utorak, 26.01.2016.
INKLUZIJE U REDOVITIM PREDŠKOLSKIM USTANOVAMA I OSNOVNIM ŠKOLAMA
OPĆI PRIKAZ
Autori ovog rada su Jasna Kudek Mirošević i Anka Jurčević Lozančić. Naslov teme je: Inkluzije u redovitim predškolskim ustanovama i osnovnim školama. Na internetskim stranicama postoji odgovarajući link za ovaj izvorni znanstveni rad: http://hrcak.srce.hr/130957.
U ovom radu propituju se stavovi odgajatelja i učitelja razredne nastave inkluzivnom odgoju i obrazovanju te primjeni inkluzije u redovitom predškolskom i osnovnoškolskom sustavu. Cilj je nastojanje da se ostvare poboljšanja i unapređenja kvalitete odgojno-obrazovnog procesa i rehabilitacije djece s teškoćama u razvoju. Autorice su uvidjeli postojanje problema o slaboj informiranosti o postojanju poteškoća koje će se odraziti na procese učenja i usvajanja znanja u školi. Također, autorice šalju poruku da inkluzivno obrazovanje mora biti opća politika i praksa a ne specifična intervencija. Znači traži se dugoročno rješavanje problema. Motiv za odabir ovog rada leži u praksi mog rada sa djecom. Radim sa dječakom s teškoćama u razvoju te se pojam inkluzije blisko veže za moj profesionalni razvoj. To je prvi motiv. Drugi motiv je potreba za stjecanjem novih spoznaja o inkluziji i radu s djecom.
Poznati su opusi obje autorice.
Ključne riječi su: stavovi o inkluziji, odgojitelji, učitelji i učenici s teškoćama
2. KRITIČKI PRIKAZ
1.2. Naslov znanstvenog rada: Naslov daje čitateljima jasnu i kratko poruku o temi istraživanja. Što se tiče prijedloga poboljšanja znanstvene ili stručne kvalitete rada, predlaže se uzimanje još većeg uzorka ispitanika (uzorak čini 303 ispitanika po metodi slučajnog odabira). S obzirom da su uključene dvije županije (sisačko-moslavačka i zagrebačka) čini se da je potrebno proširiti istraživanje s još većim uzorkom ispitanika te uključivanje županija na jugu i na sjeveru Hrvatske. Na taj način može se dobiti još jasnija slika o stanju inkluzije i spremnosti odgajatelja i učitelja da se profesionalno afirmiraju u tom području uz splet različitosti sjevera i juga.
2.2. Primjenjene znanstvene metode: Za potrebe istraživanja konstruiran je upitnik o procjeni inkluzivno odgojno-obrazovne prakse u predškolskom i školskom sustavu odgoja i obrazovanja koji se sastoji od 40 čestica. Korištena je Cronbachova alfa za potrebe testiranja interne konzistentnosti pouzdanosti upitnika. Korištena je eksplanatorna faktorska analiza gdje se u većem broju varijabli, među kojima postoji povezanost, utvrdio manji broj temeljnih varijabli koje objašnjavaju međusobnu povezanost stavova odgajatelja i učitelja po pitanju inkluzije. Kako bi se dobila prikladnost podataka za faktorsku analizu, autorice su se poslužile Bartlettov testom sfericiteta te KMO i MSA. Primjenjen je Cattelov screeplot u pomoć selekciji faktora, pošto je uzorak čini više od 200 ispitanika. Postavljena je hipoteza rada – postoji statistički značajna razlika između stavova odgojitelja i učitelja o inkluziji djece s teškoćama u redovitom sustavu odgoja i obrazovanja. Rezultati istraživanja djelomično potvrđuju hipotezu rada. Za testiranje hipoteze primjenjen je parametrijski t-test. Interpretacijom rezultata u tablici 3. t-testom potvrđuju se statistički značajne razlike između stavova učitelja i odgajatelja, a smjer tih razlika je očito vidljiv u tablici 4.
Za potrebe istraživanja korišten je paket SPSS-19.
Mjerni instrument čini upitnik peterostupanjske skale: 1.nikad 2- rijetko 3- ponekad 4- često 5- redovito. Autorice su u upitniku navele cilj istraživanja (znanstvene svrhe), anonimnost ali zanimljiv je zahtjev autorica naspram odgojiteljima i učiteljima-molim da iskreno odgovorite na pitanja. Znači, autorice žele postići kvalitetno istraživanje. Žele doista „čuti glas“ odgojitelja i učitelja.
Rezultati istraživanja-dobivene vrijednosti arimetičke sredine u tablicama 3 i 4 ukazuju na to da odgojitelji pokazuju bolje stavove i češće primjećuju da djeca bez teškoća netolerantnija prema djeci s teškoćama u odnosu na učitelje. Odgajatelji su spremniji na dodatne edukacije. Učitelji su mišljenja da djeca s teškoćama trebaju polaziti redoviti program ali se ne smatraju dovoljno kompetentnim za rad s njima. Učitelji su skloniji konvencionalnom odgoju i obrazovanju nego inkluzivnom. Također, smatraju da djeca bolje napreduju, posebno djeca sa senzomtoričkim poremećajima u posebnim odgojno-obrazovnim skupinama. Očito učiteljima nedostaje podrške u stjecanju specifičnih kompetencija Takvi rezultati istraživanja potiču i postavljaju pitanje kako i na koji način organizirati ili u kojem obliku uvjete za stjecanje specifičnih kompetencija učitelja po pitanju inkluzije. Mogući oblik rada je povezivanje učitelja i odgajatelja na „terenu“. Upravo u tom leži mogućnost primjene prikazanih spoznaja u radu s djecom u predškolskoj ili školskoj ustanovi.
2.3.Kompozicija rada: Rad se sastoji od sažetka, uvoda, metode rada (mjerni instrumenti, postupak, rezultati i rasprava) zaključka i literature. Riječ je o izvorno znanstvenom radu koji se temelji na kvantitativnom istraživanju.
2.4 Stil pisanja. Rad je napisan na pisano na znanstveni, cjelovit način uz adekvatno upotrebljenu znanstvenu i stručnu terminologiju.
2.5. Dokumentarna podloga: Rad je napisan na hrvatskom jeziku uz prijevod sažetka na engleskom jeziku što je uobičajena procedura pisanja izvornog znanstvenog rada. Literatura je pisana harvardskim sustavom navođenja referenci. Nastariji datum literature je 1990 godine što ide u prilog korištenja suvremene literature za potrebe istraživanja te ovaj radi čini aktualnim.
3. ZAKLJUČAK
U razmatranju sažete i znanstveno objektivne ocjena rada uzima se u obzir kratkoća, jezgrovitost i aktualnost pa rad ispunjava sve navedene kriterije. Ovaj rad želi potaknuti rješenja problema na duže staze. Specifična intervencija odgojitelja ili učitelja nisu dovoljne po pitanju inkluzije. Kroz istraživanje uočene su snažne razlike između učitelja i odgojitelja - učitelji imaju IOPP a odgojitelji nedostatak IOPP-a pokrivaju neposrednim radom sa djecom, učitelji idu jasno zacrtani putem za razliku od odgojitelja. Nove kurikularne reforme nastoje te čvrste granice između odgojitelja i učitelja smanjiti na minimalno, Odgojitelji i učitelji imaju zajednički cilj. Pomoći djetetu u odgoju i obrazovanju. Zato trebaju zajedničkim snagama prionuti na međusobno povezivanje učionice i odgojno-obrazovne skupine. Kao što i rezultati istraživanja pokazuju, jedan od način povezivanja jesu stručna usavršavanja koja se temelje na cjeloživotnom obrazovanju.
- 18:48 -
