Većina nas preko 18, a i oni prije imaju određene prihode, a i rashode...Jedan od načina da se nešto uštedi je da su naravno prihodi veći od rashoda, a razlika po mogućnosti INVESTIRA tj. potroši na način da se u budućnosti uveća prihod (ne mislim na dionice nego recimo na tečaj engleskog).
Razne socijalne, obrazovne dobne i ne znam kakve sve grupacije imaju različite vrste i iznose prihoda. Međutim postoji jedna korelacija između povećanja prihoda i povećanja troškova. Obično troškovi rastu mnogo brže nego prihodi sami jer si povećanjem prihoda možemo priuštiti neke stvari, pa onda izgubimo mjeru ili dobijemo kartice i začas smo pod enormnim stresom fali mi love.
U privredi i privatnom životu postoje dvije vrste troškova. Fiksni i varijabilni. Fiksni se ne mijenjaju i uvijek nam prihodi moraju biti veći od njih, a varijabilni se povećavaju srazmjerno obimu prihoda. U privredi postoji zakontist da se povećanjem opsega prodaje, proizvodnje varijabilni troškovi smanjuju a to Vam se zove ekonomija opsega. Privatan život je druga stvar.
Bitno je budžetirati, zaboraviti minuse i ine stvari.
Prvo dobili smo plaću, honorar i džeparac. Mjesec ima 30 dana u prosjeku i isti mora biti dostatan za svaki dan. Jednostavno platiti režije i ostalo podijeliti na 30 dana, ne ostati gladan...kupiti možda jeftine sezonske namirnice tj. zdravo se hraniti.
Drastičan primjer ako ste na socijalnoj pomoći od 400 kuna, a nesposobni privređivati, tih 400 kuna dati ćete za režije, hraniti ćete u socijalnoj kuhinji, a višak sobu (ako imate daj bože) iznajmiti i nadoplatiti režije i priuštiti si koju kavu u gradu.
S dvije tisuće kuna, možete biti samostalni. Kako, a ovako. Posdstarska soba košta 700 kuna (čak i zimi), idete svaki dan u na gablec po 18 kuna što Vas košta 450 kuna, sapun i pasta za zube Vas košta narednih petnaest, čarape...šest pari dostatnih za narednih 6 mjeseci 40 kuna, pola kruha na dan 90, margo 10 i pekmez 8, prašak za veš 1 kg 12 kn, članarina za čnjižnicu 4,50 kuna, a kava u kafiću svaki dan 150 kuna što ukupno iznosi, toalet papir i tako nekako dakle 1500 kuna. Istina nemate mobitel, nemate telefon, sve morate obavljati pješice, ali mjesečno Vam ostane 500 kuna da si nešto priuštite. A što...Nešto što će Vam donijeti veće prihode ili beskrajno veseliti. rezutat je isti a ja sam ipak za beskrajno veselje.
S 3000 kuna možete živjeti punim plućima, pa čak i otplaćivati kredit za auto, voziti se naokolo, a ako se potrudite i naučite kuhati i pametno kupujete namirnice sam trošak prehrane možete smanjiti. A ako imate auto onda možete raditi u lokalnoj pizzeriji kao dostavljač i kupiti si francuski parfem
Šala ili ne. Mislim imati ćete idealnu liniju. Istina ne pijete sokove koji Vas koštaju ako ih pijete 2 l na dan što je preporučen unos tekućine u organizam dnevno najmanje 300 kuna. Jel ih doista trebate potrošiti. Nivea krema za lice još je uvijek 12 kuna, a postoji i šminka na placu i zapravo možete izgledati kao da imati prihode od 7000 kuna, samo ako napravite pravi miks.
Odjeća je drugi problem. Hlače 500 kuna, ako ih same sašijete 100 kuna, ako vam ih saši šnajderica 250 kuna. Kuća ako je sami počistite 0 kuna (tj. cijena vode i običnog praška)....kvalitetna i pouzdana žena za čišćenje Vas košta 40 kuna po satu.
Plan za 10000 kuna prihoda (Vaš san)
3000 kuna za otplatu kredita za stan
1200 kuna režije
500 kuna šminka i higijenske potrepštine
1000 kuna izlazci
1000 kuna garderoba
800 kuna žena za čišenje, peglanje i ostale troškove
1000 kuna hrana
1500 kuna štednja...tj. možete potrošiti na što god hoćete
Ako deset godina izdvajate po 1500 kuna mjesečno uštedjeti ćete 180000 kuna što je recimo fantastičan namještaj za onaj stan koji ste kupili na kredit,. Ili imate i vozite stalno novi auto, ali onda kako bi imali za benzin i pokrili ostale troškovea auta, čistite si sami, ili na izlaske potrošite 500 kuna mjesečno.
Malo smiješno zar ne i zapravo bedastoi post. Ono što želim reći je da se u privatnom životu napravi popis bez čega se doista ne može i to ne može mora biti od manje od prihoda. Ako je to nemoguće, đaci učite sjajno i dajte instrukcije, studenti utovarujte kamione ili konobarite, a penzioneri čuvajte male klince ionak su vrtići prepuni....Mislim posao neće naći Vas (osim ak niste velika faca) nego Vi morate naći posao. Dodatni. Moja me je mama učila, i od malo novaca se da uštedjeti, a moja baka koja nikad nije službeno radila slala mi je novac za svaki imendan (brala žena hmelj u Sloveniji, kopala motikom....sve pošteni plaćeni poslovi).
Voljela bih ja da je to s troškovima tako jednostavno ali nije, pa čak i naš neadertalski marketing kako ga neko komentira na mom blogu neki dan vuče kune in naših džepova. No stvari su jednostavne. Recimo sir. Svaki dan se u Konzumu (zbog neke akcije) može kupiti sir po 30 kuna, znam da je ementaler 80 i drugog okusa, i da su neki od nas gurmani, ali....
Nekima je važna fina papica, nekima je važno društvo, nekima je važan najnoviji tehnološki gadget, nekima machina, ali u osnovi.... Bogati u materijalnom smislu su svi oni koji troše manje nego zarađuju ( ne računajući na buduće prihode) jer živi se sada, niti u prošlosti, niti budućnosti. A bogati u duši su oni koji i u redu u javnoj kuhinji ispričaju koji vic i ne srame se tog reda jer znaju da će sutra biti bolje i sretni su što nisu gladni...
A društveni rad. Dovoljno ga je odraditi i 15 minuta na dan. Recimo svom tati, kojeg su otjerali na burzu pa sad muči muku da preživi uputiti u tajne kompa, naučiti ga engleski, ili mami posaditi cvijeće. A dovoljno je biti samo dobar sin ili kćer. A to nam je dužnost. A ako oni nisu živi moramo biti dobra djeca ove Lijepe naše. A to i nije tako teško. Ne bacati papiriće po cesti, prevesti starca preko ceste, propustiti auto u prometu, priuštiti si frizuru, kupiti koju krpicu i ne zavidjeti drugima....Nije trava zelenija preko plota.
