Čudan neki dan. Imam upaljen TV, ali nemam volje gledati jedan u nizu holivodskih brainwashing film ostvarenja...Na ICQ-je mir, a iskreno prespavala sam dobar dio dana. Trebala bi na jednu kavu i sad ću si to organizirati. Ak uspijem, doista neki čudan dan. Prijateljica slavi rođendan i tužna je zbog istog. Postoje neke brojke (tj.) rođendani koje mi žene izgleda ne želimo imati. Pred par godina se jedna moja frendica ukomirala jer je navršila 30, ova jel je navršila 50. U biti pitam se koje su godine kritične. Mene su moji rođendani uvijek veselili, ali...bojim se da neću izbjeći taj sveopći ženski problem. Ili možda hoću...Mislim da mene osobno ne komiraju godine nego neka životna bilanca. A rano je još za svođenje računa.

Jučer sam gledala neku modnu reviju badića na TV-u. Savršena tijela, savršene frizure, lijepo za pogledati, ali baci te u razmišljanje...U stvari u dobi od tridest i nešto godina možeš konstatirati da izgled jest važan (najvažniji kod prvog, a i nekog drugog dojma). A ljepota duše. Ogleda nam se na licu bar su mi to davno napisali spomenar.

Odgovor na sms ne stiže, poslati ću drugi, na drugo mjesto. Treba izaći među ljude, pokazati ovo naspavano lice. I malo protresti sive ćelije. Jest da je nedjelja, ali ipak treba uključiti mozak. Once in a while.