Eh Zagorje. Kak je tam drukčije. Vrijeme se kreće sporije, a opet se sve stigne. Imala sam dogovor u 9, realizirala ga u 12 i niš mi nije falilo. Jest da zato nisam stigla na BLOG okupljanje, ali se nadam da će biti toga još. Još kad je popodne zasjalo sunce i obasjalo zelene bregove. Bila sam i u Celju. Stvari su se bitno promijenile u Sloveniji. Ipak su oni postali neki drugi svijet. Jadran je danas postao morje, a u društvu se pričalo o nevarnim događajima. Kako sam nekad davno provodila praznike u Zagorju i to na samoj granici sa Sloveniji, gdje se jezici miješaju naučila sam i prilično slovenskih riječi. Danas mi je bilo jako drago kad sam razumjela svaki djelić razgovora dvaju Slovenaca i jednog Zagorca. A bilo je veselo. I oni neugodni ljudski događaji su prepričani s dozom humora. Inače informatička oprema je mnogo jeftinija u Sloveniji, a još kad se odbije PDV stvari su mnogo povoljnije.

Saznala sam da Slovenci za Hrvate kažu HRVATI TATI, a Zagorci na to uzvraćaju A SLOVENCI SU IM BRATI. U tom dijelu Slovenije, gotovo svako seosko imanje se bavi turizmom, a čula sam i da slovenskim penzionerima nije loše. Za razliku od naših koji su dobili 4% crkavice tj. povišice.

Kao i ovdje i Zagorci mijenjaju boje fasada. U modi nije više bijela boja (mislim za fasade) iako i Hajduk ima u Zagorju svojih pristaša. I tako su zagorski brijegi postali načičkani veselim šarenim kućicama, pred kojima cvjetaju šarene rožice, a trsje je puno grozdova koji će za koji tjedan u pomoć šećera i vode Zagorci pretvoriti u glavoboljček. Šalim se. Vremena su se promijenila, zagorska vina sve su bolja, a Zagorci su i zahvaljujući Sanaderu postali trezvenjaci. No tek toliko da se zna HDZ dobiva 0% na slijedećim izborima. Naravno zbog 0,00.

Da i dobila sam ponudu za besplatno noćenje. Jest da mi je to ponudila jedna trogodišnjakinja, ali i to se računa u životu. Zapravo sve se računa u životu i svi naši dugovi prije ili kasnije dospijevaju na naplatu. I ne samo naši.