Evo danas bila opet kod frizera. Naime frizerka na tržnici u Zaprešiću poznata kao the Plavuša ima jako povoljne cijene, a ja sam izračunala da me skoro više košta šampon, voda, ručnik, regenerator i struja od njene frizure (50 kn je cijena i s peglanjem).

Salon je bio pun. Ali Nadica je imala stvari pod punom kontrolom. Pošalje Vas i na kavicu, uzme preko reda, sve je organizirano kao da ju je sam Henry Ford učio, ali s dušom. Mislim kod frizera se priča tj. "trača" točnije vode se razgovori koji nama ženama život znače.

Razgovoralo se o najnevažnijim stvarima na svijetu kao jučerašnje Drugo lice s čuvenim Pavlovićem. Mislim bosi u studiju. Hej tko je tu lud.

Saznate usput kako njegovati svoju kosu doma. I na kraju nakon dva sata izađete s prekrasnom frizurom. Kosa blješti. Na oči se stavljaju sunčane naočale (šminka nije bila on) i svi pogledi s terasa se okreću u Vašem smjeru jer Vi tj. Vaša kosa izgleda ko da je upravo live prikaz neke reklame za kosu. Feelling je genijalan. Glava se cijeli dan drži uspravno, a kad se nanese šminka i oči dobiju drukčiji sjaj. A onda ste cool i sexi i cijeli svijet pripada barem na minutu Vama.

A svaki put kad dođete u taj mali salon na zaprešičku tržnicu izađete s novim lookom. Rade mlade frizerke i naučnice i zapravo bi se salon mogao nalaziti u srcu Pariza po stilu frizura koje se tamo rade. Najbolje se ipak naručiti. Ponekad je previše gužva. Cijene su ok, dobro rade i može se desiti ako uletite s vrata Vam kažu dođite za dva sata.

A ja naravno jesam. Jutros u osam. U 12.30 sam jel lijepa, a u dva na Zagrebačkoj špici s prijateljicom. Krasna ti je kosa. Kad je čula cijenu frizure pala je u nesvijest jer to isto u metropoli košta najmanje120 kuna. Jer je to frizura na dugu kosu. I to u no name salonu.

Poslali mi kavu u Buldogu. Neki mladac krasnih plavih očiju. Osmijeh mi se razvukao na n-tu potenciju (a tek ego). Zahvalila sam na POST IT papiriću koji nosam u torbu (ah svašta u njoj ima), ali umjesto broja nacrtala sam smješka. Nisam spremna dati broj nekome tko je od mene mlađi deset godina. Nisam ja Demi Moore. Ipak sam ja Plavuša.

U principu prosječna, ali s frizurom babe. I zato ruke frizerke više vrijede na tržištu nego sat instrukcija profesorice engleskog. Ne zbog toča što nas učine lijepšima izvana, nego što nam i taj vanjski sjaj obasja dušu koja se proljepša paralelno s frizurom.

Savjet naših mama. Kad si nesretna promijeni frizuru i kupi cipele. Defitivno djelotvorno. Iako cipele neću danas kupiti, ali uočila sam jedne krasne.