Teško je nama običnim smrtnicima dokučiti što je prava umjetnost. Istina da postoje ljudi koji se školuju cijeli život da bi nam sugerirali kasnije što je umjetnost, ali pitam se doista da je doista nužno nešto poznavati u detalje da bi se prosudilo da je nešto umjetnost.

Na ovaj ili onaj način umjetnost me prati cijeli život. Volim lijepe stvari i mnogo novca sam ostavila u utvrdama umjetnosti kao što je primjerice Louvre ili National Gallery u Londonu.

Posjetila sam mnogo koncerata, kazališnih predstava i moram priznati da se moj pljesak vrlo često nije poklapao s pljeskom mnoštva.

Niti s onim što je u novinama pisalo o istoj umjetnosti.

Osvrnuti ću se na domaću umjetničku scenu, koje zapravo u javnosti i nema. U javnosti je estrada i ine umjetno stvorene zvjezdice. Koje dobivaju status umjetnika...A zapravo je riječ o marketinškoj umješnosti.

U mnogo slučajeva kaskamo za tzv. Zapadom, ali ima nade. Duga mračna noć je po meni jedan od naših najboljih filmova svih vremena, a Svjedoci su fenomenalni. Od umjetničkih događaja proglogodišnja histrionska predstava Na tri krala ili kako Vam drago je unatoč narodnom karakteru ponudila novo viđenje Shakespearea, a Matija Dedić je dao novu dimenziju hrvatskoj himni. Konj Milivoja Šegana viđen prvi, drugi i 50 put je uvijek nov i poseban.

Sva ta djela su prije svega umješno napravljena, i prešla svoje okvire i postala umjetnost.

A ovo je moj sud. Koji je naravno subjektivan. To jest moje viđenje. I svi blogovi su svoje viđenje. I unatoč baratanju čvrstim argumentima istina često nedokučiva.

THE TRUTH IS OUT THERE