Zabranjeno Pušenje nastalo je 1980. godine kao klasičan "garage" band sastavljen od klinaca koji su zajedno išli u sarajevsku II gimnaziju i dijelili istu ulicu, danas već legendarnu "Ulicu Fuada Midžića" u kvartu Koševo.
Sačinjavali su je tadašnji srednjoškolci i prijatelji iz ulice: Nenad Janković (Dr. Karajlić; klavijature), Davor Sučić (Sejo Sexon; gitara), Zenit Džozić (Fu-Do; bubnjevi), Mladen Mitić (Munja; bas gitara), Dražen Janković (Seid Little Karajlić; klavijature), Ognjen Gajić (saksofon, flauta), Mustafa Čengić (Muče; solo gitara) i Zoran Degan (Poka; sinthesizer), a grupu je od početka svojom prisutnošću darivao i gospodin Elvis J. Kurtović kao rezervni igrač. Grupa je nekoliko godina žarila i palila sarajevskom klupskom scenom, koja je tada bila tek u nastanku. ("Kuk", "Sloga", "Trasa", Klub Filozofskog fakulteta, "Cedus", "AG"). Iz ovog backgrounda korijene vuku mnogi, danas već afirmirani bandovi i izvođači (Crvena Jabuka, Tifa band, Elvis J. Kurtovich & his Meteors, Top lista Nadrealista, Skroz i drugi).
Ozbiljniji početak rada grupe vezan je uz kultni meeting point mladih muzičara i umjetnika podrum duhovito nazvan "Zaborav" u kojem su grupe imale probe i prve nastupe, uglavnom za lokalne fanove. Svoj koncept su nazvali "New primitiwes" dajući svom radu dozu ironije i satire te comp pristupa čime na sebe skreću pozornost "institucija sistema" . Time uveliko usporavaju svoj prodor ka masovnoj popularnosti, iako ih jedan od najvećih muzičara ex Jugoslavije, Goran Bregović, naziva jedinim originalnim odgovorom na Punk u ovom dijelu Europe
Zabranjeno Pušenje, kao i ostali članovi pokreta (Elvis J. Kurtovich & his Meteors, Top lista Nadrealista), su zbog svog političkog angažmana osuđeni na male klupske prostore i na mukotrpno građenje karijere.
Tek 1984. godine zagrebački "Jugoton" izdaje prvi album "Das ist Walter". Walter je bio ilegalac u 2. svjetskom ratu i simbol otpora fašistima. Poginuo je 1945. na dan oslobođenja Sarajeva. Album je sublimirao energiju i želje cijele generacije mladih u ex Jugoslaviji, ali jedino Jugoton je imao hrabrosti da ga objavi u integralnoj verziji i bez preinaka u tekstovima. Album čiji je početni tiraž bio 3.000 komada prodan je u preko 100.000 kopija te je do danas rekord (30 puta premašen prvi tiraž).
Grupa 1984. kreće na veliku YU turneju (60 koncerata) po najvećim dvoranama i postaje najveća Jugoslavenska rock atrakcija.
Članovi grupe pored bavljenja muzikom realizirali su i uspješan humoristički show na TV-u u suradnji s mladim sarajevskim glumcima nazvan Top lista Nadrealista pun britke kritike pojava u tzv. "socijalističkom" društvu.
Enorman uspjeh turneje i TV serije nije po volji rigidnog režima i u montiranoj aferi se članovi "new primitiwes" pokreta optužuju za vrijeđanje imena i lika pokojnog predsjednika Tita ("Crko Marshall, mislim na pojačalo") i tekovina socijalizma. Grupa se skida sa svih TV i radio stanica, a svi klubovi, mahom pod patronatom "socijalističke omladine" otkazuju već ugovorene koncerte grupe. Slučaj postaje zanimljiv i državnoj bezbjednosti te počinje serija informativnih razgovora i montiranih procesa. Situaciju spašavaju neki vodeći intelektualci liberalnih nazora koji dižu svoj glas u obranu grupe i afera se stišava bez zatvorskih kazni.
U ovoj atmosferi snima se drugi album Zabranjenog Pušenja nazvan "Dok čekaš sabah sa šejtanom", čiji izlazak je popratila medijska šutnja, ali i izvrsne kritike i velike simpatije javnosti i tzv. običnih ljudi. Promotivna turneja imala je velikih poteškoća zbog straha organizatora i enormnog prisustva policije, kao odjeka prohujale afere.
I pored nekoliko vrhunskih koncerata pred desetinama hiljada posjetitelja (Beograd - Hala Pionir, Split - Poljud, Zagreb - Dom Sportova), turneja bilježi neuspjeh i grupu 1986. godine napuštaju Mladen Mitić (danas živi u Los Angeles-u), Šeki Gayton (danas živi i radi u Sloveniji kao manager) i Mujo Snažni (producent u Sarajevu) u potrazi za sigurnijom egzistencijom.
Ostatak grupe na Atari računalu radi na novom albumu i polako okuplja novi bend u čijem sastavu su uz Farisa Arapovića (bubnjevi) i Kowalskog (gitara) i režiser Emir Kusturica koji u to vrijeme pobjeđuje na Cannes-skom festivalu s filmom "Otac na službenom putu". Ova ekipa u suradnji s nekim studijskim muzičarima (Predrag Bobić - bas, Jadranko Džihan i Darko Ostojić Minka - back vokali) realizira 1987. album "Pozdrav iz zemlje Safari" koji objavljuje sarajevski Diskoton, iako uz neke primjedbe, u integralnoj verziji. Hitovi s ovog albuma ("Pišonja i Žuga", "Hadžija ili bos", "Fikreta", "Dan Republike") vraćaju grupu u sam vrh YU rock-a. Album je sniman u Sarajevu, miksan u Londonu, a producent je Sarajlija koji živi u Seattle-u Sven Rustempašić.
Turneju organizira Art scena Obala i manager Miro Purivatra (danas direktor Sarajevskog filmskog festivala) i ona obuhvaća 87 koncerata. Turneja 1987. je ujedno i najveća turneja benda do tada. Bend nastupa u gradovima koji do tada nisu nikad imali priliku vidjeti koncert Zabranjenog Pušenja u živo. Ona je bila presudna za sticanje najšireg kruga publike i lansirala je grupu u krug najvećih YU rock institucija, rame uz rame sa Azrom, Bijelim Dugmetom, Parnim Valjkom i Ribljom Čorbom.
Emir Kusturica radi spot za pjesmu "Manijak", a u januaru 1988. na koncertu u Sarajevu izdavač "Diskoton" svečano uručuje zlatnu ploču za album "Pozdrav iz zemlje Safari" koji je do tada prodan u 100.000 primjeraka.
Otopljavanje u političkom sistemu krajem 80-ih aktualizira ponovni rad Top liste Nadrealista čije emitiranje ponovo kreće 1988. godine. Članovi grupe paralelno pripremaju i novi album koji izlazi u oktobru 1988. Sniman je u Sarajevu i zove se "Male priče o velikoj ljubavi". Na albumu gostuje Goran Bregović, operna diva iz Atenske opere Sonja Milenković i virtuoz na violini Dejo Sparavalo. Grupu napušta Emir Kusturica zbog snimanja svog novog filma.
Grupa kreće na Jugoslavensku turneju s Top listom Nadrealista i grupom "Bombaj štampa", takođe jednim od pionira new primitiwsa. Program je kombinacija teatra i rock and rolla, realiziran po ideji Seje Sexona. Na 60-ak koncerata program je gledalo preko 200.000 ljudi, a turneja je proglašena najuspješnijom turnejom na YU estradi 1989. godine, ostavivši iza sebe čak i takva imena kao što su "Bijelo Dugme" i Lepa Brena.
Podjele i nesuglasice u državnom vrhu, ubrzo se prenose i na estradu pa i na članove Zabranjenog Pušenja. Zbog različitih pogleda na politički angažman i koncepciju benda iz grupe odlaze Sejo Sexon i Darko Ostojić Minka (solo projekti), Faris Arapović (osniva vlastiti bend "Sikter"). Sa početkom rata u BiH, Nele Karajlić premješta bend u Beograd i nastavlja rad pod imenom "Nele Karajlić & Zabranjeno Pušenje", a u Sarajevu ostaju Elvis J. Kurtović, Sejo Sexon, Zenit Đozić, Boris Šiber i dizajner omota albuma Zabranjenog Pušenja Srđan Velimirović te pokreću Ratno izdanje Top liste Nadrealista.
Ova ekipa u najtežim danima rata pokušava da razveseli svoje sugrađane koji u podrumima i skloništima, na aparatima priključenim na akumulatore i baterije, slušaju radio program Nadrealista i songove inspirirane aktualnim događanjima u gradu. Grupa zbog tehničkih i tehnoloških nemogućnosti prestaje s video i muzičkom produkcijom i prve dvije godine rata radio show je jedini medij u kojem je bilo moguće raditi.
Baš kao i 1980. godine, kad se oko radio show-a počela okupljati jezgra new primitiwsa, tako i 1993. mnogi novi i mladi muzičari surađuju i sudjeluju sa svojim starijim kolegama. Sa dolaskom struje u grad Top lista Nadrealista počinje sa scenskom, muzičkom i video produkcijom (televizija u suradnji s US-aidom i humanitarnim organizacijama International rescue committee & Umbrela Grant) Grupa završava novu seriju "TLN - ratno izdanje" i sama producira pozorišnu predstavu koju je na besplatnim nastupima vidjelo 20.000 Sarajlija.
Prateći bend Top liste Nadrealista postaje jezgra novog Zabranjenog Pušenja, a njeni članovi Sejo Kovo, Đani Pervan, Dušan Vranić i Samir Ćeramida 1997. godine realizirat će i prvi poslijeratni album Zabranjenog Pušenja "Fildžan viška". Elvis J. Kurtović i Sejo Sexon, okosnice novog Zabranjenog Pušenja, paralelno s pripremanjem albuma rade i na nastupima Top liste Nadrealista, koja poslije ratnog iskustva u BiH 1995-1998. radi preko 300 nastupa pod pokroviteljstvom US - aida po BiH, Hrvatskoj, Sloveniji, Njemačkoj, Austriji, Danskoj i Švicarskoj.
Po završetku turneje u proljeće 1997. godine izlazi album "Fildžan viška" sniman u Amsterdamu i miksan u Ljubljani. Promotivna turneja obuhvaća 149 koncerata, a sa albuma su skinuta 4 singla (spota), koje su producirali sami članovi grupe. Iskustvo iz TLN-a pokazalo se dragocjenim u snimanju spotova, koji bivaju vrlo dobro ocijenjeni u Hrvatskoj, BiH i Sloveniji gdje je grupa redovito nastupala. Na turneji su sudjelovali Sejo Sexon, Elvis J. Kurtović, Predrag Bobić, Zoran Stojanović, Nedžad Podžić, Marin Gradac, Bruno Urlić i Branko Trajkov, a povremeno i Samir Ćeramida i Đani Pervan.
Ista ekipa 1998. godine realizira i prvi živi koncertni album Zabranjenog Pušenja "Hapsi sve!", snimljen 17.10.1997. u zagrebačkom Domu Sportova sa Dariom Vitezom, novim managerom grupe, u ulozi organizatora koncerta i izvršnog producenta albuma.
1999. godine grupa na planini Bjelolasica, priprema svoj novi projekt koji ponovno realizira u Amsterdamu sa Zlatanom Hadžićem u ulozi producenta (na albumu "Fildžan viška" je imao ulogu inženjera zvuka). Album je nazvan "Agent tajne sile" i objavljen je u junu 1999. godine i do danas su snimljena 3 spota. Album je izdala TLN - Europa, čiji su vlasnici članovi grupe, a aktuelni hit je pjesma "Jugo 45" koja trenutno visoko kotira na top listama u BiH i Hrvatskoj.
Grupa je odmah po izlasku albuma krenula na promotivnu turneju u sastavu: Sejo Sexon, Elvis J. Kurtović, Predrag Bobić, Bruno Urlić, Dragomir Herendić i Branko Trajkov. Promotivna turneja je još uvijek u toku i do oktobra 2000. odsvirana su 124 koncerta.
Post je objavljen 20.05.2006. u 12:28 sati.