono sms, e mail je zgodniji za komunikaciju jer možeš ostaviti poruku kad god želiš tj. ne moraš biti tu prisutan. ( Ustvari bitno je ne biti prisutan...čumu prisutnost...dodir..osmijeh...pusa ( a sad zbija puno tražim...mislim pusu na mirnom mjestu)...Aj dotični bar s dragom kupuje krevet.

Stil života koji se traži. Htjela upisati danas fitnes..Morala na čekanje (znači nisam jedina u potrazi za Sv. Gralom). Imaju osam grupa, oformljuju devet. Stani u red za vježbanje.....A baš je zgodan taj špekec kad se talasa....onaj skoro ko Fellinijevi filmovi. No mora se biti u trendu (????)

Report:
Kupila: crvenu jaknu (nema potpisa), ali je nosim ja...Loptica
Kupila: hlača dva para
Kupila: schuze
Kupila: kauč s posebnim tapecirungom
Kupila: mrežaste čarape (četiri para)
Kupila: pet majica
Platila: Poreze, prireze i ine dadžbine (sve od svoje love...u stvari najgore je kaj nisam sponzoruša iako mi je jako drago kad mi muško u društvu plati sok)

Sve napravila na vrijeme...Osim ljubavi...

I sjećanje navire jedan M. mršav ko grana, kojem nijem smetao moj špekec, jedan V....još vitkijem kojem to nije bilo nikad pitanje...

I jedan I. koji se je stalno "čistio"....I jedan ....Eh da Sivi...Umornog li glasa danas...Opet od do u pogonu...Daleko....daleko i daleko...

I jedan V.....daleko na sinjem moru...kojem nema ništa smisla pa ni ja...

I jedan...zapravo bilanca....Još nije kraj godine, a ni vrijeme za statističko izvješće...

A danas:
Njoki s pršutom
Krmenadl s rižom
Mirvica sladoleda
Koja kava bez šećera
Dvije orangine....

Frizuta je sačuvana....trovremenska Loptica...Eh da...Bila na frizuri of course...