Brane srusit cu sve!

Čudovišta iz Finske-LORDI ali bez maski

1977. godine su JASENKO HOURA i njegova ekipa iz Dubrave krenuli u avanturu pokretanja rock grupe, koja je dobila ime po jednoj epizodi stripa “Alan Ford”.
Prvu postavu grupe cinili su : Zoran Cvetkovic – Zok (solo gitara), Nino Hrastek (bas gitara), Tihomir Fileš (bubnjevi), Davorin Bogovic (vokal) i , naravno, Jasenko Houra (ritam gitara).
Osim Houre, svi preostali clanovi svirali su u bendu “Ciferšlus”, no dolaskom Houre mijenjaju ime u “Prljavo Kazalište” ne sluteci da ce desetak godina kasnije postati najveci hrvatski bend svih vremena.

Pod etiketom “Jugotona”, prvi službeni diskografski singl izašao je 1978. godine pod imenom “Televizori” i na njemu su se nalazile 3 pjesme – “Televizori”, “Majka” i “Moje Djetinjstvo”.
1979. godine izlazi drugi singl grupe “Moj otac je bio u ratu” pod etiketom diskografske kuce Suzy.

Prvi album benda je izašao 1979. pod naslovom "Prljavo kazalište" i pravo je remek djelo po angažiranosti tekstova koji su u tadašnjem (socijalistickom) društvenom uredenju izazvali sablazan, prešutni bojkot državnih medija (drugih nije bilo) zbog angažiranosti svojih tekstova, te prozapadnjacke glazbe. Moze se reci da je izlazak ovog albuma ustvari predstavljao pravi proboj domaceg punk autorstva. U meduvremenu je grupu napustio gitarist Zoran Cvetkovic, a na njegovo mjesto došao je Marijan Brkic.

Prvi album Prljavog Kazališta bio je neizbrisiv dokaz njihova iznimna talenta, no tek je drugi, “Crno bijeli svijet” (1980.), nagovijestio istinski stvaralacki potencijal grupe iz Dubrave. Pjesme poput “17 ti je godina tek”, “Zagreb” , “Moderna djevojka”, te posebno naslovna “Crno bijeli svijet” i posljednja pjesma na albumu “Mi plešemo”, postali su veliki hitovi što je rezultiralo prodajom od 150 000 primjeraka.

Godine 1981. izlazi treci po redu album Prljavaca nazvan po naslovnoj pjesmi “Heroj Ulice” i prvi na kojem se u ulozi vokala našao Jasenko Houra. Naime, došlo je do prepiranja unutar benda i Davorin Bogovic je nakratko izašao iz “Kazališta”.
Album je sniman u "Ferger" studiju u Švedskoj, a pjesma “Heroj ulice” postala je ogroman hit i nositelj albuma.

Album “Korak od sna” iz 1983., u prvom redu obilježili su povratak Davorina Bogovica kao vokala, te pjesme “Sve je lako kad si mlad” i “Korak od sna”. To je ujedno bila i zadnja ploca na kojoj je vokal bio Davorin Bogovic.

Album “Zlatne godine” izašao je 1985. godine pod etiketom “Jugotona” i na njemu se prvi put pojavljuje novi pjevac Mladen Bodalec. Najveca prednost ovog albuma bio je povratak pjesmama bržeg tempa poput “Ne zovi mama doktora”, “Sladoled”, “Zlatne godine”, a pjesma “Ma kog me Boga za tebe pitaju” bila je prva velika Hourina balada. To je period kada grupa definitivno izrasta u komercijalni (prodaja ploca, posjete koncerata), i autorski fenomen hrvatske glazbene scene.

Kontroverzni šok albuma “Zaustavite zemlju” (Suzy, 1988.), ne samo da zemlju nije zaustavio, vec ju je temeljito pokrenuo i probudio. Pjesma “Ruža Hrvatska” (Mojoj majci) postati ce prekretnica u karijeri Prljavaca, ali i mnogo više od toga. Tada igrati na kartu hrvatstva doista nije bio isplativ i preporucljiv potez.
Album je nudio iskljucivo hitove...“Zaustavite zemlju”, “Marina”, “Moj bijeli labude”, “Slaži mi”, “Mojoj majci”...
Krenula je serija koncerata “Kazališta” na kojima su se skupljale tisuce i tisuce ljudi sa hrvatskim zastavama. Prepune dvorane, gostovanja u Americi, Kanadi, Švicarskoj, Njemackoj, Australiji, Austriji, Švedskoj... Turneja je kulminirala na legendarnom koncertu održanom 17.10.1989. na Trgu Republike u Zagrebu i to je bio dotad najveci skup u povijesti Hrvatskoga naroda. Procjenjuje se da je na koncertu bilo izmedu 250 000 i 300 000 ljudi, iako prema nekim procjenama i pola milijuna ljudi. Koncert je navodno trebao biti zabranjen, ali ono što su Houra i Prljavo Kazalište “zakuhali” te veceri na Trgu, nadmašilo je i njihova predvidanja.
Izuzetno uspješnu turneju popratio je live album “Sve je lako kad si mlad”, a u to vrijeme gitaristu Marijana Brkica zamijenio je Damir Lipošek.

Sljedeci studijski album nazvan “Devedeseta” izašao je 1990. pod etiketom Jugotona. Još se nije ni stišala euforija oko albuma “Zaustavite zemlju”, a vec je “Devedeseta” pocela podizati prašinu. Na ovom albumu Houra biva prorokom svih zala koja rat sa sobom nosi. Tipicna antiratna i duboko humana ploca kulminira sa pjesmom i video spotom (radio ga je Vinko Grubišic) naslovne skladbe, gdje je slikom opisano sve što jedan totalitarni režim cini covjeku.

Iako je album “Devedeseta” bio izuzetno uspješan, 1993. je slijedio još uspješniji “Lupi petama i reci sve za Hrvatsku” na kojem se bendu pridružio i klavijaturist Fedor Boic. Houra inspiriran ratom i ratnim okruženjem piše, po mnogima, jednu od svojih najboljih pjesama po kojoj je i album dobio ime. Na album je uvrštena i tamburaška “Uzalud vam trud sviraci” koja je prikazala bend u drugacijem svijetlu.

Slijedila je turneja po Australiji i Kanadi te dugo ocekivani koncert u Zagrebu, održan na Dolcu pred 70 000 ljudi. Taj koncert je bio zabilježen i na cd-u “Božicni koncert” koji je izašao 1995. pod etiketom CBS.

1996. izašao je novi studijski album “S vremena na vrijeme” (Croatia Records) na kojem Houra uglavnom piše pjesme socijalne tematike.

1997. godine bend je proslavio 20.-u godišnjicu i to koncertom sa simfonijskim orkestrom u “Lisinskom”. Nedugo zatim, izašao je cd pod imenom “20 godina” sa snimkom tog koncerta.

“Dani ponosa i slave” iz 1998. je zasad posljednji studijski album Prljavaca.

2001. godine izlazi autorizirana biografija benda “Sve je lako kad si mlad” i 4-struki cd-box “Sve je lako kad s imlad '77 – '01”.
Grupu napuštaju Damir Lipošek i Fedor Boic, a zamjenjuju ih Zlatko Bebek i Jurica Leikauf.

Krajem 2002. godine, Prljavo Kazalište potpisuje ugovor s izdavackom kucom “Dallas Records”, a trenutno snimaju novi album pod nazivom “Radio Dubrava” i koji bi trebao biti završen u ljeto 2003.

Album Radio Dubrava je ostvario solidan uspjeh i Kazaliste je odradilo jos jednu izvrsnu turneju. Najveci hitovi sa albuma su bile pjesme Radio Dubrava, ali prije svega najveci hit Previse suza u mom pivu koji nas je vratio u doba novog vala.

Krajem 2004. Kazaliste je krenulo na turneju Karlovacko LIVE sa Miroslavom Skorom koja je zavrsila nezaboravnim koncertom u zagrebackom Domu Sportova, gdje je Houra prvi put najavio izlazak novog studijskog albuma u 2005. godini.

19.11.2005. izasao je novi album Prljavog Kazalista pod imenom Moj dom je Hrvatska!

Možda ste se pitali zašto ja ne pišem nešto o sebi ili takve stvari.E pa inače volim pričat ali blog mi nekako ostaje za zanimljive činjenice...Evo malo za početak:In medias res:
Danas u školi bilo je svakakvih komentara na pobjedu Finske.Po mom mišljenju pjesma nije loša ali ne paše u moj pojam Eurosonga da tako kažem.Inače ja slušam skoro sve(osim narodne!) a pogotovo rock i pop.Trenutno Alen Islamović singa na playeru.Pjesma koja je predstavljala BiH(look down) mi je stavrno super.Bilo mi je krivo što nije pobjedila.Znam, znam reći ćete da sam iz BiH pa je logično da mi se sviđa.Nije jer sam inače pesimistična što se tiče BiH glazbene scene(čast izuzecima).Hari Mata Hari je mrak grupa.A ni Rusija nije bila loša.Sve pjesme možete preslušati na www.eurovision.tv
Dakle, moja ekipa iz razreda imala je sukob interesa.Svi su obično super ali mišljenja su podjeljenja što se Eurosnga tiče.Severinu niko ne "šljivi" kako se kod nas kaže.Štila je posrnula.Neka baš kad su je toliko hvalili.Nemam ništa protiv ali eto...Što vi mislite?

Cruz Hernandez, vjerojatno najstarija osoba na svijetu, proslavila 3.5.06. u krugu obitelji i prijatelja 128. rođendan.
Na rođendanskoj proslavi okupilo se dvjestotinjak ljudi, obučenih u kostime salvadorskih mitoloških junaka.
Prema službenim dokumentima, Hernandez je rođena 3. svibnja 1878. u jednoj od centralnih pokrajina zemlje, gdje je rodila 13-ero djece. Danas Cruz Hernandez ima 60 unučadi, 80 praunučadi i 25 prapraunučadi.
Djelatnici matičnog ureda poslali su podatke o 128-godišnjoj Hernandez u Guinnessovu knjigu rekorda.

6-godišnjak na fakultetu
Obitelj nadarenog 6-godišnjeg dječaka sudskim će putem pokušati izboriti pravo da svog dječaka upišu na fakultet.
Čudo od djeteta, Maximiliano Arellano iz Mexico Cityja već je sam počeo učiti za Medicinski fakultet, pa je tako već sad postao stručnjak na područjima osteoporoze, dijabetesa i anemije, a pozvan je i da bude gost predavač na medicinskom kongresu.
Unatoč tome, dekan Sveučilšta misli da je dječak ipak premlad da bi studirao. Dječakova majka uvjerena je da bi dječak mogao postati doktor do svoje 13.godine.

Jeste li znali...?

- Već 4000 godine prije Krista Kinezi su uživali u poslastici koja se sastoji od mlijeka, rashlađene vode i drugih sastojaka, nalik sladoledu.
- Svjetski putnik Korčulanin Marko Polo je nakon povratka sa Dalekog Istoka prvi pisao 1292. godine o sladoledu kao ledenoj slastici služenoj na dvoru Kublaj-Kana, koji se nalazio na području današnjeg Pekinga.
- Sladoled je ukusna slastica, ali i visokovrijedna namirnica za sve konzumente, a posebno za mladi organizam.
- Sladoled bi trebao postati sastavni dio našeg svakodnevnog obroka jer je vrlo sličnog sastava kao i mlijeko.
- Za sladoled se može reći da je najstarija slastica na svijetu i u mnogim zemljama najpopularniji desert.
- Sladoled s vanilijom je najpopularniji okus u svim zemljama na svijetu. (Na drugom mjestu je sladoled okusa čokolade)
- Najveća potrošnja i konzumacija sladoleda na svijetu je u SAD-u i Novom Zelandu, gdje iznosi preko 20 L/stanovniku.
- Prosječan Hrvat pojede tek oko 4,5 L sladoleda godišnje.

Zabranjeno Pušenje nastalo je 1980. godine kao klasičan "garage" band sastavljen od klinaca koji su zajedno išli u sarajevsku II gimnaziju i dijelili istu ulicu, danas već legendarnu "Ulicu Fuada Midžića" u kvartu Koševo.

Sačinjavali su je tadašnji srednjoškolci i prijatelji iz ulice: Nenad Janković (Dr. Karajlić; klavijature), Davor Sučić (Sejo Sexon; gitara), Zenit Džozić (Fu-Do; bubnjevi), Mladen Mitić (Munja; bas gitara), Dražen Janković (Seid Little Karajlić; klavijature), Ognjen Gajić (saksofon, flauta), Mustafa Čengić (Muče; solo gitara) i Zoran Degan (Poka; sinthesizer), a grupu je od početka svojom prisutnošću darivao i gospodin Elvis J. Kurtović kao rezervni igrač. Grupa je nekoliko godina žarila i palila sarajevskom klupskom scenom, koja je tada bila tek u nastanku. ("Kuk", "Sloga", "Trasa", Klub Filozofskog fakulteta, "Cedus", "AG"). Iz ovog backgrounda korijene vuku mnogi, danas već afirmirani bandovi i izvođači (Crvena Jabuka, Tifa band, Elvis J. Kurtovich & his Meteors, Top lista Nadrealista, Skroz i drugi).

Ozbiljniji početak rada grupe vezan je uz kultni meeting point mladih muzičara i umjetnika podrum duhovito nazvan "Zaborav" u kojem su grupe imale probe i prve nastupe, uglavnom za lokalne fanove. Svoj koncept su nazvali "New primitiwes" dajući svom radu dozu ironije i satire te comp pristupa čime na sebe skreću pozornost "institucija sistema" . Time uveliko usporavaju svoj prodor ka masovnoj popularnosti, iako ih jedan od najvećih muzičara ex Jugoslavije, Goran Bregović, naziva jedinim originalnim odgovorom na Punk u ovom dijelu Europe

Zabranjeno Pušenje, kao i ostali članovi pokreta (Elvis J. Kurtovich & his Meteors, Top lista Nadrealista), su zbog svog političkog angažmana osuđeni na male klupske prostore i na mukotrpno građenje karijere.

Tek 1984. godine zagrebački "Jugoton" izdaje prvi album "Das ist Walter". Walter je bio ilegalac u 2. svjetskom ratu i simbol otpora fašistima. Poginuo je 1945. na dan oslobođenja Sarajeva. Album je sublimirao energiju i želje cijele generacije mladih u ex Jugoslaviji, ali jedino Jugoton je imao hrabrosti da ga objavi u integralnoj verziji i bez preinaka u tekstovima. Album čiji je početni tiraž bio 3.000 komada prodan je u preko 100.000 kopija te je do danas rekord (30 puta premašen prvi tiraž).

Grupa 1984. kreće na veliku YU turneju (60 koncerata) po najvećim dvoranama i postaje najveća Jugoslavenska rock atrakcija.

Članovi grupe pored bavljenja muzikom realizirali su i uspješan humoristički show na TV-u u suradnji s mladim sarajevskim glumcima nazvan Top lista Nadrealista pun britke kritike pojava u tzv. "socijalističkom" društvu.

Enorman uspjeh turneje i TV serije nije po volji rigidnog režima i u montiranoj aferi se članovi "new primitiwes" pokreta optužuju za vrijeđanje imena i lika pokojnog predsjednika Tita ("Crko Marshall, mislim na pojačalo") i tekovina socijalizma. Grupa se skida sa svih TV i radio stanica, a svi klubovi, mahom pod patronatom "socijalističke omladine" otkazuju već ugovorene koncerte grupe. Slučaj postaje zanimljiv i državnoj bezbjednosti te počinje serija informativnih razgovora i montiranih procesa. Situaciju spašavaju neki vodeći intelektualci liberalnih nazora koji dižu svoj glas u obranu grupe i afera se stišava bez zatvorskih kazni.

U ovoj atmosferi snima se drugi album Zabranjenog Pušenja nazvan "Dok čekaš sabah sa šejtanom", čiji izlazak je popratila medijska šutnja, ali i izvrsne kritike i velike simpatije javnosti i tzv. običnih ljudi. Promotivna turneja imala je velikih poteškoća zbog straha organizatora i enormnog prisustva policije, kao odjeka prohujale afere.

I pored nekoliko vrhunskih koncerata pred desetinama hiljada posjetitelja (Beograd - Hala Pionir, Split - Poljud, Zagreb - Dom Sportova), turneja bilježi neuspjeh i grupu 1986. godine napuštaju Mladen Mitić (danas živi u Los Angeles-u), Šeki Gayton (danas živi i radi u Sloveniji kao manager) i Mujo Snažni (producent u Sarajevu) u potrazi za sigurnijom egzistencijom.

Ostatak grupe na Atari računalu radi na novom albumu i polako okuplja novi bend u čijem sastavu su uz Farisa Arapovića (bubnjevi) i Kowalskog (gitara) i režiser Emir Kusturica koji u to vrijeme pobjeđuje na Cannes-skom festivalu s filmom "Otac na službenom putu". Ova ekipa u suradnji s nekim studijskim muzičarima (Predrag Bobić - bas, Jadranko Džihan i Darko Ostojić Minka - back vokali) realizira 1987. album "Pozdrav iz zemlje Safari" koji objavljuje sarajevski Diskoton, iako uz neke primjedbe, u integralnoj verziji. Hitovi s ovog albuma ("Pišonja i Žuga", "Hadžija ili bos", "Fikreta", "Dan Republike") vraćaju grupu u sam vrh YU rock-a. Album je sniman u Sarajevu, miksan u Londonu, a producent je Sarajlija koji živi u Seattle-u Sven Rustempašić.

Turneju organizira Art scena Obala i manager Miro Purivatra (danas direktor Sarajevskog filmskog festivala) i ona obuhvaća 87 koncerata. Turneja 1987. je ujedno i najveća turneja benda do tada. Bend nastupa u gradovima koji do tada nisu nikad imali priliku vidjeti koncert Zabranjenog Pušenja u živo. Ona je bila presudna za sticanje najšireg kruga publike i lansirala je grupu u krug najvećih YU rock institucija, rame uz rame sa Azrom, Bijelim Dugmetom, Parnim Valjkom i Ribljom Čorbom.

Emir Kusturica radi spot za pjesmu "Manijak", a u januaru 1988. na koncertu u Sarajevu izdavač "Diskoton" svečano uručuje zlatnu ploču za album "Pozdrav iz zemlje Safari" koji je do tada prodan u 100.000 primjeraka.

Otopljavanje u političkom sistemu krajem 80-ih aktualizira ponovni rad Top liste Nadrealista čije emitiranje ponovo kreće 1988. godine. Članovi grupe paralelno pripremaju i novi album koji izlazi u oktobru 1988. Sniman je u Sarajevu i zove se "Male priče o velikoj ljubavi". Na albumu gostuje Goran Bregović, operna diva iz Atenske opere Sonja Milenković i virtuoz na violini Dejo Sparavalo. Grupu napušta Emir Kusturica zbog snimanja svog novog filma.

Grupa kreće na Jugoslavensku turneju s Top listom Nadrealista i grupom "Bombaj štampa", takođe jednim od pionira new primitiwsa. Program je kombinacija teatra i rock and rolla, realiziran po ideji Seje Sexona. Na 60-ak koncerata program je gledalo preko 200.000 ljudi, a turneja je proglašena najuspješnijom turnejom na YU estradi 1989. godine, ostavivši iza sebe čak i takva imena kao što su "Bijelo Dugme" i Lepa Brena.

Podjele i nesuglasice u državnom vrhu, ubrzo se prenose i na estradu pa i na članove Zabranjenog Pušenja. Zbog različitih pogleda na politički angažman i koncepciju benda iz grupe odlaze Sejo Sexon i Darko Ostojić Minka (solo projekti), Faris Arapović (osniva vlastiti bend "Sikter"). Sa početkom rata u BiH, Nele Karajlić premješta bend u Beograd i nastavlja rad pod imenom "Nele Karajlić & Zabranjeno Pušenje", a u Sarajevu ostaju Elvis J. Kurtović, Sejo Sexon, Zenit Đozić, Boris Šiber i dizajner omota albuma Zabranjenog Pušenja Srđan Velimirović te pokreću Ratno izdanje Top liste Nadrealista.

Ova ekipa u najtežim danima rata pokušava da razveseli svoje sugrađane koji u podrumima i skloništima, na aparatima priključenim na akumulatore i baterije, slušaju radio program Nadrealista i songove inspirirane aktualnim događanjima u gradu. Grupa zbog tehničkih i tehnoloških nemogućnosti prestaje s video i muzičkom produkcijom i prve dvije godine rata radio show je jedini medij u kojem je bilo moguće raditi.

Baš kao i 1980. godine, kad se oko radio show-a počela okupljati jezgra new primitiwsa, tako i 1993. mnogi novi i mladi muzičari surađuju i sudjeluju sa svojim starijim kolegama. Sa dolaskom struje u grad Top lista Nadrealista počinje sa scenskom, muzičkom i video produkcijom (televizija u suradnji s US-aidom i humanitarnim organizacijama International rescue committee & Umbrela Grant) Grupa završava novu seriju "TLN - ratno izdanje" i sama producira pozorišnu predstavu koju je na besplatnim nastupima vidjelo 20.000 Sarajlija.

Prateći bend Top liste Nadrealista postaje jezgra novog Zabranjenog Pušenja, a njeni članovi Sejo Kovo, Đani Pervan, Dušan Vranić i Samir Ćeramida 1997. godine realizirat će i prvi poslijeratni album Zabranjenog Pušenja "Fildžan viška". Elvis J. Kurtović i Sejo Sexon, okosnice novog Zabranjenog Pušenja, paralelno s pripremanjem albuma rade i na nastupima Top liste Nadrealista, koja poslije ratnog iskustva u BiH 1995-1998. radi preko 300 nastupa pod pokroviteljstvom US - aida po BiH, Hrvatskoj, Sloveniji, Njemačkoj, Austriji, Danskoj i Švicarskoj.

Po završetku turneje u proljeće 1997. godine izlazi album "Fildžan viška" sniman u Amsterdamu i miksan u Ljubljani. Promotivna turneja obuhvaća 149 koncerata, a sa albuma su skinuta 4 singla (spota), koje su producirali sami članovi grupe. Iskustvo iz TLN-a pokazalo se dragocjenim u snimanju spotova, koji bivaju vrlo dobro ocijenjeni u Hrvatskoj, BiH i Sloveniji gdje je grupa redovito nastupala. Na turneji su sudjelovali Sejo Sexon, Elvis J. Kurtović, Predrag Bobić, Zoran Stojanović, Nedžad Podžić, Marin Gradac, Bruno Urlić i Branko Trajkov, a povremeno i Samir Ćeramida i Đani Pervan.

Ista ekipa 1998. godine realizira i prvi živi koncertni album Zabranjenog Pušenja "Hapsi sve!", snimljen 17.10.1997. u zagrebačkom Domu Sportova sa Dariom Vitezom, novim managerom grupe, u ulozi organizatora koncerta i izvršnog producenta albuma.

1999. godine grupa na planini Bjelolasica, priprema svoj novi projekt koji ponovno realizira u Amsterdamu sa Zlatanom Hadžićem u ulozi producenta (na albumu "Fildžan viška" je imao ulogu inženjera zvuka). Album je nazvan "Agent tajne sile" i objavljen je u junu 1999. godine i do danas su snimljena 3 spota. Album je izdala TLN - Europa, čiji su vlasnici članovi grupe, a aktuelni hit je pjesma "Jugo 45" koja trenutno visoko kotira na top listama u BiH i Hrvatskoj.

Grupa je odmah po izlasku albuma krenula na promotivnu turneju u sastavu: Sejo Sexon, Elvis J. Kurtović, Predrag Bobić, Bruno Urlić, Dragomir Herendić i Branko Trajkov. Promotivna turneja je još uvijek u toku i do oktobra 2000. odsvirana su 124 koncerta.

Ocjenite ovogodišnju bosansko hercegovačku pjesmu Lejla na Eurosongu!U komentarima mislim

*Star Trek(Zvjezdane Staze)fan,obožavateljica

najčudnije nakaze
Iako su i engleska riječ freak i hrvatska nakaza preteške za temu koju ćemo obraditi, sukobljeni s nepravednošću jezika nismo imali izbora. Radi se o ljudima s kojima se priroda, da tako kažemo, poigrala



Ljudi ih vole, mrze, boje ih se, preziru ih, ali im se i dive. Često su predmet ismijavanja, iskorištavanja, isključivanja iz svijeta normalnih. Radi se o nakazama, ljudima s urođenim ili stečenim deformacijama koje se javljaju toliko rijetko da je često ono najbolje što su mogli učiniti u životu bilo prijavljivanje u cirkus.

S medicinske je strane za ljude s neobičnim i rijetkim fizičkim poremećajima bilo više zanimanja, ali reakcije na njih, često i u okviru njihovih obitelji, većinom nisu bile pozitivne.

ČOVJEK SLON

Joseph Carey Merrick bio je u drugoj polovici 19. stoljeća glavna atrakcija dućana u ulici Whitechapel u Londonu. Ljudi su plaćali po jedan peni da bi zadovoljili vlastitu znatiželju pogledom na izgledom jedva ljudsko biće. Merrick je, naime, bolovao od takozvanog Protejeva sindroma zbog čega su mu se na glavi i cijeloj desnoj strani tijela razvijali tumori i deformacije kostiju.

Kad je imao 21 godinu, opseg glave mu je zbog izraslina iznosio 92 cm, a s vremenom je ona postala toliko teška da više nije mogao spavati drugačije nego sjedeći ili s glavom na koljenima. Mrtvog su ga pronašli u tridesetoj godini, ležao je na leđima u krevetu, a uzrok smrti bilo je gušenje zbog nepravilnog položaja tijela. Doktor Treves, koji mu je pomagao, izjavio je da je time htio pokazati da nije ništa drugačiji od normalnih ljudi.

MUŠKARAC S TRI NOGE

Francesco Lentini
Kad je umro u bolnici u Jacksonu, Tennessee, 22. rujna 1966. godine, Francesco Lentini postavio je bizaran rekord – sa svojih je 77 godina najduže živio kao osoba s tri noge. Rodio se 1889. na Siciliji u brojnoj obitelji, imao petoro braće i sedmero sestara od kojih nitko nije imao fizičku anomaliju. Operacija kojom bi mu se pomoglo nije bila moguća u ono vrijeme, ali uz pomoć roditelja dječak ipak nije pao u tešku depresiju.

Nakon preseljenja u Ameriku i završetka školovanja, Lentini je nastupao s raznim cirkuskim družinama. Izvrsno je igrao nogomet udarajući trećom nogom, a razvio je i smisao za humor na račun svoje originalnosti, pa je govorio da zbog trećeg uda mora jesti 15 posto više od ostalih ljudi!

ĐAVOLJI DJEČAK

Taško je shvatiti dubinu patnje kroz koju je prošao dvogodišnji dječak David Lopez, kako su ga nazvale opatice 1976. nakon što su ga pronašle u peruanskim šumama. Okrutno prozvan Đavolji dječak, David gotovo da nije imao lice. Iz nepoznatog razloga, ili je u pitanju bila urođena bolest, ili posljedica napada divlje životinje, nije imao usta, gornju vilicu i nos.

Usprkos očitoj inteligenciji djeteta, njegov suživot s vršnjacima nije bio moguć dok ga zahvaljujući jednom sirotištu nisu poslali u Britaniju gdje je prikupljeno dovoljno novca za Davidovu plastičnu operaciju. Kirurg Ian Jackson većinu je zahvata obavio besplatno, a uz to, žena i on su odlučili posvojiti Davida koji je nakon silnih operacija započeo normalan život.

ZAGONETNE BLIZANKE

Greta i Freda Chaplin na prvi pogled ni po čemu nisu neobične. One su sestre blizanke, rođene u Yorku, u Engleskoj. Ono što je, međutim, zanimljivo je činjenica da su potpuno identične, ne samo fizički, već i intelektualno te svojim ponašanjem i navikama. Doktori su njihovu povezanost smatrali telepatskom.

U 39. godini života obje su šest tjedana provele u zatvoru tijekom svibnja i lipnja 1981. zbog navodnog maltretiranja 20 godina starijeg susjeda. Nakon zatvora jednom su tjedno morale odlaziti na terapiju u lokalnu bolnicu, a rezultati koje su doktori dobivali bili su zapanjujući. Izgledale su potpuno isto, odijevale su se identično, sve su radile zajedno... Pomalo jezivo, zar ne?

ENG I CHANG

Prvi sijamski blizanci - Eng i Chang
Braća rođena 11. svibnja 1811. godine u kineskoj pokrajini Meklong u Siamu odgovorna su za naziv sijamski blizanci. Rođeni su spojenih tijela i istjerani iz zemlje kao loš znak. Eng je uvijek bio boležljiv i borio se da se održi na životu, dok je Chang bio puno snažniji i odlučniji. Chang je na kraju odrastao u agresivca sklonog alkoholu, a Eng je pak bio zakleti antialkoholičar! Zbog nanesenih uvreda Chang je jednom prilikom trebao biti osuđen na zatvorsku kaznu, ali sudac je smatrao da bi bilo nepravedno zatvoriti i miroljubivog Enga!

Sijamski blizanci živjeli su u američkoj Sjevernoj Karolini, a u 44. su se godini oženili dvjema sestrama. Dijelili su isti, ali veliki krevet, a žene su im rodile 21 dijete, svako od njih savršeno zdravo! Umrli su istovremeno od starosti 17. siječnja 1874.

PROKLETA MLADOST

Kosa mu je bila sijeda, koža naborana, a proširene vene su mu iskočile po udovima. Jedva je hodao, pogrbljen, umoran od starosti. Bio je već toliko slab da je jedva govorio. Obitelj, rodbinu i susjede nije iznenadilo kad se Charles Chesworth srušio i umro od starosti. Imao je sedam godina!

Pri rođenju nikakvih znakova abnormalnosti nije bilo, djelovao je kao savršeno zdrava beba. Međutim, do treće se godine razvio nevjerojatnom brzinom; sa 12 je mjeseci dosegao spolnu zrelost, a majka mu je morala brijati bradu. Brewster's Journal iz 1829. zabilježio je: Sa šest je godina bio visok metar i 20 cm i težak tridesetak kila. U svim je ostalim aspektima bio razvijen kao bilo koji drugi odrastao čovjek!

ZOMBI DJEVOJKA

Izbezumljena, izgubljena djevojka, kao u transu, bez moći govora, pronađena je 1936. kako luta Haitijem. Kad je odvedena u bolnicu na pregled, američki je fotograf dao nevjerojatan opis djevojke: Bezizražajno lice s mrtvim očima. Kapci su joj bili bijeli, a oko očiju kao da je sve bilo spaljeno kiselinom. Niste mogli znati što biste rekli, ni pitali...
Jadna žena na kraju je identificirana kao Felicia Felix-Mentor, a farma na kojoj je lutala pripadala je njenom bratu koji je izjavio, što je potkrijepljeno medicinskim kartonima, da je Felicia umrla 29 godina ranije od iznenadne bolesti i bila spaljena! Haićani kažu da je zombi lutajući mrtvac kojeg je netko oživio pomoću vudua, a u to još uvijek vjeruje oko 90 posto populacije Haitija!

MELODIČNA LUBANJA

Nevjerojatan čovjek s glazbenom glavom postao je glavna atrakcija i osnovni izvor zabave u određenim društvenim krugovima pedesetih godina 20. stoljeća u Londonu i New Yorku. Poznat pod imenom Profesor Cheer, porijeklom Rus, a rođen u Americi, nikad nije otkrio svoj pravi identitet. Sam se reklamirao kao The Man With The Xylophone Skull (Čovjek sa ksilofonskom lubanjom).

Mogao je, naime, proizvesti nevjerojatno mnogo tonova, ljestvica i melodija samo udarajući glavu kao bubanj, a uvijek je koristio dvije palice koncentrirajući se na određen tempo. Njegovu su sposobnost ipak na kraju počeli iskorištavati oni utjecajniji dijelovi društva koji su čitave večeri tulumareći svirali po njegovoj glavi.

DJEČAK VUK

Yu Chenhuan, Dječak vuk
U zemlji koja je sedamdesetih brojila preko 900 milijuna stanovnika 1977. godine rodio se Yu Chenhuan, tada medicinsko čudo. Tijelo mu je bilo prekriveno svilenkastom, dugačkom dlakom od glave do pete. Premda su svi bili uvjereni da će dlaka otpasti, ona je nastavila sve gušće rasti i za nekoliko mjeseci potpuno mu je prekrila svaki dio tijela, uključujući i lice, zbog čega je miljama daleko postao poznat kao Dječak vuk.

Njegovi su roditelji isprva bili iznenađeni time što između dojenja sinu moraju brijati bradu, ali kako tijekom godina kineski liječnici i znanstvenici nisu mogli pronaći ni uzrok ni lijek ovoj neobičnosti, stvar su prepustili sudbini. I danas njegovo krzno nastavlja rasti i pokriva mu cijelo tijelo, a Yu živi normalnim životom.

ČOVJEK KAO STRUJNI VODIČ

Ne treba vjerovati staroj poslovici da grom u isto mjesto nikad ne udara dvaput, jer bi američki rendžer Roy Sullivan imao štošta za reći o tome. Radio je godinama kao šumski čuvar u Virginiji, a njegova prirodna anomalija, odnosno sposobnost, odvela ga je u Guinnessovu knjigu rekorda.

Između 1942. i 1983. godine, kada je umro, grom ga je udario čak sedam puta! Prvi put ga je udario i prošao kroz nogu te mu doslovno izbacio nokat velikog nožnog prsta, drugi mu je udar spalio obrve i bacio ga u nesvijest, da bi na kraju ostao bez dlaka na tijelu i noktiju, a ozlijedio je i trbuh, noge, rame i zglob. Nikad ni on niti liječnici nisu znali ponuditi odgovor zbog čega je Roy toliko bio privlačan ovoj prirodnoj pojavi.

Ernesto „Che" Guevara de la Serna (Rosario, Argentina, 14. lipnja 1928. - kod Higuerasa, 9. listopada 1967.), argentinsko-kubanski revolucionar


je u mjestu Rosario, jednom od većih argentinskih gradova, u dobrostojećoj obitelji. Iako je obitelj bila aristokratskog porijekla preferirala je socijalističke ideje, koje je i sam prihvatio. Godine 1947. Ernesto susreće mladu djevojku imenom Berta Gilda Infante, znanu pod imenom Tita. Tita je bila članica argentinske komunističke omladine i njih dvoje će kasnije postati nerazdvojni prijatelji. Zajedno će čitati marksističke tekstove i raspravljati o aktualnim pitanjima. Godine 1948. Ernestu je 20 godina i upisuje se na studij medicine na sveučilištu u Buenos Airesu. Do ožujka položio je sve ispite iz prve godine medicinskog fakulteta, u lipnju polaže sve ispite iz druge godine, a u prosincu sve ispite s treće godine. Dana 1. siječnja 1950. Ernesto kreće na putovanje sjevernim argentinskim provincijama i to na biciklu kojeg je preradio u maleni motor. Tako stiže u San Francisco del Chahar, blizu Córdobe, gdje njegov prijatelj Alberto Granado upravlja centrom za oboljele od lepre. Po povratku s tog putovanja nastavlja studij s velikim interesom za alergije, astmu i lepru.

Za vrijeme studija radio je kao bolničar na trgovačkim brodovima argentinske nacionalne trgovačke pomorske tvrtke. Na tim putovanjima obilazi južne obale Argentine, Brazil, Venezuelu i Trinidad. U listopadu odlučuje krenuti na putovanje kroz Latinsku Ameriku, zajedno s Albertom Grandadom na starom Norton motociklu od 500 cc. Na tom putovanju 1. svibnja stiže u Limu. Tu upoznaje doktora Huga Pescea, peruanskog znanstvenika i direktora nacionalnog programa za lepru te istaknutog marksista. Oni nekoliko noći do ranih jutarnjih sati vode razgovore. Che će te razgovore kasnije istaknuti kao veoma važne u promjeni njegova stava prema životu i društvu. Tada odlučuje vratiti se u Buenos Aires kako bi dovršio studij. Putuje teretnim avionom preko Miamija, gdje dolazi do tehničkih poteškoća što odlaže let za mjesec dana. Kako bi preživio radi kao konobar i perač posuđa u jednom baru. U redovnoj proceduri provjere stranaca ispituje ga policija te ga pitaju da li su njegovi roditelji komunisti.

Vraća se u Buenos Aires 31. kolovoza. a studij završava početkom 1953. godine. Nakon liječničkog pregleda za novačenje u vojsku proglašen je nesposobnim. Potom odlazi u Boliviju, da bi se nakon promjene nekoliko zemalja skrasio u Gvatemali. Dana 7. srpnja ponovo odlazi na proputovanje Latinskom Amerikom. S tog putovanja piše svojoj tetki Beatriz: Na slici našeg voljenog druga Staljina zakleo sam se da neću predahnuti prije nego taj kapitalistički oktopus bude uništen. Godine 1954. sudjeluje u borbama protiv gvatemalske vlade, gdje se prijavio u sanitet pobunjenika i naučio svoje prve vojničke vještine. Početkom 1955. godine Che radi kao doktor u bolnici Hospital Central u Mexico Cityu. U lipnju susreće brata Fidela Castra - Raula Castra s kojim će postati prijatelj.

Dana 24. lipnja 1956. meksička policija hapsi Chea zajedno s njegovim kubanskim prijateljima (među kojima je bio i Fidel Castro), a 3. srpnja novinska agencija UPI objavljuje: Argentinski doktor Guevara bit će deportiran u domovinu zbog pretpostavka da je sudjelovao u neuspjeloj zavjeri protiv kubanske vlade Fulgencija Batiste. Bivši meksički predsjednik Lázaro Cárdenas umiješat će se u rad policije kako bi obranio kubanske revolucionare, pa su krajem srpnja Che Guevara i braća Castro pušteni na slobodu. Na slobodi su u tajnosti nastavili sa svojim revolucionarnim aktivnostima. Dana 2. prosinca grupa od 82 čovjeka iskrcava se na istočnoj obali Kube kod mjesta Los Cayelos. Međutim njihov dolazak je primijećen i vladine snage kreću u potjeru za njima. Revolucionari se dijele u manje grupe.

Dana 5. prosinca kod mjesta Alegría del Pino Che upada u zasjedu, biva ranjen u vrat, ali uz pomoć suboraca uspijeva pobjeći u polja šećerne trske, da bi 21. prosinca Cheova grupa stigla na plantažu kave gdje ih je Fidel već čekao nekoliko dana. U siječnju 1957. napadaju vojarnu u mjestu La Plata. Bila je to prva pobjeda revolucionara. U osvit zore prvog dana nove godine diktator Batista pobjegao je iz zemlje. Nakon pobjede revolucije Che 9. veljače dobiva kubansko državljanstvo. Od srpnja do kolovoza na putu je sa službenom kubanskom delegacijom, prvo u Ujedinjene Arapske Emirate i Egipat, gdje susreće Nassera. Potom odlazi u Indiju, Tajland, Japan, Indoneziju i Pakistan, tijekom tih putovanja posjetio je i bivšu socijalističku republiku Jugoslaviju. Povodom incidenta u Zaljevu svinja kada su izbjegli Kubanci uz pomoć Amerikanac pokušali srušiti vlast na Kubi izjavljuje: „Mi imamo sastanak s poviješću i jednostavno si ne možemo dopustiti da budemo uplašeni! Moramo zadržati entuzijazam s kojim smo krenuli u borbu. Moramo graditi tvornice s lijevom rukom, u desnoj ruci držati pušku, a s obje noge zgaziti crve."

Nakon ubojstva kongoanskog predsjednika Lumubme i dolaska na vlast diktatora Chombe, Che u Generalnoj skupštini Ujedinjenih Naroda u New Yorku izjavljuje: „Svi slobodni ljudi svijeta moraju biti spremni na osvetu za kongoanski zločin." Godine 1965. Che odlazi u DR Kongo s grupom kubanskih suboraca kako bi sudjelovao u tamošnjim borbama. Godinu dana kasnije (1966.) Che u najvećoj tajnosti putuje u Havanu gdje se priprema za novu misiju u Boliviji. Preko Moskve, Praga, Beča i Brazila Che stiže u Boliviju 3. studenog. Međutim 8. listopada 1967. kod sela La Higuera Chea i njegova dva suborca zarobila je bolivijska vojska. Na mjesto gdje su zarobljeni uskoro dolazi pukovnik bolivijske vojske, Kubanac koji radi za CIA-u. On sprovodi zapovijed s više instance i na licu mjesta ubija Chea i njegove suborce Willya Cubu i Juana Pabla Changa. Bolivijski vojnik je izvršio naređenje, ali nije mogao gledati dok je pucao u njih.

Nakon Cheove smrti vodeći svjetski listovi ponudili su 125.000 američkih dolara za njegov dnevnik. Dana 1. srpnja 1968. dnevnik je objavljen na Kubi i distribuiran je besplatno. Sadržaj dnevnika izazvao je međunarodni skandal zbog načina na koji su bolivijska vojska i Amerikanci tretirali ratne zarobljenike. Zbog svoje tragične smrti Che je postao uzor mnogim mladima posebice 1960.-ih i 1970.-ih godina XX. stoljeća.

Kritike
Iako je za mnoge junak, njegovi protivnici (prvenstveno Kubanski prognanici) smatraju ga teroristom i zločincem odgovornim za mučenje i smrt brojnih protivnika revolucije. Također ga smatraju odgovornim i za propast kubanskog gospodarstva, uzrokovanog kolapsom proizvodnje šećera i neuspješnom industrijalizacijom.

Kritike ne dolaze samo od političke desnice; mnogi ljevičari, posebno anarhisti, Guevaru smatraju autoritarnim staljinistom čiji je konačni cilj bio stvaranje birokratskog i represivnog staljinističkog režima.

Internet trgovina Che-Mart izruguje se Guevarinim štovateljima na račun popularnosti raznih proizvoda s njegovim likom koji su ga pretvorili u robnu ikonu. Ističu da je ironično kako predani komunisti stvaraju kapitalistima profit kupujući takve proizvode

Robert Nesta Marley rođen je 6. veljače 1945. godine na Jamajci. Kada je Bobu bilo 16 godina, počeo je sljediti svoj san da postane glazbenik. Glazba je većini mladih s Jamajke bila jedina mogućnost za bijeg iz surove realnosti.
1963. godine Bob, Nevill i još nekoliko prijatelja formirali "The Wailing Wailers" kasnije promjenjeno samo u The Wailers. Prvi album koji su izdali zvao se "Catch a Fire", kritičari su ga vrlo dobro prihvatili i bio je jedan od prvih reggae albuma uopće. Krajem 1973. godine "Wailersi" su izdali dugo očekivan album "Burnin". Na njemu se nalaze mnogi klasici "The Wailersa", kao što su "I Shot The Sheriff" i "Get Up, Stand Up".

1975. godine izašao je treći album "Wailersa", "Natty Dread", na kojem se nalaze izvrsne pjesme kao "Talking Blues", "No Woman No Cry" i "Revolution". Iste godine Peter Tosh i Bunny Wailer napustili su bend kako bi se posvetili solo karijeri. To je uzrokovalo ponovnu promjenu imena sastava, ovoga puta u Bob Marley and "The Wailers". Bob Marley and "The Wailers" nastavili su s radom i 1976. godine izdali album "Rasta man Vibration". To je potaklo svojevrsnu reggae-maniju u Sjedinjenim Državama, a časopis "Rolling Stone" ih je imenovao grupom godine. 1977. snimili album "Exodus", vjerojatno njihov najbolji album koji je postao broj jedan u mnogim zemljama. Te godine Bobu je dijagnosticiran rak, a njegovo širenje moglo se sprječiti samo tako što bi se Bobu amputirao nožni palac što je on odbio jer se takav postupak protivio njegovoj rastafarijanskoj vjeri. Ipak, bolest nije spriječila Marleya da nastavi sa snimanjem glazbe, pa je 1978. godine izdan album "Kaya", koji je imao puno zreliji zvuk nego prijašnji albumi. Iste godine dodjeljena mu je medalja za mir u zemljama trećeg svijeta, koju su mu dodjelile Ujedinjene nacije. 1980. godine izdao je album "Uprising", a umro je godinu dana kasnije dana 11. travnja 1981. godine u bolnici u Miamiju

Bijelo dugme, jedna od najpoznatijih bosanskih rock grupa, osnovana u Sarajevu 1974. godine. Izdala je devet albuma u periodu od 1973. do 1989. godine
Iako mladi, osnivači su bili već iskusni muzičari. Goran Bregović, kompozitor, gitarista i neprikosnoveni šef Bijelog dugmeta rođen je 22. marta 1950. godine u Sarajevu. U djetinjstvu nije pokazivao posebno zanimanje za svirku, pa je izbačen iz niže muzičke škole kao lijenčina i netalentovan violinista. Stvari su se promijenile kad mu majka kupuje prvu gitaru – počinje naporno vježbati i već u osnovnoj školi osniva prvi sastav.


Željko Bebek, rođen 16. decembra 1945. godine u Sarajevu. Pjevao je u grupi Kodeksi, jednom od poznatijih sarajevskih sastava tog vremena. Na jednom je koncertu Bebek zapazio Bregovića i preporučio ga kolegama iz grupe.

U ljeto 1969. godine Kodeksi odlaze na tezgu u dubrovački Splendid bar gdje sviraju klasičan ljetni repertoar za turiste. Usput od Talijana Renata Pacifika dobivaju ponudu da sviraju u njegovom klubu u Napulju. Uoči isteka prvog dvomjesečnog ugovora, Bregović prvi put prelazi na solo gitaru. Kao basista angažiran je Zoran Redžić koji je u to vrijeme svirao u sastavu Čičci. Zoran je doveo i kolegu iz grupe, bubnjara Milića Vukašinovića. Kada su se sva četvorica našla na okupu, stvari su krenule u sasvim drugom pravcu.

Kodeksi su do tog trenutka sasvim solidno živjeli, svirali su u dva kluba, držali se komercijalnog repertoara i stekli redovnu publiku. Milić Vukašinović ih inficira Led Zeppelinima i Black Sabbathom, pa dvije sedmice po njegovom dolasku, dobivaju otkaz na svim mjestima gdje su svirali.


U Napulju jedva preživljavaju, a nakon žestoke svađe s ostatkom grupe Bebek se vraća u Sarajevo. Ostala trojica nastavljaju nastupati kao Mića, Goran i Zoran. Krajem godine po njih dolaze Goranova majka i Zoranov brat Fadil i vraćaju ih kući.

Bregović upisuje Filozofski fakultet, a u jesen 1971. godine gitarista Ismet Arnautalić ga poziva da formiraju grupu Jutro u kojoj su se našli i Zoran Redžić, bubnjar Gordan Matrak i pjevač Zlatko Hodnik.

U Jutru se Bregović prvi put ogleda kao kompozitor. Iako punih godinu dana nije razgovarao s Bebekom, kada su početkom 1972. godine dobili termine u studiju, ipak poziva starog pjevača. Snimili su Patim, evo deset dana koja se pojavila na B-strani singla grupe Jutro, dok je A-stranu zauzela danas zaboravljena Ostajem tebi. Pjesmu Patim evo deset dana Bregović je kasnije uvrstio na debi album Bijelog dugmeta. Odmah po snimanju singla, Bebek je otišao u vojsku, ali su ostali čekali njegov povratak.

Tokom Bebekovog boravka na odsustvu snimili su još četiri pjesme: Kad bi' bio bijelo dugme, U subotu mala, Na vrh brda vrba mrda i Hop-cup od kojih su se prve dvije, početkom 1973. godine pojavile na singlu. Nezadovoljan pravcem kojim se Jutro kreće, Ismet Arnautalić ih je napustio krajem 1972. godine i sa sobom odnio pravo na ime grupe. Oko tog autorstva su se natezali tokom 1973. godine, a tada su grupi pristupili bubnjar Goran Ipe Ivandić, koji je prije toga svirao u sastavu Rok, te klavijaturista Vlado Pravdić koji je stigao iz Indexa.

Za novo ime su se odlučili relativno lako. Budući da je u Ljubljani već djelovao sastav pod imenom Jutro, a publika ih je znala po pjesmi Kad bi' bio bijelo dugme, grupa je 1. januara 1974. godine službeno nazvana Bijelo dugme.


Nove snimke Top i Ove ću noći naći blues ponudili su upravo osnovanom sarajevskom Diskotonu. Tadašnji muzički urednik Slobodan Vujović ih je odbio uz objašnjenje da su pretrpani i da će morati čekati bar pola godine do objavljivanja singla. Nestrpljivi, istog dana su potpisali petogodišnji ugovor sa Jugotonom, a loša procjena Diskotona predstavlja najveći poslovni kiks u historiji jugoslavenske diskografije.

Sljedeći singl s pjesmama Glavni junak jedne knjige i Bila mama Kukunka, bio tata Taranta gotovo istovremeno su te 1974. godine objavili Jugoton i Diskoton jer je Bregović, suprotno uobičajenim pravilima poslovanja, potpisao i s Diskotonom ugovor za singl. Prvi veći nastup imali su na BOOM festivalu u Ljubljani 10. maja 1974. godine kada su predstavljeni kao nove nade. Tog ljeta su svirali u hotelu Croatia u Cavtatu i pripremili materijal za prvi album.

Treći singl sa pjesmama Da sam pekar i Selma objavljuju 30. avgusta 1974. godine i on predstavlja prijelomni trenutak njihove karijere. Obje ih pjesme izbacuju u prvi plan i predstavljaju istinski početak onog što će kasnije postati dugmetomanija.


Tokom septembra sviraju kao predgrupa Jugoslavenskoj pop selekciji Tihomira Asanovića, a sljedećeg mjeseca ljubljanskom studiju Akademik za dvadesetak dana snimaju debi album Kad bi' bio bijelo dugme koji je objavljen već krajem novembra. U to vrijeme rade sa agilnim zagrebačkim menadžerom Vladimirom Mihaljekom i on im organizira svirku u Sarajevu na oproštajnom koncertu Korni grupe. Petnaest hiljada okupljenih ljudi dočekalo ih je s oduševljenjem.

Debitantski album od samog je početka imao odličnu prodaju. Zapakiran u provokativan omot Dragana S. Stefanovića koji će i ubuduće dizajnirati njihove ploče, album je donio seriju dopadljivih pjesama koje je zagrebački novinar Dražen Vrdoljak nazvao pastirski rock. Ipak, pjesma Ne spavaj mala moja muzika dok svira označava početak priča o Bregovićevoj sklonosti plagijatima, budući da je u njoj primjetan utjecaj Berryjeve skladbe Rock n Roll Music.

Uoči snimanja druge ploče povukli su se u selo Borike u istočnoj Bosni i počeli pripremati ploču koja je morala potvrditi kako prvi uspjeh nije bio slučajan. Album Šta bi dao da si na mom mjestu sniman je tokom novembra 1975. godine u londonskom Air Recording Studios s engleskim producentom Neilom Harrisonom.

Bas gitaru je svirao Željko Bebek, jer je Zoran Redžić uoči snimanja teško povrijedio prst lijeve ruke. Tekst za naslovnu pjesmu napisao je Duško Trifunović, a autor ostalog materijala bio je Bregović.

Ogroman je hit bila pjesma Tako ti je, mala moja, kad ljubi Bosanac, a sjajno su prošle i Došao sam da ti kažem da odlazim, Ne gledaj me tako i ne ljubi me više, te naslovna pjesma. Ploča iznimno raskošnog pakiranja prodala se u tiražu većem od 200.000 primjeraka, pa je zbog njih Jugoton izmislio dijamantu ploču, jer su prvi dostigli tako visoke tiraže. U Sarajevu ih je gledalo 15.000 ljudi, a u Beogradu su tri puta prodali dvoranu Pionir što prije njih nikom nije pošlo za rukom. Dugmemanija je uzela pun zamah.

Početkom 1976. godine odlaze u Ameriku. Tamo su snimili Ivandićev singl s pjesmama Džambo i Vatra, te Bebekov s pjesmama Milovan i Goodbye, Amerika. U junu članovi grupe odlaze na radnu akciju Kozara 76 što je bio vješt Bregovićev odgovor na sve kritike o prozapadnoj orijentaciji. Početkom jeseni u JNA su otišli Ipe Ivandic i Vlado Pravdić, a na njihova mjesta su regrutirani Milić Vukašinović iz Indexa, dok je prelazak Laze Ristovskog iz grupe Smak odjeknuo kao nogometni transfer.

Treći su album opet pripremali u Borikama. Ploča se trebalo zvati Sve se dijeli na dvoje, na tvoje i moje po pjesmi Duška Trifunovića. Bregović nije stigao napraviti muziku, pa je smislio naslov Hoću bar jednom da budem blesav. To nije odgovaralo Jugotonu pa je nađena kompromisna varijanta Eto baš hoću.

Album je opet sniman u Londonu, producent je opet bio Neil Harrison, a bas gitaru još je jednom svirao Bebek. Album je objavljen 20. decembra 1976. godine. Na ploči se našla ambiciozna balada Sanjao sam noćas da te nemam, kao i Loše vino, jednostavna Ništa mudro koja je mnoge podsjetila na It's Only Rock N Roll Rolling Stonesa, te folklorom inspirisane Slatko li je ljubit tajno i Dede, bona, sjeti se, de, tako ti svega.

Jugoslavenska turneja nije tekla glatko. Koncerte su pratili mnogi tehnički problemi, odaziv publike bio je manji, a svađe unutar benda vrlo žestoke. Nakon prekida turneje po jadranskoj obali izgledalo je kako su pred raspadom. Otkazani su koncerti u Zagrebu i Ljubljani na kojima su trebali snimati živi album. Kritike koncerata su bile suzdržane i grupi je prvi put poslije četiri godine krenulo slabije. Trebalo je smisliti nešto veliko.

Po ideji novinara Petra Popovića odlučeno je da 28. avgusta 1977. godine, kao oproštaj pred Bregovićev odlazak u JNA, održe besplatan koncert kod beogradske Hajdučke česme. Posjeta je nadmašila sve planove organizatora. Procjene su se kretale od 70.000 do 100.000, no to je u svakom slučaju bio najveći skup poklonika u dotadašnjoj historiji domaće rock muzike.

Poslije nekoliko predgrupa na pozornicu je izašlo Bijelo dugme, odsviralo uspješan koncert i izašlo iz krize. Kasnije se pokazalo da snimka nastupa tehnički nije dobra, pa su 25. oktobra iste godine u sali Đuro Đaković u Sarajevu odradili još jedan nastup. Ti su snimci uvršteni su na album Koncert kod Hajdučke česme. Naslov je djelomično opravdan jer su za ploču koristili reakciju publike kod Hajdučke česme.

Po završetku miksanja koncertne ploče, Bregović je otišao u vojsku u Niš. Bila je to pauza za grupu, ali ne i za njene članove. Željko Bebek je objavio solo album Skoro da smo isti i naišao na loše kritike i slab prijem publike.

Laza i Ipe su snimili album Stižemo i uz dosta teških riječi, oprostili se od Bijelog dugmeta. Pokazalo se međutim da ne stižu nigdje - Ipe Ivandić je uhapšen zbog posjedovanja 3 kg hašiša i osuđen na tri godine zatvora.

U jesen 1978. godine Bijelo dugme pojačano novim članom, bubnjarom Điđijem Jankelićem i povratnikom Vladom Pravdićem okupila se u Niškoj Banji gde započinju pripreme za novu ploču. U Studio V Radio Beograda ušli su početkom januara sljedeće godine.

Objavljivanje albuma Bitanga i princeza pratio je niz cenzorskih intervencija Jugotona. Omot Dragana S. Stefanovića na kojem ženska noga udara muško međunožje ocijenjen je vulgarnim i glatko odbijen. Iz pjesme Ala je glupo zaboravit' njen broj izbačena je psovka Koji mi je moj, dok je iz ključne balade Sve će to, mila moja, prekriti ružmarin, snjegovi i šaš, stih A Hrist je bio kopile i jad promijenjen je u A on je bio kopile i jad.

Unakažena bezličnim omotom Jugotonovog kućnog dizajnera, ploča se pojavila sredinom ožujka 1979. godine i doživjela jednoglasne ovacije publike i kritike. Urbana i potpuno lišena folk uticaja, donijela je pored navedenih i pjesme Na zadnjem sjedištu mog auta, Bitanga i princeza, i emotivne balade Kad zaboraviš juli i Ipak poželim neko pismo u kojima su ih pratili simfonijski orkestar i hor. Bitanga i princeza srušila je sva tiražne rekorde i bila uvod u spektakularnu turneju sa simfonijskim orkestrom i horom.

Tokom 1980. godine novi je val temeljito uzdrmao jugoslavensku rock scenu. Bregovićev je odgovor na omladinsku revoluciju iz garaže bila ploča Doživjeti stotu. Ne samo da u pjesmama Ha ha ha i Tramvaj kreće Bregović prvi put postaje politički angažiran, nego do neprepoznatljivosti mijenja aranžmane starih pjesmama i nastoji da zvuče modernije. Bebek brije svoje čuvene brkove, a čitav bend krati kosu na "propisanu" punk dužinu.

Turneja započinje u Sarajevu, a završava u zagrebačkom klubu Kulušić gdje snimaju drugi koncertni album. LP je pod nazivom 5. april '81 štampan u ograničenom tiražu od 20.000 primjeraka.

Početkom 1983. godine Bregović je uz Dugme i pjesnika Duška Trifunovića snimio ploču za djecu A milicija trenira strogoću Prvobitno je bilo zamišljeno da na njoj pjeva Sead Memić - Vajta, ali kako je on bio zauzet, tu ulogu je obavio dječak Ratimir Boršić - Rača.

U februaru 1983. godine grupa je objavila album Uspavanka za Radmilu M. kojim je Bregović planirao oprost od publike i da poslije turneje rasformira grupu. Kao gost, na snimanju je učestvovao Vlatko Stefanovski.

Politički angažman ne izostaje ni ovog puta. Opšta situacija na Kosovu vrlo je loša, a Dugme snima Kosovsku, pjesmu koju Bebek pjeva na albanskom. Uspavanka za Radmilu M. uključuje nekoliko klasičnih Bregovićevih poskočica, te seriju predivnih baladu - Ako možeš zaboravi, Ne plači, U vrijeme otkazanih letova i izvrstan instrumental u naslovnoj pjesmi.

Planirano je bilo da koncert na beogradskom Sajmištu bude posljednji, ali je izuzetan odziv publike naveo Bregovića da odustane od prekida rada. Bebek je međutim, snimio drugi solo album i definitivno napustio grupu.

Novi pjevač postao je mladi Sarajlija Mladen Vojičić – Tifa. Dugme je s Tifom provelo ljeto u Rovinju gdje su uvježbavali novi materijal, a album se pojavio u decembru 1984. godine. Nazvan je jednostavno Bijelo dugme, a na omotu je objavljena reprodukcija Kosovke devojke Uroša Predića.

Ploča opet predstavlja folku sklonog Bregovića, a gosti su Orkestar narodnih instrumenata RTV Skoplje, Ladarice, ali i Bora Đorđević koji s Bregovićem i Tifom pjeva u Pediculis pubis i koautor je teksta.

Laza Ristovski ponovo postaje punopravni član grupe. Bregović postaje ovisan o malim političkim provokacijama, pa snima obradu himne Hej Slaveni. Preradio je i svoju staru pjesmu Šta ću, nano, dragi mi je ljut koju je svojevremeno snimila Bisera Veletanlić. Uz novi tekst i aranžman, pod nazivom Lipe cvatu postala je najveći hit s nove ploče. Izvrstan prijeme kod publike imale su i Padaju zvijezde (koja neobično sliči pjesmi Jump grupe Van Halen), Lažeš, Da te bogdo ne volim i Jer kad ostariš. Publika tokom turneje slabo prihvaća novog pjevača, pa Tifa napušta Dugme i odlazi na odsluženje vojnog roka.

Novi pjevač postaje Alen Islamović koji je u međuvremenu napustio Divlje jagode, razočaran njihovim neuspjesima u Engleskoj. Nova ploča trebala je biti najprovokativnija u diskografiji grupe, ali ne samo zbog naslova Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo. U intervjuu Petru Popoviću 1994. godine Bregović govori o tome kako je zamislio ovu ploču.

Cijela ploča Pljuni i zapjevaj, Jugoslavijo imala je taj neki mali koncept koji je trebalo da bude zaokružen, međutim, nije se mogao ostvariti. Bilo je zamišljeno da se pojave svi državni neprijatelji na jednom mjestu.

Pisao sam Ružica si bila za Vicu Vukova, mislio sam da stavim na omot Miću Popovića, htio sam da pjeva Tempo. Ali, čim smo krenuli u kontakt sa Vicom Vukovom, Udba je odmah počela da prati menadžera Raku; nakon sastanka sa Vicom u Zagrebu njega su uhapsili na aerodromu u Sarajevu.

Ja sam išao na sastanak sa Mićom Popovićem, a onda me molio direktor Diskotona, pošto je on znao da me prate, da se ne upuštam u to. Niko nije htio da štampa ploću na kojoj pjeva Vice Vukov a na omotu ima Miću Popovića.


Na kraju se na omotu našla kineska propagandna slika koja prikazuje moderni revolucionarni ples. Ploču otvara snimka na kome partizan i narodni heroj Svetozar Vukmanović - Tempo u pratnji Gorana Bregovića i štićenika doma za napuštenu djecu Ljubica Ivezić iz Sarajeva, pjeva staru revolucionarnu temu Padaj silo i nepravdo.

Osim politički obojenih, tu se našao i instant hit Hajdemo u planine kao i balade Noćas je k'o lubenica pun mjesec iznad Bosne, Te noći kad umrem, kad odem, kad me ne bude, Ružica si bila, sada više nisi. Iako su ove pjesme postigle veliki uspjeh kod široke publike, stariji fanovi benda nisu bili nimalo zadovoljni glasovnim mogućnostima Alana Islamovića, te su zazivali povratak nikad prežaljenog Željka Bebeka.

Dvostruki živi album Mramor, kamen i željezo, snimljen na turneji, pojavio se krajem 1987. godine. Naslovna pjesma obrada je starog hita zagrebačke grupe Roboti, a na ploči se našlo šesnaest pjesama koje daju uvid u biografiju grupe: od prvih singlova, do posljednjeg studijskog albuma. Poslije turneje grupu tiho napušta Vlado Pravdić i posvećuje se poslu s kompjuterima.

Krajem 1988. godine izašao je album Ćiribiribela s Đurđevdanom kao mega-hitom. Iskoristivši stih Đorđa Balaševića A ja nisam s onom koju volim i staru cigansku temu, Bregović je uz pratnju orkestra Fejata Sejdića, napravio pjesmu za sva vremena.

Provokacija nisu izostale ni ovog puta – bile su smještena u spajanju himne Lijepa naša i pjesme Tamo daleko. Publika u Hrvatskoj i Srbiji loše je primila ovaj miks i žestoko zviždala tokom njegovog izvođenja na koncertima. Ostatak albuma čine pjesme koje bi teško ušle na kompilaciju najboljih trideset - Evo zakleću se, Napile se ulice, Ako ima boga, Šta ima novo.

Početkom 1989. godine Bijelo dugme polazi na dvomjesečnu turneju, ali poslije koncerta u Derventi, Alen Islamović mučen bolovima u bubrezima napušta grupu i odlazi kući u Bihać. Turneja se naglo prekida, otkazuju se koncerti u Kini i Sovjetskom Savezu, a Bregović odlazi u Pariz. Niko tada nije pomislio da će do slijedećeg koncerta najpopularnije grupe bivše Jugoslavije proći čak šesnaest godina.

Željko Bebek po izbijanju rata seli u Zagreb i nastavlja karijeru, Zoran Redžić odlazi u Finsku, a Mladen Vojičić - Tifa tek 1995. napušta Sarajevo i odlazi u Njemačku. Ipe Ivandić je po izbijanju rata seli u Beograd gdje je tragično nastradao 1994. godine.

[izmijeni]
Poslije Dugmeta
Bregović nastavlja iznimno uspješnu karijeru kompozitora filmske muzike koju je započeo radovima na filmovima Kuduz i Dom za vješanje. Tokom devedesetih postaje jedan od najpoznatijih evropskih etno kompozitora, potpisuje ugovor s velikom izdavačkom kućom Universal, te sa svojim Orkestrom za svadbe i sprovode nastupa u elitnim koncertnim dvoranama. U bazilici Saint Denis održava se festival nazvan Od Bacha do Bregovića gdje se premijerno izvodi njegov oratorij Moje je srce postalo tolerantno.

Devedesetih godina prošlog stoljeća međutim, Bregovićevo srce nije bilo nimalo tolerantno prema ideji o ponovnom okupljanju Bijelog dugmeta. U mnogim je intervjuima decidirano odbijao svaku mogućnost da ikad više izađe na pozornicu kao rock gitarist. Dolazak novog milenija i gotovo svjetski uspjeh, samo ga je učvrstio u takvom stavu.

Nije stoga bilo puno onih koji su odmah bili spremni povjerovati u vijest objavljenu krajem februara 2005. godine gdje se tvrdilo da se Bijelo dugme opet okuplja. Ipak, tačnost ove vijesti brzo je potvrđena, te je pod sponzorstvom moćne Coca-Cole, Bijelo dugme tokom juna odsviralo spektakularne oproštajne koncerte u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu pred više od dvjesto hiljada gledaoca.

O Paprikama se puno piše, no znate li baš sve? Red Hot Chili Peppers su jedna od grupa najprepoznatljivijeg zvuka, koja objedinjuje najraznovrsnije glazbene stilove – rock, funk, punk, rap i postoje preko dvadeset godina. Grupa je mijenjala nekoliko postava, a od samog početka članovi grupe su samo Michael Balzary, poznatiji kao Flea, na bas gitari, te pjevač Anthony Kiedis. U posljednjoj postavi su i bubnjar Chad Smith i karizmatični John Frusciante - ujedno i najbolja kombinacija uz stalni dvojac.

Kiedis je odnedavno autor zanimljive i provokativne knjige "Ožiljci" (u originalu "Scar Tissue" prema istoimenoj pjesmi s albuma "Californication"), koja govori o njegovom životu i odrastanju - s voljenom majkom, ocem krijumčarom i preprodavačem droga na razuzdanoj holivudskoj sceni sedamdesetih godina, o njegovim ljubavima te o počecima RHCP-a i njihovom putu prema uspjehu, na kojem su izgubili originalnog gitaristu Hillela Slovaka, koji je umro od predoziranja heroinom, što je nekoliko puta zamalo stajalo života i samog Kiedisa, i drugim bitnim točkama njergova života. Isti problemi pratili su i Johna Frusciantea, po nekima najboljeg živućeg rock gitarista, koji je s Peppersima snimio četiri studijska albuma ("Mother’s Milk", "Blood Sugar Sex Magik", "Californication", "By the Way"), a Kiedis se na mnogim mjestima u već spomenutoj knjizi prisjeća njihovih zajedničkih pustolovina i kreativnih trenutaka. Knjiga obiluje pričama s turneja, susretima s drugim poznatim osobama te mnogim zanimljivim detaljima iz svijeta glazbene industrije, ispričanim iz prve ruke. Također, bitna strana Kiedisove priče jest njegovo odvikavanje od droge, koje je trajalo praktički koliko postoji i sama grupa, da bi, nakon konačnog otriježnjenja, napisao ovu intimnu ispovijest "Ožiljci", koja je u Americi objavljena u jesen 2004, povodom dvadesete godišnjice postojanja grupe Red Hot Chili Peppers. Kiedis je polovicu svog života proveo u grupi, koja je tako postala dio njegove svakodnevice, a njeni ostali članovi njegovi najbliži prijatelji. Kiedisu je u pripremi knjige za izdavanje pomogao novinar i pisac Larry Sloman, koji je, između drugih brojnih radova o američkoj rock sceni, napisao i knjigu o Bobu Dylanu. Fanovi bi trebali ovo izdanje obavezno imati na svojim policama obavezne literature.

Red Hot Chili Peppers nastaju 1983. (ispočetka su se zvali Tony Flow And The Miracuously Majestic Masters Of Mayhem) kada počinju i sa prvim nastupima po losangeleskim klubovima. Prvotna postava uključivala je Anthonyja, Flea na basu, Hillela na gitari i Jacka Ironsa, iz Hillelovog i Fleainog prvog benda Anthyms (kasnije What Is This) za bubnjevima. Prvi album "Red Hot Chili Peppers" producirao im je Andy Gill, gitarist Gang Of Four, za drugi album "Freaky Styley" unajmilimi su kralja funka - Georga Clintona, no nijedan album nije postigao značajniji komercijalni uspjeh.

Nenadana smrt Hillela Slovaka od posljedica predoziranja heroinom jako je potresla sve članove benda, a pogotovo Anthonyja koji je i sam više puta opasno visio o tankoj niti koja ga je dijelila od smrti. Uzgred rečeno, u 24. godini odlazi na prvo u nizu odvikavanja koja od tada postaju dio njegove svakodnevnice, no pomogli nisu ni odlasci u izolirane predjele Mexica kao niti duhovno prosvjetljenje kod Dalaj Lame. Anthony se uvijek iznova vraćao drogi, a njegov opasan hobi nemalo je puta dovodio u pitanje i egzistenciju benda.

Uskoro na mjesto gitariste dolazi tada 17-godišnji John Frusciante s kojim 1989. snimaju album "Mother's Milk" (posvećuju ga tragično preminulom Hillelu Slovaku) s kojim i počinje njihov put ka svjetskoj slavi. Negdje u isto vrijeme Jacka Ironsa zamjenjuje Chad Smith koji ostaje u bendu sve do danas. 1991. izdaju "Blood Sugar Sex Magik" u kojem vrlo vješto spajaju funk i rock, a pjesma koja ih je vinula na sam vrh bila je "Under The Bridge" - priča o nadvožnjaku ispod kojeg se Anthony nekada drogirao s kriminalcima, ujedno i oda njegovom gradu, Los Angelesu. Nakon izlaska albuma kreću na veliku turneju zajedno sa Smashing Pumpkins, Pearl Jamom i Nirvanom, postaju jedan od najvažnijih bendova devedesetih i po prvi puta pune stadione širom svijeta.

Neposredno prije početka australske turneje iste godine, iz benda odlazi John Frusciante koji više nije mogao kontrolirati svoju ovisnost o heroinu, a bend se nakon velikog uspjeha ponovo nalazi u jakoj silaznoj putanji. Frusciantea mijenja Dave Navarro iz netom rasformiranih Jane's Addiction i ostaje s Peppersima punih sedam godina u kojima uspjevaju izdati tek jedan (čak i po Flei i Anthonyju) prosječan album "One Hot Minute".

Bilo je jasno da im nedostaje Frusciante i da kemija jednostavno ne postoji ako baš ta četiri čovjeka ne sviraju zajedno. Izliječeni Fruscinate vraća se u bend 1999. na Fleinu inicijativu - "Ako se John ne vrati ja napuštam bend". Njegov povratak ujedno označava i prekretnicu u povijesti Red Hot Chili Peppersa. Kod Frusciantea burna i loša prošlost ostala je zapisana na njegovom tijelu - brojne opekline i ožiljci vidljivi su po rukama i ramenima. Sam kaže da kad pogleda u neku svoju stariju sliku, kad je bio scary mršav i još vlasnik vlastitih zubi, ne prepoznaje tu osobu.
Ponovno okupljanje ovjekovječeno je najprodavanijim albumom u njihovoj burnoj karijeri i ogromnom medijskom halabukom. Zbog populariziranog posljednjeg dijela karijere recimo samo ukratko da se "Californication" prodao u 13 milijuna primjeraka u godinu dana, te pridonio daljnjem rastu popularnosti, dok je album "By The Way" dokazao da su Red Hot Chili Peppersi opravdano jedan od najvećih bendova današnjice. Dvostruki "Live in Hyde Park" je prigodni dokument koji zorno prikazuje snagu ove neobične četvorke dok kroče po samom na vrhu svjetske glazbene scene.

Današnji intervju prikazuju sasvim drugačije, zrelije ljude od onih nekadašnjih otkačenih freaky klinaca:

Frusciante - Za razliku od Anthonyja i Flea, ja se ne furam na spiritualno i duhovno. Da bih razvio pozitivnu energiju, dovoljna mi je jedna gitara i usporedba moje prijašnje bijedne egzistencije s mojom sadašnjom.
Flea - Droga nam ne predstavlja više ništa. Ok, povremeno zapalim koji joint. No ako ga nemam, nije kraj svijeta, ja evo više ne pijem ni alkohol. Meditiram svaki dan, budući da mi je važno da rastem i razvijam se kao čovjek, što se tada ponovno odražava u našoj glazbi. Svakodnevna borba s problemima samo me jača.
Chad - Mmh... što da kažem. Meni je hladno light pivo zakon, he-he...
Anthony - Razlika između postave iz 1991. godine za vrijeme albuma "Blood Sugar Sex Magik" i današnje postave ne postoji, jedina je promjena ta da smo odrasliji i zreliji, s mnogo više optimizma, volje za zdravim i ugodnim životom uz stalno stvaranje glazbe. Preporođeni? Itekako! Brinem se o sebi mnogo više. Bude trenutaka kada mi dođe da sve zaribam. Ali ne učinim to.

By the way...

- prije nego što su počeli raditi sa Rickom Rubinom, koji im je i danas stalni producent, 1984. prvi album su napravili sa producentom Andy Gillom (Gang of Four). Nisu bili njime zadovoljni, pa su obavili "veliku nuždu" u kutiju od pizze i dostavili mu je na kućnu adresu.
- Flea se pojavljuje u šest filmova, a Anthony se također pojavljuje u filmovima "Point Break" i "Less than Zero".
- Album "Automatic Writing" kojeg Frusciante potpisuje imenom Ataxia, radio je skupa sa Joe Lallyem iz grupe Fugazi koji su, kaže, njegov najdraži bend na svijetu.
- "From The Sounds Inside" je album koji je Frusciante 2001. pustio samo za za fanove na besplatan download. Na njegovoj internet stranici Johnfrusciante.com u sekciji Demos još uvijek možete skinuti taj album.
- Na svakom od tri rasprodana londonska koncerta održana u Hyde Parku 19., 20. i 25. lipnja 2004. imali su oko 100.000 gledatelja...

Red Hot Chili Peppers su za 08. svibnja 2006. najavili izlazak devetog studijskog, ali ovoga puta duplog, albuma "Stadium Arcadium". Isti će početkom travnja biti najavljen singlom "Dani California".

Postava
Anthony Kiedis: vokal
Michael Balzary Flea: bas
Chad Smith: bubnjevi
John Frusciante: gitara

Bivši članovi
Hillel Slovak: gitara
Jack Irons: bubnjevi
Jack Sherman: gitara
Cliff Martinez: bas
Arik Marshall: gitara
Jessie Tobias: gitara
Dave Navarro: gitara

Diskografija
'Red Hot Chili Peppers', 1984.
'Freaky Styley', 1985.
'The Uplift Mofo Party Plan', 1987.
'The Abbey Road EP', 1988.
'Mother's Milk', 1989.
'Blood Sugar Sex Magik', 1991.
'Greatest Hits', 1994.
'Soul To Squeeze EP', 1994.
'One Hot Minute', 1995.
'Best Of', 1998.
'Californication', 1999.
'By The Way', 2002.
'Greatest Hits', 2003.
'Live in Hyde Park', 2004.
'Stadium Arcadium', 2006.

DVD
'Funky Monks', 1991.
'Off The Map', 2001.
'Greatest Hits', 2003.
'Live in Slane Castle', 2005.

Službeni site www.redhotchilipeppers.com
Hrvatski fansite www.rhcpcrofanclub.freeservers.com

Grupa FILM osnovana je 1978. godine u Zagrebu. Već prvim nastupima oduševili su publiku i vrlo brzo stekli status prvorazredne klupske atrakcije. Prvi veliki uspijeh ostvarili su pjesmom Neprilagođen kada su na Omladinskom festivalu u Subotici 1980 g. pobijedili. Već iduće godine za tadašnji Jugoton objavljuju prvi LP Film u Kulušiću. Slijede albumi Zona sumraka (1982. g.), Sva čuda svijeta (1983.g.) , Signali u noći (1985.g.). Iako se prva postava benda razišla još 1986. g.,nova postava benda nastavlja s radom i objavljuju albume Sunce sja (1987.g.) te Zemlja sreće (1989.g.)
Tijekom osamdesetih, na prostoru cijele bivše Jugoslavije, Film uz frontmana Juru Stublića oduševljavali su svojim nastupima i bili jedan od najslušanijih bendova novog vala. Njihovo prvo CD izdanje je Hrana za golubove kojeg je Croatia Records objavila 1992.g. Slijede albumi Greatest hits (1994.g.), Jura 2 (1995. g.) , a posljednje diskografsko izdanje bila je dvostruka kompilacija Sve najbolje iz 2001. g. Na njoj je od ukupno 21 pjesme čak 15 digitalno remasteriranih hitova te 6 potpuno novih snimaka: Ana Nirvana, Na morskme plavom žalu, Dijete ulice, Kad si mlad, Pjevajmo do zore i do tada neobjavljeni mix Moderna djevojka.

Grupa Film ostat će zapamćena kao dio Novog vala koji je ne samo u glazbi nego i ostalim modernim umjetnostima (design, fotografija) u Hrvatskoj ostavio neizbrisiv trag. O tom vremenu sada s vremenske distance, sam Jura Stublić kaže: Uvjeren sam u to da je tada djelovala skupina autora koja je kreirala najsvjetlije trenutke hrvatske kulture i šire, a bili su poput Ilirskog preporoda

Hej ljudovi---znate li da je egipatski faraon Tutankamon nosio dreadlockse!Otkvačena frizura koju danas mnogi nose , a obilježje je sljedbenika rastafarijanizma i simbolizira odanost bogu, ima zapravo puno, puno dužu povijest: na slikama očuvanima na građevinama staroga Egipta mogu se vidjeti svećenici i kraljevska obitelj s frizurom koja neobično podsjeća upravo na dreadlockse.O njima postoje pismeni zapisi još iz 1800. godine prije Krista.

Časopis Rolling Stone proglasio ga je najvećim gitaristom svih vremena, stavivši ga ispred B. B. Kinga, Chuck Berryja, Jimmyja Pagea, Santane... Međutim, tko zna što bi Hendrix tek postao da mu je karijera trajala dulje od četiri godine.
Kad je u pitanju njegovo djetinjstvo, često ga uspoređuju s Johnom Lennonom i Paulom McCartneyjem koji su također proživjeli traume od razvoda roditelja, što je, navodno, ostavilo traga na njihovom umjetničkom senzibilitetu.
Johnny Allen Hendrix, kasnije prekršten u James Marshall, rodio se u Seattleu 27. studenog 1942. Majka Lucille, alkoholičarka, umrla je mlada od ciroze jetre, kad je Jimiju bilo 15 godina, ali ni on ni otac nisu prisustvovali sprovodu. Otac Al, nešto konzervativnije prirode, prvo nakon rastave, a onda i nakon smrti supruge brinuo se o sinu, ali na njegovu je sklonost prema glazbi gledao kao na neozbiljnu i vražju.
Uzore je Jimi pronašao u velikim imenima kao što su B. B. King, Muddy Waters, Howlin' Wolf, Buddy Holly, a njegova samoukost i nepoznavanje nota možda je samo pridonijela stvaranju osebujnog stila i činjenici da se koncentrirao isključivo na glazbu. Al je kasnije prepričavao kako bi mu, dok je još bio dijete, dao metlu da očisti sobu, a on je satima sjedio na rubu kreveta pretvarajući se da svira gitaru.
Popustivši Jimijevoj tvrdoglavosti, Al je pronašao neke stare ukulele s jednom žicom, što se Jimiju činilo kao velik napredak naspram metle. Do ljeta 1958. kupio mu je rabljenu akustičnu gitaru za pet dolara, nakon čega je Jimi osnovao svoj prvi bend The Velvetones, a već godinu dana kasnije osigurao mu je i prvu električnu gitaru Supro Ozark 1560 S.
Možda je to bila sudbonosna odluka budući da je mladog glazbenika od tog trenutka prestalo zanimati obrazovanje, napustio je školu i posvetio se sviranju. Nakon nekoliko sukoba s policijom, 1961. se prijavljuje u vojsku, ali je nakon godinu dana otpušten zbog ozljede pri skakanju padobranom. Zapovjednici ionako nisu bili zadovoljni njegovim karakterom, žaleći se da bi zaspao na dužnosti, propuštao treninge i bio potpuno bez motivacije. Kasnije je Hendrix izjavio da mu je zvuk strujanja zraka kroz padobran bio glavna inspiracija u stvaranju novog gitarskog zvuka.
Zajedno s prijateljem, basistom Billyjem Coxom svirao je po klubovima u Nashvilleu, a do kraja 1965. odradio je mnoge live nastupe u pratećim bendovima Ikea i Tine Turner, Sama Cookea, The Isley Brothersa, Little Richarda, B. B. Kinga i drugih. Već je tad osnovao vlastiti bend Jimmy James and the Blue Flames s kojim je početkom 1966. nastupao po Greenwich Villageu. Tu se sprijateljio s Chasom Chandlerom koji je napuštao Animalse te odlučio postati menadžer mladoj glazbenoj nadi. Odveo je Jimija u London te mu pomogao osnovati novi bend The Jimi Hendrix Experience s basistom Noelom Reddingom i bubnjarom Mitchom Mitchellom.
Već je u jesen iste godine London brujao o nekom novom bendu, da bi prvi singl Hey Joe proveo 10 tjedana na britanskim top ljestvicama, dosegnuvši šesto mjesto početkom 1967. Vrlo brzo nakon singla uslijedio je cijeli album Are You Experienced, kompilacija psihodelije, bluesa, rocka i melodičnih balada, koji je ostao jedan od najpopularnijih rock albuma svih vremena.
Iako je u Britaniji postigao velik uspjeh, američku je publiku zapalio tek nastupom na Monterey International Pop Festivalu izvedbom pjesme Wild Thing. Legendarno razbijanje i paljenje gitare kamerom je ovjekovječio D. A. Pennebaker, a The Jimi Hendrix Experience preko noći je postao jedan od najpopularnijih live izvođača na svijetu.
I dok je u Engleskoj slika Hendrixa kao divljaka i luđaka, kao i njegovi bizarni glazbeno-scenski trikovi (sviranje gitare zubima, iza leđa), nastavljala privlačiti publiku, gitarist je svakodnevno glazbeno napredovao i postao frustriran koncentracijom medija i publike na njegov scenski nastup i hit singlove. Drugi album Axis: Bold as Love stilski se nastavio na prvi uključujući Little Wing i If 6 Was 9.
Osnovavši u New Yorku vlastiti studio snima i treći, dupli album Electric Ladyland, najeksperimentalniji dotad. Na njemu se pojavila poduža pjesma Voodoo Chile, pod utjecajem jazza Rainy Day, Dream Away i obrada Dylanove pjesme All Along the Watchtower za koju je sam Bob Dylan rekao da mu se više sviđa od vlastite. Usprkos uspjehu, suradnja je između Jimija Hendrixa i Chasa Chandlera propala, navodno zbog Jimijevog nepredvidivog ponašanja.
Godina 1969. Hendrixu je donijela velike promjene, ali i emocionalni i glazbeni razvoj. Prvo je došlo do raspada benda, a zatim je u svibnju uhapšen na aerodromu u Torontu zbog posjedovanja heroina. Zvijezda se, međutim, branila da mu je to jedan od fanova podmetnuo u torbu. U kolovozu s novim bendom Gypsy Sun and Rainbows (Billy Cox bas, Mitch Mitchell bubnjevi, Larry Lee ritam-gitara, Jerry Velez i Juma Sultan udaraljke) nastupa na legendarnom festivalu Woodstock, što je ostalo zapamćeno prvenstveno po neobičnoj instrumentalnoj verziji Star Spangled Banner, koji će postati besmrtni klasik.
Sedamdesetu su proveli uglavnom u studiju, radeći na novom albumu First Rays Of The New Rising Sun. Krenuvši na europsku turneju, posljednji je koncert Jimi Hendrix održao na festivalu u Njemačkoj 6. rujna 1970. Već se na prethodnom koncertu u Engleskoj javno požalio na reakciju publike koja je uporno zahtijevala stare hitove, bez imalo zanimanja za njegove nove ideje.
18. rujna pronađen je mrtav u apartmanu londonskog hotela Samarkand. Posljednju je noć proveo s djevojkom Monikom Dannemann. Nakon pozamašne količine alkohola, u sobi je popio devet tableta za spavanje. Kao uzrok smrti ustanovljeno je gušenje vlastitom bljuvotinom. Iako je godinama kasnije Monika tvrdila da je još bio živ kad je stigla hitna pomoć, policijska su izvješća upućivala da je bio mrtav čak sat vremena prije njihova dolaska, zbog čega je Monika više puta privođena na ispitivanje.
Umro je u 28. godini života, nakon samo četiri godine profesionalne karijere. Možda se pompa oko smrti Jimija Hendrixa i podigla samo zato što je teško bilo vjerovati u tako banalan kraj. Usprkos svemu tome, Hendrixu se pripisuje zasluga za promjenu tijeka razvoja rock glazbe, kao i za otkrivanje golemih mogućnosti dotad pratećeg instrumenta – gitare.

1. Neki tvrde da je nastala od morske pjene, a neki da je kći Zeusa i Here. Superzgodna je, lijepa i plodna, a na prvo mjesto u izboru najljepše božice stavio ju je i trojanski princ Paris. Tko je to?
a) Atena (Minerva)
b) Hera (Junona)
c) Afrodita (Venera)

2. Dobro, prvo pitanje je možda bilo lako. Ali, pazi dalje! Sestre su mu Hera i Demetra. Bio je to ambiciozan tip koji je vladao morem. Bog je to mora, potresa i konja! On je?
a) Zeus (Jupiter)
b) Had (Pluton)
c) Posejdon (Neptun)

3. Njezin zaštitni znak je srebrna strijela. Ona je Apolonova sestra i ne uvijek dobro raspoložena djevica koja je tipa koji ju je gledao dok se kupala gola pretvorila u jelena i poslala svoje pse da ga ubiju! Ona je božica lova, ali definitivno ne voli frajere. Tko je to?
a) Artemida (Dijana)
b) Perzefona (Prozerpina)
c) Hera (Junona)

4. Ovo sigurno znaš! Neki kažu da je nastao iz ljubavi Zeusa i Here, no postoji i legenda da je Hera dotakla cvijet i ops – eto njega, sinčića! No nije baš neko dijete cvijeća. On je bog rata koji misli: što krvavija borba, to bolje! Tko je to?
a) Ares (Mars)
b) Had (Pluton)
c) Kron (Saturn)

5. Nakon što je Zeus imao žutu minutu i progutao jednu trudnicu, devet mjeseci kasnije dobio je jaku glavobolju i iz čela mu je iskočila ona, već odrasla kći! Pametna je i dosjetljiva. Ona je Odiseju dala ideju o trojanskom konju. Božica je rata! Tko je ona?
a) Demetra (Cerera)
b) Atena (Minerva)
c) Artemida (Dijana)

6. Sin je Afrodite i Aresa, a cijeli život nije se odvajao od Afrodite i s njom je radio spačke. Ovo je omiljen bog među pjesnicima i umjetnicima. Ako vas pogodi njegova strijela, možete se ozbiljno zatreskati! On je bog ljubavi! Naravno, to je...?
a) Zeus (Jupiter)
b) Pan (Faun)
c) Eros (Kupido)

7. Zeusova žena, nesretnica koja je imala napadaje šize jer ju je muž često varao i čak imao vanbračnu djecu. I ne samo to – zbog njezinog bijesa Zeus ju je zavezao na planinu Olimpiju. Sigurno se pitate kako se onda zove božica braka! Tko je ona?
a) Afrodita (Venera)
b) Hera (Junona)
c) Atena (Minerva)

8. Ovaj je tip tek nakon svoje smrti postao bog, jer mu je tata bio Zeus, a mama bila obična smrtnica. Hera (Zuesova žena) ga nije podnosila i dovela ga je do ludila uslijed kojeg je ubio svoju djecu i brata! Nije imao sreće sa ženama- vlastita žena, Deinaria, otrovala ga je! Tko je to?
a) Hefest (Vulkan)
b) Had (Pluton)
c) Heraklo (Herkul

Viagra ubila diktatora

Nigerijski general i diktator Sani Abacha umro je u lipnju 1998. godine u predsjedničkoj vili Abuja od srčanog udara koji je navodno bio uzrokovan konzumacijom prevelike količine Viagre, što je trebalo biti samo uvod u orgije.

Međutim, budući da mu je tijelo bilo spaljeno prije obdukcije, omraženog su militarista, koji je više puta optuživan za povredu ljudskih prava, možda otrovali politički protivnici.

Smrt zbilja smrdi

Jonathan Capewell (16) iz Oldhama, Greater Manchester, toliko je bio opsjednut mirisom da je dezodoransom špricao cijelo svoje tijelo najmanje dvaput dnevno. Kad su ga roditelji upozorili na štetnost, samo se nasmijao.

Pronađen je mrtav u svojoj sobi, a kraj njega tri prazne boce antiperspiranta. Obdukcija je pokazala da mu je tijelo sadržavalo 0,37 mg butana na litru krvi te sličnu količinu propana, a samo 0,1 mg svakog plina može ubiti čovjeka. Pretpostavlja se da su se plinovi nakon šest mjeseci intenzivnog korištenja skupili u njegovu tijelu...

Loš dan za pecanje

Ukrajinski se ribar iz Kijeva slučajno spržio strujom dok je pecao na rijeci Tereblya. Četrdesettrogodišnjak je električne kablove spojio s glavnim izvorom struje u kući te krajeve odvukao do rijeke. Ribe je uspio uloviti na lakši način: strujni ih je udar ubio i trbuščići su uskoro počeli plutati po površini.

Tada je pametno i sam zagazio u vodu kako bi sakupio bogat ulov, zaboravivši ili ne misleći na žice, te tragično pretrpio istu sudbinu kao i ribe. Kako su kasnije otkrili, ironično, muškarac je lovio doručak da proslavi petu godišnjicu smrti punice.

Kit ubojica kao prijatelj


Kit s kojim se nije lako sprijateljiti
Da je neznanje najveća ljudska mana i glupost, dokazuje Daniel Dukes (27) iz Južne Karoline čije je beživotno, golo tijelo pronađeno 'prebačeno' preko leđa kita ubojice u bazenu iza stadiona Shamu u Seaworldu, Orlando. Utvrđeno je da sakrio u parku nakon zatvaranja i zaronio u hladnu, slanu vodu osam metara dubokog bazena da bi se družio sa životinjom.

Kit star 14 godina zvan Tillikum, prema indijanskoj riječi chinook, za prijatelja, sa svojih gotovo pet tona jedan od najtežih u zatvoreništvu, s Danielovim se 80 kg teškim tijelom zabavljao kao s igračkom. Obdukcija je pokazala samo jedan ugriz, na Dukesovim preponama, i to kad mu je Tillikum, nakon što je nastupila smrt, strgnuo zelene kupaće gaće

Neočekivano buđenje

Svi smo ponekad ujutro mamurni ili još uvijek u polusnu tako da ni ne znamo kako smo se ustali ili napravili kavu. Kenneth Charles Barger (47) iz Newtona ekstreman je primjer teškog buđenja, budući da se slučajno pištoljem propucao i ubio.

Tijekom noći ga je, naime, probudila zvonjava telefona, ali umjesto slušalice zgrabio je svoj Smith&Wesson koji je držao na noćnom ormariću kraj telefona. Pištolj je izgleda slučajno opalio dok ga je umjesto telefonske slušalice prinosio uhu


Oprezno sa seksom u moru

Christopher Sean Payne (34) jedne se večeri sa svojom neimenovanom djevojkom (25) napio na plaži kod Darwina u Australiji. Osjećaji su ih ponijeli, pa su se odlučili na intimnost u moru. Nakon što su neko vrijeme vodili ljubav, djevojka je odlučila zaroniti i zadovoljiti ga na drugačiji način. Payne se toliko uzbudio da joj je stavio ruke na glavu i držao je pod vodom.

Kasnije je objasnio da je maknuo ruke tek kad je shvatio da je prestala s oralnim zadovoljavanjem i još uvijek mu nije bilo jasno zašto. Naravno, bilo je prekasno pa se uspaničio i pobjegao. Uhapšen je dva dana kasnije i tijekom godine dana u zatvoru patio je od konstantnih noćnih mora i 12 mu je puta liječen čir na želucu

Pravo iznenađenje u torti


Happy birthday...
Mladi Talijani su na momačkoj večeri postali znatiželjni nakon što na dani znak striptizeta nije iskočila iz torte. Pretpostavili su da im je netko ili podvalio ili da je ranije neprimjetno izašla, uglavnom, iznenađenje je bilo pokvareno.

Međutim, pravi je šok uslijedio kad su ipak otvorili veliku kutiju u obliku torte i otkrili je mrtvu. Gina Lalapola (23) se ugušila čekajući sat vremena unutar zatvorene kutije!

Ostao bez glave, ali s rekordom

J. G. Parry-Thomas, poznati britanski automobilski as s početka 20. stoljeća, ostao je bez glave kad se ispod haube pri velikoj brzini otpustio i naglo iskočio lanac razbivši pritom vjetrobransko staklo.

Parry-Thomas je pokušavao srušiti vlastiti brzinski rekord na Zemlji koji je postavio godinu dana ranije. Nevjerojatno, ali usprkos tome što je pritom ubijen, uspio je postaviti novi rekord postigavši te 1927. godine brzinu od 276 km/h.

Nezgoda na smetlištu

Tko je kriv?

Njemački je bračni par pedesetogodišnjaka odlučio stari automobil baciti na smetlište. Parkirali su sa strane, potpisali sve papire, ali su sjeli natrag u auto zbog iznenadnog pljuska. Vozač dizalice dobio je zeleno svjetlo za podizanje automobila ne znajući da par sjedi u njemu, rekao je kasnije policijski inspektor.

Auto je podignut i bačen u drobilicu koja ih smanjuje na veličinu male kocke. Sve je stopirano kad je vozač čuo ženine vriskove, ali bilo je prekasno za njenog muža. Vozač dizalice je bio hospitaliziran zbog šoka, a čekalo ga je i suđenje za ubojstvo iz nehata.

Ah, te žene!

O posljednjoj priči nemam puno informacija, a najmanje onu koliko je priča pouzdana.

Francois Faber, luksemburški pobjednik Tour de Francea, umro je u rovu na zapadnom frontu za vrijeme Prvog svjetskog rata. Naime, primio je telegram u kojem je pisalo da mu je supruga rodila kćer. Faber je od sreće počeo skakati, odavši tako svoju poziciju, pa ga je ubio njemački snajperist

Zar nije neobično?

Na tisuće ljudi iz čitavog svijeta u ljetnim mjesecima posjećuje žitne krugove, prije svega u zapadnoj Engleskoj, između Stonehenga, Winchestera i Malborougha. Doživljaj pri prolasku kroz svježe nastali žitni krug nezaboravan je: delikatno i na savršen način položene biljke, maštoviti, zamršeni uzorci, jasno osjetne snažne energije i goleme dimenzije. Ako tome još dodamo i krajolik koji ih okružuje, s valovitim brežuljcima i poljima, možemo razumjeti jedinstven osjećaj koji nastaje u blizini te značajne pojave koju mediji i vladine agencije još uvijek zanemaruju.
Žitni krugovi svoje posjetioce nadahnjuju, fasciniraju ih, privlače i opčinjavaju. Mnogi osjete neki unutarnji poriv da stanu unutar njih i iz prve ruke spoznaju bilo kakve osjete što ih ti oblici mogu izazvati. Jedan od glavnih doživljaja najčešće je osjećaj svetosti ili nečeg "drugačijeg". Od onih koji već dulje vrijeme posjećuju takve krugove, neki vjeruju da je za njihov nastanak odgovorna neka vrsta inteligencije.
Zanimljivo je da oblici krugova u žitu veoma nalikuju onima što se mogu vidjeti u hramovima, katedralama, ili na drevnim svetim mjestima. Ovo cinici često krivo interpretiraju kao želju istraživača žitnih krugova da taj fenomen promijene u neki vestu religijskog ili New Age kulta. No, ostavimo li cinizam po strani, činjenica je da ti krugovi izazivaju osjećaj svetosti, što njihovoj prirodi daje posebnu notu.
Prvi žitni krugovi otkriveni su u Engleskoj 1978. godine. Otada se pojavljuju svake godine, počevši od kasnog proljeća do ljetnih mjeseci. Kasnije su pronađeni i drugdje po Evropi, u SAD-u, Kanadi i Japanu.
Krugovi obično nastaju po noći, u nekoliko sekundi. Pronađeni su u poljima pšenice, ječma, uljane repice, raži, suncokreta i drugih usjeva. Biljke koje tvore krug u žitu savijene su, ali nisu oštećene (što se ne može reći za "krivotvorine" — oblike koje naprave ljudi). Ako žito još nije zrelo, tako savijeno raste i dalje. U nekim likovima žito je "polegnuto" u više slojeva, a stabljike u svakom sloju okrenute su u drugom smjeru. Žito je ponekad upleteno u nekakve pletenice.
U kolovozu 1996. godine je John Wheyleigh, student koji je kampirao u južnoj Engleskoj, kod Oliver's Castla, snimio kratak video-film koji prikazuje nastajanje lika u žitu u obliku snježne pahuljice. Na filmu se vide četiri svjetleće kugle koje se brzo kreću i očito je da su povezane su s nastankom lika u žitu.
Neki istraživači smatraju da je snimak krivotvorina. Međutim, u većini profesionalnih video-laboratorija u kojima je traka analizirana utvrđeno je da je film "čist" i da vjerojatno nije obrađen računalom. (B. Creme potvrdio je autentičnost snimka).
U kolovozu 1997. godine, godinu dana nakon što je snimljen Wheyleighov video-film, dva su češka istraživača krugova u žitu izvijestila da su jednog jutra vidjela tri odvojene skupine svjetlećih kugli kako lete iznad područja gdje su otkriveni krugovi u žitu. Svjetleće kugle su, isto kao na videosnimci Johna Wheyleigha, putovale zajedno i velikom brzinom, a njihove su putanje pri svakom prijelazu bile jednake. Osim toga, Česi su izvijestili da su pri opažanju prve skupine kugli čuli neobičan zvuk.I John Wheyleigh također je izvijestio o sličnom zvuku koji ga je probudio i omogućio mu snimanje događaja koji su uslijedili.
Prema mišljenju B. Crema, krugove u žitu, osim manjeg broja krivotvorina napravljenih ljudskom rukom, prave naša braća s najbližih planeta, Marsa i Venere — iz svemirskih letjelica koje nazivamo NLO. B. Creme kaže: "Oni koji su u NLO-ima vizualiziraju oblik koji žele stvoriti, te svojim usredotočenim umovima određuju oblik svakog pojedinog kruga. Potom se vozilima približe površini polja i svojom tehnologijom, upravljanom umom, stvaraju uzorke. Radi se o kombinaciji vrlo razvijene tehnologije i misli; strojevi reagiraju na njihove misli. Cijeli taj proces traje tek nekoliko sekundi, što vrijedi i za najkompliciranije uzorke."
Creme kaže da su krugovi u žitu dio procesa energizacije Zemlje te da, nadalje, oni na fizičkoj razini dupliciraju brojne vrtloge koji već postoje u mreži Zemljinog magnetskog polja. Ti vrtlozi će postati baterije čiju će energiju čovječanstvo u budućnosti, kada razvijemo tehnologiju svjetlosti, upotrebljavati kao novi izvor energije.
Istina ili obična ali malo veća laž?

Povijest sastava
Guns N´Roses je američki hard rock sastav, kojeg je u Los Angelesu u lipnju 1985. godine osnovao pjevač William Axl Rose, gitaristi Tracii Guns i Izzy Stradlin, basist Ole Beich (kojega je zamijenio Duff McKagan) i bubnjar Rob Gardner. Ime benda je nastalo spajanjem dva sastava iz kojih su originalni članovi došli: Hollywood Rose i L.A. Guns. Njihova glazba je bila jedinstvena mješavina punka, bluesa, glama i heavy metala u to vrijeme.


Počeci ranih ´80-tih
Priča počinje početkom ´80-tih, kada su školski kolege Axl Rose i Izzy Stradlin iz svoga rodnog grada Lafayettea (Indiana), doselili u velegrad Los Angeles. Godine 1983. Axl i Stradlin su osnovali bend "Rose" koji je kasnije preimenovan u "Hollywood Rose", a ostali članovi su bili: gitarist Chris Weber, basist Andre Roxx i bubnjar Johnny Kreis. Godinu dana kasnije razilaze se i Axl pristupa "L.A. Gunsima", a Stradlin bendu "London", da bi se ponovno 1985. godine ujedinili pod imenom "Guns N´Roses"

Guns i Gardner su napustili bend iste godine, a njih su zamijenili poznanici McKagana: Saul Hudson - Slash (lead gitara) i Steven Adler (bubnjevi), koji je prije svirao u Road Crew. S tom postavom počinju osvajati publiku i iste godine izdan je i album u vlastitoj limitiranoj (10.000 primjeraka) produkciji "Live ?!*@Like A Suicide" na kojem su bile i dvije obrade drugih bendova i dvije autorske pjesme. Nekoliko godina nakon izdavanja ovog albuma, otkriveno je da su Gn´R snimili sve četiri pjesme u studiju, ali su dodali zvuk publike kako bi se stvorila atmosfera uživo.


Kasne ´80-te
Godine 1986. poznata izdavačka kuća Geffen Records ponudila je sastavu ugovor (istovremeno je otvorena i suradnja s nezavisnom produkcijskom kućom Uzi-Suicide). Krajem srpnja 1987. godine izlazi Apetite For Destruction, koji u početku nije bio dobro prihvaćen i s coverom koji je izgledao kao scena silovanja. Nakon toga cover je promijenjen, a izvorni je postao raritet i vrijedan kod sakupljača. No ni nakon toga prodaja nije zabilježila osjetan porast, sve do objavljivanja video spota "Sweet Child O´Mine" na MTV-u. U kolovozu 1988. g. album je dospio na br. 1 US ljestvicu albuma s prodanih 20 milijuna primjeraka. Tako su pjesme s tog albuma "Welcome to the Jungle", "Paradise City" i "Sweet Child O´Mine" bile top ten singlova na Billboard charts (listi). Do danas je Appetite For Destruction najbolje prodavan debitantski album svih vremena.

Nakon velike turneje po Sjedinjenim Američkim Državama , u jesen 1988. g. uslijedio je poziv na Monsters of Rock festival u Europi na kojem su nastupali s ostalim poznatim grupama kao što su Iron Maiden , KISS i Judas Priest.

Pozornost medija je počelo privlačiti i ponašanje članova benda pod utjecajem droge i alkohola (McKagan, Slash i Adler), a tijekom Monsters of Rock koncerta u Velikoj Britaniji poginula su dva obožavatelja za vrijeme skakanja i naguravanja, međutim Gunsi nisu znali za taj tragičan događaj do kraja koncerta. Svejedno je sastav za vrijeme Appetite for Destruction turneje zaradio naslov "najopasnijeg benda na svijetu".

Pjesma "Welcome to the Jungle" izašla je na soundtracku za film The Dead Pool, petom filmu o inspektoru Harryu Callahanu poznatijem kao prljavi Harry (Dirty Harry).

Iste godine objavljen je G´N´R Lies album, zapravo EP, s četiri pjesme iz ´86. g. i četiri pjesme iz ´88. g. odsvirane s akustičnim gitarama ("Patience", "Used To Love Her", "You´re Crazy", "One In A Million". Izvorni naziv albuma je trebao biti Lies! The Sex, The Drugs, The Violence, The Shocking Truth, što nije odgovaralo izdavačkoj kući. Pjesma "One in a Million" izazvala je žestoke kritike zbog svog rasističkog sadržaja, a Slash je na koncertima odbijao svirati tu pjesmu jer se i sam osjećao pogođen s obzirom da je dijete Afroamerikanke i židova. Sve to ipak nije poremetilo uspjeh sastava i bili su jedini bend 80-ih godina s istovremeno dva albuma na Top 5.

U kolovozu 1989. g u zračnoj luci Phoenix, Arizona, Izzy Stradlin je uhićen radi kršenja javnog reda, a Steve Adler ima problema s prekomjernim uživanjem droge, koji je na koncu 1990. g. zbog toga i izbačen iz benda. Njega je zamijenio Matt Sorum, bivši bubnjar grupe The Cult i još se pridružio Dizzy Reed na klavijaturama. To je bilo teško razdoblje u kojem su nekako prebrodili razne krize i održali četiri koncerta u Los Angelesu kao predgrupa legendarnim The Rolling Stonesima.


Vrhunac karijere (1991.-1993.)
Razdoblje najvećih uspjeha započinje 23. siječnja 1991. g. nastupom na Rock in Rio-Festivalu u Rio de Janeiru (Brazil) pred više od 260.000 posjetitelja. Nakon toga je počela u svibnju velika svjetska turneja koja je trajala punih 28 mjeseci.

Gunse su i dalje pratili razni incidenti pa tako i poznati St. Louis Incident, koji se dogodio 2. srpnja u St. Louisu (Missouri), Axl je skočio s pozornice na obožavatelja koji je imao nož ili videokameru (podaci se ne poklapaju), međutim svjedoci su potvrđivali da Axl nikada nije dohvatio tog obožavatelja. No nakon toga Axl se vratio na pozornicu, optužio osiguranje za propuste i prekinuo koncert. Video snimku toga događaja možete vidjeti ovdje. Prekid koncerta je izazvao pravu buru negodovanja, a neredi su završili s povrijeđenima. Posljedica svega je bila da je sastav ostao bez kompletne opreme, a Axl je morao odgovarati pred sudom radi uzrokovanja teških nereda. Ovaj slučaj je samo potvrdio loš glas grupe kao skandalozne i nepouzdane, a i mediji su se okrenuli protiv njih.

Napokon nakon dugih najava i tijekom turneje 17. rujna 1991. izlaze Use Your Illusion I i Use Your Illusion II albumi. Ova dva albuma nose nešto mekši zvuk i neke od najuspješnijih rock balada ´90-tih godina. Pjesme, odnosno videospotovi "Don´t Cry", "November Rain" [1] i "Estranged" čine neku vrstu trilogije, koji na kraju nisu napravljeni po prvobitnoj zamisli zbog otezanja i pomicanja rokova (a i prekida Axla Rosea sa Stephanie Seymour). Na kraju videospota "November Rain" piše da se temelji na priči "Without You" objavljenoj u knjizi "The Language Of Fear" pisca horora Dela Jamesa, inače dobrog prijatelja Axla Rosea (priču možete pročitati ovdje). Ta tri videospota spadaju i među najskuplje ikada napravljene, a odskaču i svojim trajanjem.

Neposredno prije izlaska albuma Izzy Stradlin napušta bend (navodno zbog njegovog mišljenja da Gn´R trebaju nastaviti svirati uživo samo po klubovima, a ne ići na velike turneje i čiste komercijalizacije), a zamjenjuje ga gitarist Gilby Clarke.

Pjesma "You Could Be Mine" je napravljena za filmski hit iz 1991. godine Terminator 2: Judgement Day s Arnoldom Schwarzeneggerom u glavnoj ulozi i u videospotu se izmjenjuje nastup Gunsa sa scenama i brojnim efektima iz filma.





Guns N´Roses na dodjeli MTV Music Award 1992. g.Godine 1992. Gn´R nastupaju i na Freddie Mercury Tribute Concert izvodeći "Paradise City" i "Knockin' on Heaven's Door", Axl i Queen izvode "We Will Rock You" i neponovljiva "Bohemian Rhapsody" u duetu Axla i Eltona Johna. Iste godine na MTV Video Music Award Elton John je pratio Gunse na glasoviru u pjesmi "November Rain".

U kolovozu 1992. za vrijeme mini turneje s heavy metal bendom Metallica na Montreal´s Olympic Stadiumu, frontmen Metallice James Hetfield pretrpio je opekline prišavši preblizu pirotehnici. Metallica je otkazala svoj dio nastupa, Gn´R su trebali odraditi svoj dio, ali su izveli svega nekoliko pjesama, Axl se izvlačio na probleme s glasom i naravno opet su nastali neredi. Na koncertu u Tokyou snimljeni su materijali za DVD na kojima su, među ostalim, izvrsne solo dionice Soruma i Slashova solo izvedba teme iz filma The Godfather .

Povijesna turneja je završila u Buenos Airesu (Argentina), 17. srpnja 1993. nakon gotovo tri godine i više od 200 nastupa. Posljednji nastup u Buenos Airesu je bio i posljednji zajednički nastup najuspješnije postave Guns n´Rosesa. Detaljni pregled turneje možete pogledati ovdje.


Zalazak
Godine 1993. izlazi The Spaghetti Incident?, kao svojevrsna posveta punk bendovima, kritike i nisu bile tako loše, ali je to ipak bilo daleko od vrhunca posljednih albuma. Turneja je otkazana i u grupi vlada stvaralačko zatišje, ali se učestalo spominje Roseov egoizam i komunikacija među glazbenicima postaje sve lošija. Giby Clarke napušta bend 1994., a iste godine snimljena je obrada pjesme "Simpathy for the Devil" za film "Interview with the Vampire" s Tomom Cruiseom i Bradom Pittom u glavnim ulogama.

Sastav se sve više rasipa, Slash redovito svira s ostalim glazbenicima (s Michaelom Jacksonom, Lennyem Kravitzom), da bi na kraju osnovao sasvim novi bend Slash´s Snakepit. Danas pod imenom Velvet Revolver nastupaju Slash, Duff McKagan i Matt Sorum.





Godina 1997. do danas

Axl Rose 2002. g.Službenim izlaskom McKagana iz benda to više nisu Guns n´ Roses koji su obilježili povijest rocka. Axl Rose je sudskim putem dobio pravo na korištenje imena i uz njega je od stare postave ostao samo još Dizzy Reed. Od tada rad Gunsa je gotovo neprimjetan, 1999. g. pojavljuje se soundtrack (pjesma "Oh My God") za film "End of Days" s Arnoldom Schwarzeneggerom u glavnoj ulozi.

U godini 2000. objavljeno je da bend radi na novom albumu Chinese Democracy, posljednji televizijski nastup bio je na MTV Video Music Awards u New Yorku u rujnu 2002. godine, a glazbeni magazin Q je iste godine uvrstio GN´R na svoju listu "50 Bands to See Before You Die".

U rujnu 2005. pojavila se glasina da Gunsi rade pjesmu za soundtrack filma "The Da Vinci Code". Posljednja informacija je da album Chinese Democracy definitivno izlazi 2006. godine.

Trenutnu postavu Gunsa sačinjavaju pjevač Axl Rose, stari član Dizzy Reed na klavijaturama, gitaristi Robin Finck i Buckethead, basist Tommy Stintson i za bubnjevima Bryan Mantia. Zajedno su nastupali na novogodišnjoj večeri u "House of Blues" u Las Vegasu. Osim starih hitova poput "Welcome to the Jungle", izveli su i "Chinese Democracy", "Oh My God", "Oklahoma", "The Blues" i "Silk Worms". Tijekom veljače 2006. g. na internetu su se pojavile demo verzije tri nove pjesme: "TWAT" (There Was a Time), "I.R.S." i "Better

Kurt Cobain (rođen 20. februara 1967. u Aberdeen, Washington; umro 8. aprila 1994. u Seattle) je bio pjesnik, slikar i pjevač američke rock grupe Nirvana. Najveće svjetske uspjehe imao je sa pjesmama Smells Like Teen Spirit, Come As You Are, Heart Shaped Box i All Apologies.Američki grunge pjevač, Kurt Donald Cobain, 1967. godine u Hoquaimu kraj Seattlea, a preminuo je 5. travnja 1994. godine u Seattleu. Bio je glavni vokal, tekstopisac i gitarist grunge grupe Nirvana. Kao dijete bio je hiperaktivan pa su mu liječnici prepisali lijekove koji bi ga držali budnim do kasnih sati te su mu dani i sedativi da mu pomognu zaspati. Mnogi vjeruju da je to razlog njegove kasnije ovisnosti o heroinu. Kada je imao sedam godina roditelji su mu se razveli te je živio kod rođaka. Nakon nekog vremena roditelji su mu jasno dali do znanja da ne žele imati ništa s njim. Sve će se to kasnije odraziti u njegovim tekstovima i životu. Cobain nije volio ići u školu, tamo se osjećao izgubljeno i usamljeno. Više se družio s djevojkama nego dječacima jer ga nisu zanimale njihove "macho spike". Prvu gitaru kupio je za svoj 14. rođendan i uživao je stvarajući svoju glazbu. Nekoliko tjedana prije mature odustao je od školovanja i zaposlio se. Radio je nekoliko poslova koji su na kraju završavali neuspjehom. Nirvana je nastala 1986. godine kada su se spojili Kurt Cobain i Krist Novaselic koji je svirao bass gitaru. Nakon što su izmijenili nekoliko bubnjara konačni izbor pao je na Davea Grohla. 1988. godine izbacili su svoj prvi demo, a sljedeće godine snimili i prvi album, "Bleach". Krenula je i prva turneja po SAD-u. 1991. izdali su album "Nevermind", a najveći hit bila je pjesma "Smells like teen spirit" koja je zauzela prvo mjesto mnogih svjetskih top lista. Kurt nikada nije volio komercijalnu stranu Nirvane, nije volio popularnost i ideju velike rock zvijezde. Čak je molio publiku da ne kupuju njihove CD-e i ne dolaze na njihove koncerte. Vjerovao je da su Nirvanini fanovi lažni i da jedino vole pjesmu "Smells like teen spirit". U tom periodu Cobain je naveliko konzumirao droge, heroin i morfin. 24. siječnja 1992. Kurt Cobain oženio se s bivšom striptizetom Country Love na Havajima. Šest mjeseci nakon vjenčanja dobili su kćer Frances Bean. Ostali članovi Nirvane nadali su se da će se Kurt smiriti nakon što je postao suprug i otac.


Cobainova udovica Country Love i njihova 14-godišnja kćerka Frances Bean

U to vrijeme snimili su još jedan album "Incesticide", koji se trebao "riješitit" svih onih lažnih obožavatelja. U tome su i uspjeli. 1993. godine snimaju album koji je ujedno bio i njihov posljednji, "In Utero". Problemi s drogom postajali su sve ozbiljniji. Country je Kurta nekoliko puta trgnula iz kome, spasila od overdosea. Bio je i na liječenju, prolazio programe detoksikacije ali bi na kraju pobjegao iz bolnice i vratio se heroinu. Svoj posljednji koncert održali su 29. ožujka 1994. godine u Münchenu. Tjedan dana kasnije Cobain je pao u komu zbog prevelike doze heroina. Par dana kasnije dobrovoljno je napustio bolnicu. Nije se nikome javio i Country ga je prijavila kao nestalog. Unajmila je i privatnog detektiva iz straha da bi mu se nešto moglo dogoditi. Kurt Cobain pronađen je mrtav u svom domu, 8. travnja 1994. godine. Uzrok smrti bilo je samoubojstvo.

Ja sam vam veliki fan hippy pokreta i svega vezanog uz to.Još plus sam rockerica.Slušam Nirvanu,Gunse ali i malo popa.Samo mi nemojte spominjat narodnjake...samo to nee.A vjerujte mi u ovom sam gradu kao u ludnici.Nikad se ništa se događa.Ljudi te gledaju kao da si pao s Marsa ako malo čudnije izgledaš.A subotom uvečer kad je glavna noć u tjednu za izlazak u svakom osim u 2 kafića treštaju cajke.Ja izludim.IpaK,nade ima jer tu je par živih rockera i anti cajkera.Lord saaave me!!!

Boook ljudovi!
Ja sam Mistery Love Freak Hippy cura da tako kažem.da ne bi gnjavila vas koji čitate post(ako uopće ima nekog)neću pametovat o svom životu puno.
Why mistery?Why Freak?Why Love?Uvjerit će te se soon.
Vjerujete li u duhove,NLO,krugove u žitu,reinkarnaciju,prošle živote i druge creepy things eto vam odgovra na prvo pitanje.
Freak-look up brother
Love-nježna dušica koja treba dečka koji mi je jako sličan
Hippy-jer sam zagovornik mira
I know my post is očajan zasad but I'm amaterka