Meni sunce....Novi klijent na vidiku. Zapravo gotovo da je sve riješeno....a tata mi je teško bolestan. Ne živim s njim, viđam ga povremeno i nije baš bio najbolji tata na svijetu. Ali ipak je tata.

Otišao je u svijet s 14 godina, bez škole i kune u džepu. Sve je postigao. I kuću napravio i završio peti stupanj i troje djece ima s dvije žene, bio je pun života...ali sad je na štakama i ne može se s tim pomiriti.

Prije par godina je imao rak prostate izvukao se. Sad treba na operaciju. Nalazi su katastrofalni. Vjerojatno će je odgoditi.

I sve mi prođe kroz misli. Cijelo moje djetinjstvo. Moje borbe...Njegove borbe...Voljela bi da ga mogu razumjeti, ali ne mogu. Ja ne znam kako je hodati po štakama....Ja ne znam kako je otići od kuće s 14. Ja ne znam kako je izgubiti tatu s 10. Ja ne znam...

Samo mogu slušati ....I otići ću danas k njemu i saslušati ga malo. Reći koju lijepu riječ. Riječ utjehe. Iako nije bio najbolji tata na svijetu. Ali to je moj tata.