Čula sam kroz maglu mnoštvo glasova, protrljala je oči, otvorila ih i odmah morala zatvorili jer mi je jarka zraka svjetlosti obasjala lice. Sunčano. Ma super. Ko to priča. Opet mami došle susjede. Zar danas. Mislim stvarno. Mama i susjede....Uvijek puna kuća kad bih ja spavala. Pogledala je na mobitel. Već deset sati. A joj. Zašto nije zvonio. Opet sam zaboravila stisnuti gumbić...Pa trebala sam biti kod Željke u 8 na frizuri....Ustala je brzinom munje, podigla slušalicu:

Dobro jutro Željka,

-Ma sorry, zaspala sam a danas doista ne mogu bez frizure. Kad mogu doći?

Željka se nasmijala:
-Ti mi prvi puta kasniš na frizuru, čuj ludnica je u salonu, tri mladenke, dvije kume....Do kada moraš biti sređena?

- Pa do 19h, moram biti u top izdanju. Mislim tad dolazi po mene.

- Ništa dođem u 15 h? Ti su tu blizu, daj mi objasni gdje?

Odahnula sam. Željka će doći, a ona stigne poslije ručka još malo odmoriti. A četiri sata je sasvim dovoljno da se sredi kosa i bude danas u najmrak izdanju.

Mama je užurbano upala u sobu.

-A čuj kćeri ...Kad ti to točno misliš ić na frizuru??? ljutito će mama.

Rekla je pa Željka dolazi u 3 popodne jer joj je gužva u salonu...

- Gosti su već sada stigli. A ti....Mislim stvarno. Vjenčanje je u 19 h...Neće svećenik čekati tvoju frizuru da konačno odeš pred oltar.

- Mama, pa kakvi gosti? Pa trebali smo biti samo mi, roditelji, braća, nećakinje....Kakvi sad gosti?- panika me počela hvatati

Mama se nasmijala:
- Imam samo jednu kćer? Što si stvarno mislila da neće biti svadbe? nasmijala se mama.

Šmugnula je u kupaonicu. Ona će imati svadbu. Zašto joj on ništa nije rekao. Jučer ju je potjerao kući jer kao on ima momačko veče, i nesreća je da su zadnju noć pred vjenčanje skupa, ali....Nije bila doma mjesec dana...Jučer je bila s Koviljkom. Najboljom prijateljicom. Ni ona nije ništa rekla.

Automatski je ribala zube. Jednu minutu. Dvije minute. Pet minuta. Misli su se rojile. Dobro, haljina može proći pod vjenčanicu, ali nema ništa za poslije ponoći. Ma haljina je super. Ni Ana se nije presvukla poslije ponoći. Ali dobro, Ana je imala vjenčanicu su od 5000 maraka, a njena je koštala 1200 kuna i šivala ju je gđa. Štefica. Ma haljina je mrak....Može je imati cijelu noć. Ili da se presvuče u onu ljubičastu iz Pariza. Ma ne....Mama ne voli tu ljubičastu, a i stara je pet godina. Pa što. Imati će istu haljinu cijelu noć i gotovo. Srce joj je odjednom zapjevalo. Ona će imati svadbu...Desni su počele krvariti. A joj, malo sam pretjerala s tim ribanjem zubi. Nemam filmski osmjeh, ali onih 5000 kuna koje je dala dr. Vukoviću za promjenu svih plombi u bijele su se isplatile....Ma sve je ok.

Što će obući? Buka je bila velika. Ma traperice i majicu....Idem popiti tu kavu...

A jel će se on pojaviti....Mislim, cijela će Zelina pričati i opet će biti predmetom ogovaranja....Posegnula je za mobitelom...

- Marko ti danas dolaziš?
- S druge strane se začuo smijeh....Baš si me probudila i sve si nešto mislim....

- Dragi-nastojala sam da glas zvuči šeretski

- Da draga....smijao se od sveg srca....Točno u 18.30 s muzikom! I svatovima...Aj bok

Gledala je telefon, pa sebe u ogledalu u sobi, pa se uštipnula....Java je.

Brzo je izvadila haljinu i probala je...A joj...ma nije to vjenčanica...ma je....bijela je 70% i do poda. Vjenčanica defitivno. Joj kak je lijepa.... ta gđa Štefica....Bog joj platio. Jesam i ja, 500 kuna, a jesam se istrošila...smijala se sad već od srca

Naime kad god je problem bio prevelik počela je razmišljati u postocima i brojkama. Posljedica dugogodišnjeg rada u trgovini....

-KAAAVAAA

Brzo se skinula, haljinu pažljivo odložila na krevet....i odjurila u dnevnu sobu.


-----------------------------------------------------------------
Danas je trebao poslati dar. Jer danas je vjenčanje. Što je će je veseliti . Sedam bijelih grlica....Da sedam bijelih grlica pravi je dar