Čitam najnoviji RIUP i na situ Ministarstva gospodarstva novi natječaj za nofce. Navodno dijele lovu. Istu onu koju sad dobila prošli puta. Figu v žepu.

Za doručak, dopla doza kave s šećer bez mlijeka. Krećem kroz 10 minuta.

Od davnih dana je meni poznato da se u Hrvatskoj malo bolja radna mjesta kupuju. Na stranu sposobnost. I oni vrlo sposobni moraju platiti posao u boljoj firmi ili recimo državne jasle. A i ja sam platila. Svoju prvu stipendiju s 40 samoborskih kremšnita. Stipendija je bila današnjih 2000 kuna. I koliko god sam ja vjerovala da sam je dobila zbog svoje pameti, nakon desetak godina mama mi je razbila iluzije. Loptice bila sam član radničkog savjeta. Imala si treće rezultate, davali su pet stipendija, i rekla sam diši da mu proizvodnja ide u štrajk ak mi kćer ne dobije stipendiju....

Neko ima lovu, ja imam mamu revolucionarku. Vodenjak po horoskopu....Mislim da je sada svakom ovdje jasno da sada i nakonmpetnaest godina gđa. Skočica senior zaslužuje da je kći počasti penzionerskim odmorom. A i sebe...Dalmacija u proljeće, sunčeko umjesto lampi u solariju.... mama najavljuje "galebarenje", ja sam posudila u knjižnici tri knjige....