Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/lopticaskocica

Marketing

Ljepota

Lijepa si ali možeš biti ljepša.
Nije mi to rekao niti estetski kirurg, niti zubar, niti moja frizerka, niti moja mama niti moja najbolja prijateljica.
Riječ je naime o mojem špekecu oko struka koji je tako grozan, da, e da stvarno, da sam ja beskrajno uvrijeđena što moj špekec se ne doživljava barem s dozom humora.
Recimo on me gleda..vidi špekec...Sve drugo je besprijekorno. I kosa, i nokti i noge i odjeća, ali gle ova ima malo špekeca...
Ja bih na njegovom mjestu mislila...Gle nju. Normalna neka cura. Voli dobru klopu i nije vječito na dijeti i nervozna (jesam već tri tjedna, ali ko da je to važno i rekla sam to čak)...On misli o integralnim žitaricama...bezmasnim obrocima...vježbi u beskraj....na njegovom terenu i pod njegovim uvjetima....

Ili da ber razmišlja...Ako njoj ne smeta imati malo špekeca, valjda joj neće smetati što ja u četrdeset i kojoj isto tak nisam savršen...
A ne...Ona bi mogla imati koga hoće da nema tog špekeca (?????koje li gluposti)...Mislim stvarno s takvom kosom...i nekim drugim atributima.

Da i hvala na pitanju. Uživam u dobroj klopi. Znam je i skuhati. I ne očekujem da bilo kakav moj partner ima tijelo Brad Pitta...I ja nisam Angelina...Iako je kosa jednako duga. I kažu da nije plava. Da sam zapravo brineta.

Upravo gledam jednu savršenu. Naravno osamsto i jedna estetska operacija. No njoj je to posao. Riječ je o Demie. Ma perfektna je doista. Dijelo majke prirode i dobrog noža.

I fakat moram zaraditi. Mislim za savršenstvo. Barem vanjsko. Jer izgleda da danas u ovom svijetu to je bitno.

I ne mislim samo na tjelesno savršenstvo. Ne nikako. Upravo danas čujem da su neki roditelji htjeli djecu ispisati iz razreda u koji ide moj netjak jer sad ide s njihovom djecom i dvoje hendikepirane. O užasa. Mislim savršena djeca s hendikepiranom. Hej koji su to kriteriji. Koji su to užasi.

.....Koje su to danas izjave. Ono sms, e mail je zgodniji za komunikaciju jer možeš ostaviti poruku kad god želiš tj. ne moraš biti tu prisutan. ( Ustvari bitno je ne biti prisutan...čumu prisutnost...dodir..osmijeh...pusa ( a sad zbija puno tražim...mislim pusu na mirnom mjestu)...Aj dotični bar s dragom kupuje krevet.

Stil života koji se traži. Htjela upisati danas fitnes..Morala na čekanje (znači nisam jedina u potrazi za Sv. Gralom). Imaju osam grupa, oformljuju devet. Stani u red za vježbanje.....A baš je zgodan taj špekec kad se talasa....onaj skoro ko Fellinijevi filmovi. No mora se biti u trendu (????)

Report:
Kupila: crvenu jaknu (nema potpisa), ali je nosim ja...Loptica
Kupila: hlača dva para
Kupila: schuze
Kupila: kauč s posebnim tapecirungom
Kupila: mrežaste čarape (četiri para)
Kupila: pet majica
Platila: Poreze, prireze i ine dadžbine (sve od svoje love...u stvari najgore je kaj nisam sponzoruša iako mi je jako drago kad mi muško u društvu plati sok)

Sve napravila na vrijeme...Osim ljubavi...

I sjećanje navire jedan M. mršav ko grana, kojem nijem smetao moj špekec, jedan V....još vitkijem kojem to nije bilo nikad pitanje...

I jedan I. koji se je stalno "čistio"....I jedan ....Eh da Sivi...Umornog li glasa danas...Opet od do u pogonu...Daleko....daleko i daleko...

I jedan V.....daleko na sinjem moru...kojem nema ništa smisla pa ni ja...

I jedan...zapravo bilanca....Još nije kraj godine, a ni vrijeme za statističko izvješće...

A danas:
Njoki s pršutom
Krmenadl s rižom
Mirvica sladoleda
Koja kava bez šećera
Dvije orangine....

Frizuta je sačuvana....trovremenska Loptica...Eh da...Bila na frizuri of course...





Post je objavljen 05.09.2005. u 22:27 sati.