Il prezzo della liberta'

nedjelja, 29.01.2006.

ne' cane ne' pesce(ilitiga nebuloze)

znam da mi nije pametno pisat post u zoru ali buduci da sam prespavala pola dana sad je meni vrijeme rucka..pojela sam dvi brioshe i sad se bacam na pisanje.
veceras(tj.nocas) sam shvatila da nista nisam shvatila!!!!ne,nisam pukla skroz...objasnit cu...
ovaj blog je nastao jednu noc kad sam ja bila jako zbunjena i nista mi nije bilo jasno.nakon nekog vremena ja sam bila jako razocarana jer sam mislila da sam neke stvari shvatila...a onda sam jos neke stvari "shvatila" pa sam bila ljuta kao nikada.a onda sam veceras(nocas) "shvatila" da nista nisam shvatila i da ja non capisco un cazzo.i najvjerojatnije cu jednog sutra shvatit da i sada nista nisam shvatila i sta vise mislim da znam to manje znam.pogotovo sta se ljudi tice.svi smo tako slicni a tako razliciti.nisu uvijek drugi ljudi oni koji mjenjaju misljenje preko noci..svi smo mi takvi.samo sta to neki znaju a neki ne.svi mi smo u stanju mrziti i voliti istu osobu.svi smo u stanju uciniti ludost.svi smo u stanju sokirat same sebe izjavama i djelima.nitko od nas ne poznaje tako dobro samog sebe,svi mozemo ocekivat sve od drugih a pogotovo od nas samih.i ja znam da ja sad mislim da nesto znam ali ja u biti nista ne znam jer cu vec sutra mozda pobit ove moje teze jer cu opet bit uvjerena u nesto ili u nekoga koga sam mozda ja "nacrtala" i pored zdravih ociju ne vidim dobro ili ne zelim vidjeti.i tako se vrtim(o) neprestano u krug i onda kad nas mozda stvarno zivot necemu nauci i nakom milijun lekcija i popravnih naucimo pravila i upoznamo teren u ovoj ludnici bit cemo naborani i premoreni za ikakvu akciju i mladost cemo prepustit novim generacijama i molit cemo boga da nas uzme k sebi da ne moramo gledat mlada lica kako se gube.kako se "pronalaze".kako vjeruju...u nesto sta ne postoji.kako nakon prvog pada i uspona misle da sad sve znaju i kako je svaki novi pad tezi.da ne moramo gledat njihova lica kako se umaraju.kako se uvijek iznova nadaju i pogotovo da ne moramo glumit da ne znamo sta ih ceka.
mozda sam ipak ja pukla skroz.nije uopce bitno.ove godine prezivljavanja u ovoj dzungli nisu bile uzaludne ako sam bar nesto naucila.i to zelim podijelit s vama,najdrazi moji...nikada,ama bas nikada nemojte nista uzimat zdravo za gotovo.sve sta imate,imate sada,kasnije ili sutra tko zna.uzivajte u svakom trenutku.budite uvijek nasmijani.smijeh lijeci sve i okruzuje vas toplinom.gdje god dosli donosite radost.ako ne mozete,ostanite kod kuce.nista nije ni crno ni bijelo.sve je negdje izmedju.
procitala sam jucer jednu poslovicu:"ako se nesto cini prelijepo da bi bilo istinito,onda najvjerojatnije i je tako".drz te se toga....i ljudi moji dajete vremena vremenu......kako lijepo zvuci sve ovo sta napisah ali nazalost meni ne lezi u praksi nikako.i u teoriji funcionira i u mojim snovima ali kad se radi o mom zivotu ja vam dragi moji ne kuzim apsolutno nista i ne znam kako reagirat.i uvijek se iznova iznenadim kao da sam se jucer rodila.
a sad bi bilo dosta.idem spavat...i sanjat..neki drugi svijet..neku drugu "ja"...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv