utorak, 26.01.2016.
MOTIVACIJA I STRATEGIJE SAMOREGULACIJE UČENJA: TEORIJA, MJERENJE I PRIMJENA. POGLAVLJE 2: STRATEGIJE UČENJA I SUOČAVANJA S NEUSPJEHOM
OPĆI PRIKAZ
Autori ovog rada je Darko Lončarić, sveučilišni profesor na Sveučilištu u Rijeci. Naslov teme je: Motivacija i strategije samoregulacije učenja: teorija, mjerenje i primjena. poglavlje 2: Strategije učenja i suočavanja s neuspjehom. Na internetskim stranicama postoji link: https://docs.google.com/viewer?a=v&pid=sites&srcid=ZGVmYXVsdGRvbWFpbnxsb25jYXJpY2R8Z3g6NmE5YmUxMGVmM2Q3ZDlmMw
Autor piše o strategijama učenja i suočavanja s neuspjehom. Autor je svjestan činjenice da mladi ljudi završavaju formalno obrazovanje a nemaju odgovor o tome što žele od života te je obrazovanje stavljeno u vrlo krute okvire lišene kreativnosti i samoregulacije. Odgovarajući u predgovoru na pitanje zašto je odlučio napisati knjigu o tim univerzalnim, a ipak tako delikatnim pitanjima samoregulacije, autor navodi cijeli niz razloga među kojima za ovu priliku posebice izdvajam nedostatak literature na hrvatskom jeziku, a posebice nedostatak udžbeničke literature te potreba da se objedine sve spoznaje o samoregulaciji učenja. Knjiga je strukturirana u pet logično poredanih poglavlja, a sva ona imaju sličnu strukturu. Započinju definiranjem pitanja na koja se u tom poglavlju odgovara, potom slijedi elaboriranje teorijskih i stručno-praktičnih spoznaja. Elaboriranje je u svim poglavljima usklađeno s unutrašnjom logikom samoregulacije učenja koja se obrađuje i utemeljena je na recentnoj stručnoj literaturi, empirijskim istraživanjima, autorovim iskustvima o samoregulaciji te izvorima iz svakodnevnog života. Posebnu vrijednost čini poglavlje br. 2 koje posebno analiziramo.
Kritički osvrt na 2. poglavlje
U 2. Poglavlju, autor je objasnio kratko, jasno i jezgrovito teorije strategija učenja i suočavanja s neuspjehom. Tema poglavlja predstavlja svojevrsnu pomoć u suočavanju s neuspjehom odgajateljima, učiteljima ali roditeljima koji su važan činitelj u razvijanju samoregulacije učenja. Djelo raspolaže s mnoštvo stručne i znanstvene terminologije i potrebno je pažljivo čitanje rada. Razlog jeste u povezanosti i cjelovitosti poglavlja. Strategije učenja su konstrukt većine modela samoregulacije učenja i one su pod različitim utjecajima. Da bi se razumjela samoregulacija učenja potrebno je poznavanje kognitivnih i metakognitivnih strategija. Ovo je važna informacija za odgajatelje koji rade na projektima u svojim odgojno-obrazovnim skupinama. Metakognitivna strategija odnosi se na različite načine pripreme, postavljanje ciljeva učenja, formiranja pitanja a sve je to dio procesa u radu na projektu. Autor je izvrsno ponudio, u cilju boljeg razumijevanja učenja djeteta, tri strateška pristupa učenja: duboki, površinski i strateški pristup učenju. Također, upoznaje nas s proaktivnim i tradicionalnim pristupom stresu i suočavanju a da bi to funkcioniralo potrebna je socijalna podrška. Za motivacijske strategije i strategije poučavanja, autor objašnjava samohendikepiranje, obrambeni mehanizam, samoafirmaciju, dezidentifikaciju i atribucijski stil na vrlo jasan, jezgrovit i čitljiv način. Sada, u ovoj publikaciji dolazi do izražaja zašto odgajatelji trebaju sveučilišnu razinu obrazovanja. Poradi razumijevanja dostupne literature, kao što je ovakva. Sve to kreira put kvalitetnijoj razini rada u odgojno-obrazovnoj skupini.
ZAKLJUČAK
Rad je i metodički izvrstan. To s jedne strane proizlazi iz dobro promišljene strukture svih poglavlja. S druge strane, to proizlazi iz stila pisanja kojim se brižno uravnotežuje objektivna i neutralna riječ teorije i znanosti s osobno obojenom toplom riječi praktičnog i životnog iskustva. Takav stil proizlazi iz autorove vlastite refleksivnosti i kompetencije da ju stavi u funkciju teorija koje razlaže. Stoga je ovaj rad više od pisane riječi; on je interakcija na način da omogućava razgovor čitatelja sa samim sobom i s različitim drugima, svojevrsna pomoć u boljem razumijevanju procesa učenja a samim time i djeteta. Ovaj rad ima obrazovnu misiju. Obrazovnu ispunjava u potpunosti jer omogućava strukturirano višerazinsko obrazovanje (informativno i formativno, osnovno i specijalističko), poziva na i omogućava aktivno i interaktivno učenje te zrači snagom kreativnog autorskog pristupa. Na kraju ispunjava i znanstvenu misiju. Ova publikacija u prilogu ima skale komponenti samoregulianog učenja i prilog normiranju.
Pisanje ove publikacije čine se jednostavno, posebno autoru koji je dio znanstvene mašinerije, ali uvjerena sam da je publikacija zahtijevala veoma naporan rad i opsežnu suradnju sa drugim znanstvenicima. Ono što me posebno dojmilo jeste svijest o potrebi izdavanja takve publikacije u Hrvatskoj te razumijevanje krutih okvira učenja današnje mladeži. 2. poglavlje može biti od velike pomoći odgajateljima u pristupu učenja i izazovima kao što je rad na projektu.
Poticajna pitanja
1. Da li ste sudjelovali na stručnom usavršavanju s temom “Strategije učenja i suočavanja s neuspjehom”?Ako da, da li Vam je taj oblik usavršavanja pomagao u Vašem pristupu u radu sa djecom?
2. Koliko dobro odgajatelj mora poznavati strategije učenja?
3. Da li radite na nekom projektu u Vašoj odgojno-obrazovnoj skupini? Ako da, pomažu Vam motivacijske strategije i strategije poučavanja?
- 19:10 -
INKLUZIJE U REDOVITIM PREDŠKOLSKIM USTANOVAMA I OSNOVNIM ŠKOLAMA
OPĆI PRIKAZ
Autori ovog rada su Jasna Kudek Mirošević i Anka Jurčević Lozančić. Naslov teme je: Inkluzije u redovitim predškolskim ustanovama i osnovnim školama. Na internetskim stranicama postoji odgovarajući link za ovaj izvorni znanstveni rad: http://hrcak.srce.hr/130957.
U ovom radu propituju se stavovi odgajatelja i učitelja razredne nastave inkluzivnom odgoju i obrazovanju te primjeni inkluzije u redovitom predškolskom i osnovnoškolskom sustavu. Cilj je nastojanje da se ostvare poboljšanja i unapređenja kvalitete odgojno-obrazovnog procesa i rehabilitacije djece s teškoćama u razvoju. Autorice su uvidjeli postojanje problema o slaboj informiranosti o postojanju poteškoća koje će se odraziti na procese učenja i usvajanja znanja u školi. Također, autorice šalju poruku da inkluzivno obrazovanje mora biti opća politika i praksa a ne specifična intervencija. Znači traži se dugoročno rješavanje problema. Motiv za odabir ovog rada leži u praksi mog rada sa djecom. Radim sa dječakom s teškoćama u razvoju te se pojam inkluzije blisko veže za moj profesionalni razvoj. To je prvi motiv. Drugi motiv je potreba za stjecanjem novih spoznaja o inkluziji i radu s djecom.
Poznati su opusi obje autorice.
Ključne riječi su: stavovi o inkluziji, odgojitelji, učitelji i učenici s teškoćama
2. KRITIČKI PRIKAZ
1.2. Naslov znanstvenog rada: Naslov daje čitateljima jasnu i kratko poruku o temi istraživanja. Što se tiče prijedloga poboljšanja znanstvene ili stručne kvalitete rada, predlaže se uzimanje još većeg uzorka ispitanika (uzorak čini 303 ispitanika po metodi slučajnog odabira). S obzirom da su uključene dvije županije (sisačko-moslavačka i zagrebačka) čini se da je potrebno proširiti istraživanje s još većim uzorkom ispitanika te uključivanje županija na jugu i na sjeveru Hrvatske. Na taj način može se dobiti još jasnija slika o stanju inkluzije i spremnosti odgajatelja i učitelja da se profesionalno afirmiraju u tom području uz splet različitosti sjevera i juga.
2.2. Primjenjene znanstvene metode: Za potrebe istraživanja konstruiran je upitnik o procjeni inkluzivno odgojno-obrazovne prakse u predškolskom i školskom sustavu odgoja i obrazovanja koji se sastoji od 40 čestica. Korištena je Cronbachova alfa za potrebe testiranja interne konzistentnosti pouzdanosti upitnika. Korištena je eksplanatorna faktorska analiza gdje se u većem broju varijabli, među kojima postoji povezanost, utvrdio manji broj temeljnih varijabli koje objašnjavaju međusobnu povezanost stavova odgajatelja i učitelja po pitanju inkluzije. Kako bi se dobila prikladnost podataka za faktorsku analizu, autorice su se poslužile Bartlettov testom sfericiteta te KMO i MSA. Primjenjen je Cattelov screeplot u pomoć selekciji faktora, pošto je uzorak čini više od 200 ispitanika. Postavljena je hipoteza rada – postoji statistički značajna razlika između stavova odgojitelja i učitelja o inkluziji djece s teškoćama u redovitom sustavu odgoja i obrazovanja. Rezultati istraživanja djelomično potvrđuju hipotezu rada. Za testiranje hipoteze primjenjen je parametrijski t-test. Interpretacijom rezultata u tablici 3. t-testom potvrđuju se statistički značajne razlike između stavova učitelja i odgajatelja, a smjer tih razlika je očito vidljiv u tablici 4.
Za potrebe istraživanja korišten je paket SPSS-19.
Mjerni instrument čini upitnik peterostupanjske skale: 1.nikad 2- rijetko 3- ponekad 4- često 5- redovito. Autorice su u upitniku navele cilj istraživanja (znanstvene svrhe), anonimnost ali zanimljiv je zahtjev autorica naspram odgojiteljima i učiteljima-molim da iskreno odgovorite na pitanja. Znači, autorice žele postići kvalitetno istraživanje. Žele doista „čuti glas“ odgojitelja i učitelja.
Rezultati istraživanja-dobivene vrijednosti arimetičke sredine u tablicama 3 i 4 ukazuju na to da odgojitelji pokazuju bolje stavove i češće primjećuju da djeca bez teškoća netolerantnija prema djeci s teškoćama u odnosu na učitelje. Odgajatelji su spremniji na dodatne edukacije. Učitelji su mišljenja da djeca s teškoćama trebaju polaziti redoviti program ali se ne smatraju dovoljno kompetentnim za rad s njima. Učitelji su skloniji konvencionalnom odgoju i obrazovanju nego inkluzivnom. Također, smatraju da djeca bolje napreduju, posebno djeca sa senzomtoričkim poremećajima u posebnim odgojno-obrazovnim skupinama. Očito učiteljima nedostaje podrške u stjecanju specifičnih kompetencija Takvi rezultati istraživanja potiču i postavljaju pitanje kako i na koji način organizirati ili u kojem obliku uvjete za stjecanje specifičnih kompetencija učitelja po pitanju inkluzije. Mogući oblik rada je povezivanje učitelja i odgajatelja na „terenu“. Upravo u tom leži mogućnost primjene prikazanih spoznaja u radu s djecom u predškolskoj ili školskoj ustanovi.
2.3.Kompozicija rada: Rad se sastoji od sažetka, uvoda, metode rada (mjerni instrumenti, postupak, rezultati i rasprava) zaključka i literature. Riječ je o izvorno znanstvenom radu koji se temelji na kvantitativnom istraživanju.
2.4 Stil pisanja. Rad je napisan na pisano na znanstveni, cjelovit način uz adekvatno upotrebljenu znanstvenu i stručnu terminologiju.
2.5. Dokumentarna podloga: Rad je napisan na hrvatskom jeziku uz prijevod sažetka na engleskom jeziku što je uobičajena procedura pisanja izvornog znanstvenog rada. Literatura je pisana harvardskim sustavom navođenja referenci. Nastariji datum literature je 1990 godine što ide u prilog korištenja suvremene literature za potrebe istraživanja te ovaj radi čini aktualnim.
3. ZAKLJUČAK
U razmatranju sažete i znanstveno objektivne ocjena rada uzima se u obzir kratkoća, jezgrovitost i aktualnost pa rad ispunjava sve navedene kriterije. Ovaj rad želi potaknuti rješenja problema na duže staze. Specifična intervencija odgojitelja ili učitelja nisu dovoljne po pitanju inkluzije. Kroz istraživanje uočene su snažne razlike između učitelja i odgojitelja - učitelji imaju IOPP a odgojitelji nedostatak IOPP-a pokrivaju neposrednim radom sa djecom, učitelji idu jasno zacrtani putem za razliku od odgojitelja. Nove kurikularne reforme nastoje te čvrste granice između odgojitelja i učitelja smanjiti na minimalno, Odgojitelji i učitelji imaju zajednički cilj. Pomoći djetetu u odgoju i obrazovanju. Zato trebaju zajedničkim snagama prionuti na međusobno povezivanje učionice i odgojno-obrazovne skupine. Kao što i rezultati istraživanja pokazuju, jedan od način povezivanja jesu stručna usavršavanja koja se temelje na cjeloživotnom obrazovanju.
- 18:48 -
