Evo gotovo je preživjela sam s današnjim danom, trideset i koju, a koliko me čeka..tko to zna i nije me briga. Glede sijedih postoji L'oreal, a kad skroz osijedim biti ću sigurno jedna od onih simpa bakica sa skroz biserno sijedom kosom :))))

Šetala sam cijelo popodne i divanila.... U najdražem društvu. Dvije Zagorke su pričale....I mnoge spomenule...I što bi bilo da je bilo...I zahvaljivale na našoj srećici....

Toliko šetala da mi noge otpadaju a i natikače sam uspjela srediti tak da moraju na popravak sutra s crvenim sandalama. Zbilja puna ja hodam kraj mog Miškeca.

Sretala ljude, dječicu, čak bila i u Crkvi, kako sam bila prvi puta u toj Crkvi rekli su mi tamo da imam pravo na tri željice...i jesam zaželjela sam ih...ne zato što sam praznovjerna nego zato što u životu imam daleko više želja od te tri, pa kad je i prigoda ih u mislima spomenuti pa zašto ne....

I razveselila se maloprije jednoj poruci....A sada polako, ne na feštu, nego u krpe....U svoj krasan, nacifrani željezni krevet...Ja i krevet i mirišljava posteljina...Zapravo prvo tuširanje u kak veli moj nećak pekmez mišiljavoj kupci, onda priručni kozmetički tretman i veselo i lijepo u jednu noć pa sutra...i tako to....