Novine su ovih dana pune velikih naslova. Uobičajeno reklo bi se…No možda ipak nije…Pojedini Hrvati tuku svoje žene, koje o istom progovaraju sada kad se približila rastava ili je to riječ o nekoj bivšoj vezi, a sudionik (muški) je danas, kao ugledna osoba. (O.A. a da je neugledna nikom niš). U stvari nikako mi nije jasno zašto neki muškarci tuku svoje žene. I kak to ove trpe. Uopće taj odnos da odrastao čovjek mlatne odraslu ženu…I nikom ništa. A svi se prave blesavi.

Po meni…Na ženi masnica, muž u buksu na mjesec dana, pa bi vidjeli kom bi dojadilo.

No ima jedna interesantna stvar. Na stranu sve, ali simptomatična je šutnja dok «macho» man zarađuju milijune, koje one troše. Ne sporim ja da ih i one ne zaradila jer iza uspješnog muškarca krije se žena koja crnči sve u šesnaest. A masnice su valjda uračunate. Ono kao boksačke vreće su preskupe. Žena je jeftinija. Kao bude se on opametio…Ovo mu je zadnji puta…Aha..Je, je….

Epilog je da uglavnom nasilnik nađe drugu mlađu, žena pegla kartice (dok ih muž ne obustavi), ulica bruji…Jer dobro se zna tko tu koga tuče i kada. Ono, da se neke stvari dešavaju iza zatvorenih vrata…Susjedi sve znaju, samo pitam ja gdje je moral ljudi kad čuju vrisku i jecaj u svom susjedstvu, a teško im je nazvati policiju. Koja ne djeluje, a trebala bi. Kao obiteljska stvar. A da traume klinaca ne spominjem.

No kao ništa, stvari nisu crno bijele, ali nisu ni sive. Mislim da je stvar osnovnog samopoštovanja ne dozvoliti si da te mlate u životu. Osigurati si financijsku neovisnost i svoje kćeri i sinove odgojiti na način da se sporovi između spolova ne riješavaju šakama.
I da je biti nasilnik sramota, koju nijedna ne mora trpiti.