Budžet s bazom nula je opće prihvaćen koncept u svijetu na kome sam obranila svoj diplomski rad i čak dobila nagradu za isti. Riječ je o planiranju i izvršavanja budžeta za države, gradove, kapitalne objekte i slične stvari.

U međuvremenu sam odcrnčila 12 godina u našoj živoj ekonomiji, svjedočila mnogočemu i zapravo čitajući diplomski neki dan ustvrdila sam da je riječ o sasvim pogrešnom pristupu. U međuvremenu sam pohađala i postdiplomski kojem do završetka nedostaje magistarski rad, za kojeg jednostavno nisam mogla smisliti temu.

Ja mislim da magistarski rad ili bilo kakav znastveni rad treba prije svega biti orginalan, a ne prepisivati prežvakane stvari i dokazivati ono što je svakome jasno.


MOJA TEORIJA


Nula ne postoji, ona je izmišljena matematička veličina, koja je sinonim za ništa...A i ništa je nešto. Svako ulaganje nešto nosi.

Jednostavan primjer


Ako bi Hrvatska napravila auto cestu Zagreb-Sisak-Kostajnica i uvela recimo porez od 15 % na prodaju nekretnina (pretežito građevinskih zemljišta) pa i poljoprivrednih uvjerena sam da bi i jednostavna računica pokazala da je cesta ISPLATIVA naravno s ostalim izravnim i neizravnim prihodima, a najveći dobitak bi bio da bi se vratio život u taj kraj.


A željela bi nadodati da je ulaganje vrlo širok pojam. I obična pusa je velik ulog. A autoceste su važne, ali u životu ima raznih cesta i puteva do raznih stvari gdje nas čekaju prilike, neprilike, dolaze raskršća pa možeš skrenuti lijevo ili desno, a možeš i doći i na rub provalije. A zar to nije zapravo SWAT.