22.05.2009., petak

Jutarnje sunce, začuđujuće s obzirom na jučerašnju kišu, ju je probudilo. Lagano je otvorila oči i onda udahnula zrak koji je mirisao po ružama. Maknula je poplun s sebe i onda ga nemarno otklopila na stranu te ustala iz kreveta. Prišla je prozoru, pažljivo i onda se naslonila na njega. Pariz se probudio. Vidjela je ljude kako žure ulicama, žaleći se na prekrasno sunce što nije mogla shvatiti. Zima se previše bližila, ovo su bili zadnji trenutci u kojima se moglo uživati. Pa zašto se onda nitko nije osvrtao za suncem koje je prodiralo kroz krošnje drveća posađenog u aveniji?

Osjetila je hladnoću na rukama te se odmaknula od prozora. Oči su joj zastale na satu. Probudila se prerano. Sedam sati i 45 minuta. Od samog pogleda na sat joj se prispavalo. Maknula je pladanj s doručkom kojeg je Marie neprimjetno donijela, kao i svakog jutra, te se bacila na krevet utonuvši u jastuke. Kosa joj je pala preko lica dok joj je jedan pramen škakljao nos, ali nije marila. San ju je polako svladavao iako je osjetila hladnoću na svojem tijelu. I nije se više željela odupirati.

-Eveil! Mademoiselle Martin!*-

Čula je Mariein glas i onda otvorila oči. Pitala se koliko je prespavala. I je li prespavala devet sati za što se iskreno nadala da nije. Brzinom je ustala i onda pogledala na sat. 8.30 Crvene brojke su treptale, kao da ju pokušavajući upozoriti da kasni. Pariz je bio grozan oko devet sati. Promet, gužve, a podzemnom nije željela ići. Ipak, sad nije imala drugog izbora.

-Bien, bien!*-

Navukla je traperice i široku majicu znajući da će se i ovako i onako morati presvući. Pitala se što točno Lilli kani s njom, tako netalentiranom i bezvoljnom. Dobro, možda je ipak i imala volje. Željela je uspjeti. Voljela je balet, ali nije željela biti primabalerina ili nešto takvo. To bi bilo previše naporno za nju. Prebacila je torbu preko ramena i onda, zgrabivši ključeve, izjurila iz svoje sobe te prošla hodnik i izašla na hladan rujanski zrak koji ju je ispunjavao skladnošću.

Lilli ju je nježno zagrlila. Mirisala je po svojem uobičajenom, slatkastom parfemu koji joj je pristajao. Raphaelle je imala osjećaj da bi ga mogla namirisati na kilometre, pa i dalje. Svezala je kosu u rep i onda sjela na klupicu nasuprot Raphaelline i izvadila svoj mobitel.

-Drago mi je da si ipak došla.-

-Ali zašto?-

Zavezala je papučice i onda malo prohodala na prstima. Više ju nisu toliko boljeli.

-Želim da uspiješ. I znam koliko samo želiš pobjeći. U lipnju je audicija za balet Trnoružica, hej - ne smij se! Mislim da imaš šanse ako budemo vježbale.-

-Ali nisam tako dobra...-

Lilli se nasmijala.

-Nemaš pojma koliko si dobra, malena.-

Izašla je iz svlačionice ostavljajući Raphaelle samu da razmisli. Makar može probati. Da. To je nešto što duguje Lilli. Vjerovala je u nju svim svojim srcem iako je Raphaelle propuštala većinu satova. Pa zašto joj je onda pružena prilika?

Lilli je pritisnula gumb 'Start' na stereu. Dvoranom se pronijela Rain On Your Parade.

-Pokušaj. Samo se razgibaj, u redu?-

Raphaelle je kimnula i onda duboko udahnula te napravila nekoliko pirueta te skokova. Prsti su je, doista, manje boljeli nego jučer. Morala se vratiti u prijašnju formu. Tad je gotovo bila dobra. Mogla je to ponovno uspjeti. Mogla je otići od kuće, putovati Europom. Imala je snove.

Why did you turn out the lights
Did you know that I was sleeping

-Au revoir, Lilli!*-

Mahnula joj je izlazeći iz studija. Lilli joj se nasmiješila te se onda latila posla. Raphaelle nije shvaćala kako je sama mogla pospremati cijeli onaj studio s dvoranom i svlačionicom. Snovi, jesu li doista bili tako dobri da bi sve učinio za njih, za njihovo ostvarenje? Uzdahnula je i onda sišla stepenicama u podzemnu gurajući se s još jednim mnoštvom ljudi u kojima su još titrali njihovi neostvareni snovi.

Stigla je na četvrti sat, nevoljko. Nikad nije voljela geografiju. Doduše, nije voljela niti jedan predmet. Osim matematike. Pokazivala je čudnu sklonost i razumijevanje za taj predmet usprkos njihovom lošem profesoru.

-Gdje si bila!?-

Charlotte je viknula na nju čim je ušla u učionicu. Raphaelle je zakolutala očima i onda bacila knjige na svoju klupu te se zavalila na stolicu. Adrien se pojavio pored nje. Nije shvaćala zašto ne može biti trenutak sama.

-Balet.-

-Ali ti ga mrziš.-

-Lilli je super, vjeruje u mene. Možda.. možda ću otići na audiciju u lipnju.-

Plavokosa djevojka se nasmijala ne shvaćajući svoju prijateljicu. Raphaelle, napokon, nije voljela balet. Pa što je sad ovo bilo? I, što je bilo sljedeće? Sad će se prestati družiti s njima zbog neke Lilli?

Raphaelle je pogledala u nju ne vjerujući. Zašto bi se nešto doista moralo promijeniti jer ona pokazuje zanimanje za balet?



Trenutno isprobavam novi način pisanja, iako se na Namarie zadržava moj stari. Način s više dijaloga, manje opisa. Minimalistički. ^.^

09.05.2009., subota

-Mademoiselle Martin, ecoute!*-

Sićušna djevojka u trećoj klupi se okrenula naprijed i tupo zabuljila u madame Fitzroy koja je inače predavala povijest i bila im je razrednica. Raphaelle Adelina Martin nije voljela slušati na satu - sve bi i ovako učila doma. Imala je užasnu majku koja ju je uz učenje tjerala na balet koji je obavezno preskakala. Draže joj je bilo piti kavu s Charlotte ili se smijati s Adrienom. Njena majka i ovako nije ništa provjeravala.

-Comme sa?*-

-Silence!*-

Raphaelle se samo nasmijala i onda okrenula prema djevojci koja je sjedila u klupi iza nje. Charlotte je imala platinasto plavu kosu i stalno se smiješila. Moglo bi se reći da je Raphaelle uživala u njenom društvu. U tom nevjerojatnom optimizmu koji joj je ispunjavao svaki dan.

Vani je padala kiša. Raphaelle je znala da danas mora otići na sat baleta, majka je počela sumnjati. I nekako joj se išlo. Željela je plesati danas, navući te svijetlo ružičaste baletne papučice i odvrtjeti se nekoliko krugova u njima pjevušeći nešto jer je došla ranije. Nije voljela kasniti, dok je obožavala raniti. Uvijek je imala malo vremena za sebe. Možda je ponekad doista i voljela balet.

-Ideš na balet danas?-

Kimnula je glavom i onda uzdahnula te se okrenula prema naprijed i izvadila zelenu bilježnicu po čijim je stranicama počela crtkati neke besmislene crteže koje nitko nije razumio, pa čak niti ona. Ipak, pomagali su joj da se izvuče iz ovog svijeta koji joj je bio zamoran i dosadan.

And ooh la, she was such a good girl to me
And ooh la, the world just chewed her up, and spat her out

Trčala je kišnim ulicama Pariza i vrtjela se oko svoje osi udarajući ljude s svojom ogromnom torbom. Tu i tamo bi opsovali i nastavili hodati boreći se s svojim kišobranima. Raphaelle nije imala takvih problema. Ona je imala svoju ogromnu jaknu s kapuljačom koja je onemogućavala kiši da prodre do nje i svoje vjerne starke na nogama. Sva je bila majušna, osim njenih velikih smeđih očiju u kojima su ljudi nalazili toplinu. Ipak, za tako majušnu djevojku - Raphaelle je bila oštra na jeziku i pomalo hladna.

-Salut!*-

Pozdravila je crvenokosu djevojku koja je već bila u svojoj opremi i upravo je vezala baletne papučice. Zakolutala je očima čuvši Raphaellein mekan glas i onda izjurila iz svlačionice. Nije ju baš previše voljela. Raphaelle bi mogla isto reći i za nju. Michelle je bila užasna. Mislila je da novcem može dobiti sve. A zapravo je i mogla, baš kao i Raphaelle. Ali razlika je bila ta što Raphaelle nije željela da joj majčin novac nešto kupi. Željela je to sama kupiti, svojim novcem, sama to zaraditi i zaslužiti. Zato je i išla u javnu gimnaziju, ne privatnu. Iako je njena majka odlučila sljedeće ju godine preseliti. Ipak, sad je bio rujan i ostalo je još puno vremena do toga.

-Et un. Deux. Trois!*-

Podigla se na prste osjećajući snažnu bol u njima i onda se zavrtila preko prostorije te napravila nekoliko skokova opet se dočekavši na prste. Sjela je u kut prostorije i onda ih primila u ruke vidjevši kako se Michelle smiješka. Prišla joj je Lilli i onda sjela kraj nje. Lilli je za jednu instruktoricu baleta bila jako smirena, možda zato što nikad nije bila opsjednuta savršenošću. Bila je balerina kratko vrijeme, nikad ne dospjevši do primabalerine. Nije to htjela. Za razliku od Raphaelle, ona je s 17 godina znala što želi.

-Što je bilo?- Lilli ju je obzirno upitala i onda protresla kosu kako bi maknula šiške s očiju.
-Prsti. Ubijaju me. A Noelle me muči s baletom.-
-Znaš da ne moraš dolaziti.- nasmiješila joj se. Raphaelle je kimnula i onda slegnula ramenima.
-Sviđa mi se ovdje.-

Lilli je ustala i potapšala ju po koljenima.

-Pričekaj me. Idemo na kavu. Dovoljno si stara za nju, zar ne?- nasmiješila joj se i onda otplesala do svojeg ureda. Imala je 27 godina, živjela u boljoj pariškoj četvrti s svojim dečkom i radila u galeriji dok joj je poučavanje baleta bio samo hobi. Raphaelle je jednog dana željela biti kao ona. Možda bi čak i poučavala balet ako ju to čini sretnom. Ali nikad neće biti kao ona samim time što je njena majka imala novaca, za razliku od Lilline.

And don't be a star, it's such a drag
Take care of yourself, don't begin to lag

Sjedile su u kafiću najbližem studiu. Lilli je uglavnom pričala dok ju je Raphaelle slušala. Pričala je o tome kako je studirala u Londonu koji je previše kišan za ičiji ukus. Ipak, tamo je upoznala svojeg dečka Alexandra koji se doselio s njom natrag.

-Et tu?*- napokon je upitala ugasivši cigaretu. Nagnula se prema naprijed i naslonila lice na dlanove.
-Ja? Ah, sa mnom nema ništa. Nikad ništa nije bilo.-
-A gdje kaniš studirati?- upitala je znatiželjno. Svakim trenutkom je bila sve simpatičnija i simpatičnija Raphaelli.
-U Parizu. Socijologiju.- odgovorila je odlučno. Znala je da to želi studirati od svoje trinaeste godine, kad je još bila osnovnoškolka. Izrazito pametna, kako joj je pisalo u školskom izvješću. S visokim IQ-om.

Lilli je zadovoljno kimnula glavom i onda pružila 2 eura konobaru te ustala.

-Možeš li doći sutra ujutro u studio?
-Imam školu. Ali ako mi napišeš ispričnicu..- Raphaelle se nasmiješila. Lilli je samo kimnula glavom.
-Sutra, u devet. Vidimo se. I ponesi papučice, trebat će ti.-

I onda je otvorila vrata lokala i izašla van, još čvršće privivši svoju kožnu jaknu uz svoje mršavo tijelo. Ispružila je ruku i dozvala taxi koji ju je odveo niz ulicu. Raphaelle je zapalila cigaretu i onda duboko udahnula smrdljivi zrak.