| |
| |
25.01.2007., četvrtak
vučem svoje srce za sobom.
Možda zato što me ne znate?Možda zato što ste dovoljno glupi da ste si umislili da me znate doovoljno i da mozete srati po meni...mozda zato jer ste uvjereni da ste bolji od mene pa cete me gaziti...možda zato što ste jadni i zajedljivi...možda zato sto nikada me niste pogledali onako izbliza,provirili dublje u mene...znaš,kada se zagledaš u mene,sa najmanjom mrvom želje da me vidiš onakvu kakvu zaista jesam, možda biste shvatili da nosim više od odjeće koju nosim,nešto vise od plave kose, glupog osmijeha...možda bise shvatili da mi je vokabular dovoljno širok da izgovaram i lijepe i ruzne stvari,da nisam kao jebeni aparat i da imam osjećaje...možda biste shvatili da me ne znate,da me ne poznajete dovoljno duboko da biste mogli suditi o meni?!!!
Možda sam samo upplašena.
Uvijek sam bila zgrožena time da ljudi zapravo odlaze.
Umiru,sele se, okrenu ti leđa, ne trebaju te vise.
I bojala sam se toga.
Sada...bojim se još više.
Okrenem se oko sebe i vidim neku brojku ljudi.
Moj razred,moj bivši razred,Moja sreća koju odvajam daleko od svih jer znam da je naše prijateljstvo bezvremensko i bezupitno.
I kada vidim sve te ljude zagrlim ih, poljubim...uvijek dogovaramo neke kave, smijemo se...ponasamo se kao da se poznamo.no zapravo.
Kojim me očima gledaju?
Kako me vide?
Jesu li me upoznali dovoljno ili im nikada nisam dopustila da se približe.
E to je već moj grijeh.
Hoću samo reći da prolazim pored svega, gubim ravnotežu i padam.Bar danas.I bojim se.Užasno se bojim.I nakon nekog vremena pojavljuju se one suze..ne dvije ili tri kapi, nego one teške suze to pokušavaju razgolititi moje slabašno tijelo.Jer tako se osjećam.Zgaženo,tužno,sjebano.ZNAM DA ĆE BITI BOLJE. no ovo trenutno jače je od budućnosti.
Hladno mi je,ne ovako,već oko srca,oko onog dijela gdje trebaš osjećati toplinu.No ja ju ne osjećam.Ne sada.
Uzela sam telefon u ruke, nazvala svoju Veliku SREĆU, moje sunce i pričala sa njom.Uvijek je ona ta koja me digne,išamara me dozom svarnosti i izliječi neke rane.I nekako, osjecam se sigurnijom uz nju.Hvala ti za to.Za svaki tvoj korak.
No opet.
Mislim da me vidite kao praznu plavu kutiju,barbiku bez duse i mozda.
Mozda me i ne vidite.
Nisam sigurna.
Samo...da me bar stvarnost zagrli i kaze da ce sve biti u redu.
Griješimo,svjesna sam toga.
Svjesna sam i toga da ljudi odlaze.
Svjesna sam toga da muškarci i žene nikada neće biti ravnopravni.
Zasto??
Zabrijem sa tipom i ja sam drolja, oni zabriju sa sedam ženski i frajeri su.I nema iznimaka.Isti je princip,samo su nijanse različite.
I znas....Moj dječače,moj D. možda te zato volim.
Što si me volio usprkos svemu...što smo postojali ja i ti,kada smo postojali...zato sto nisi nikome vjerovao,zato sto si me volio,jesi,nakon svega,mogu reci da znam da si me volio.
Mozda bas zato jer si tako tih,tako izgubljen u daljini,daleko od isfuranih kul tipova sa cigarom u ruci.
Dugo mi je trebalo da se podsjetim zbog čega sam te voljela.
No.
zaboravimo na sve.
Mlada sam.
I da, odriče se ljubavi.
Ne želim dečka, ne želim brije.
Ne dok ne narastem.
Nisam mala djevojčica,ali nisam dovoljno velika da nosim teret drolje,kurve.
Ne zelim to.
jer to je cijena ljubavi.biti kurva.
odrasti.
ja sam već odrasla.
gotovo sigurna da mogu čekati nekoga da me zavoli.
loša sam. ali nisam toliko loša da me tvoje oči ne mogu podnjeti.
nisam tolika drolja,kurva.
odrasti.
i onda me zavoli.
do tada.
Imam svoju sreću,svoga medu i zvijezde.
I nikada više neću poželjeti ljubav.
Ne vjerujem više.
Slijedeći put kada bude 10 i 10 neću odabrati tri prsta i posloziti decke.Na mene ne misli nitko.
tako neka i ostane.
Hvala vam.
Preranno je za ljubavi neke.
"Opet sam bila nekom
samo orden na reveru
al' to je tako"
Mogu biti zahvalna ljudima koji su tu.
Onima koji znaju tko sam . čak i kada samo čuju moj gla preko telefona.
Hvala mojem suncu što je uvijek bila tako hrabra,i za mene, i za sebe.Hvala na svom optimizmu,na svakoj rijeci.na uvjeravanjima.
Hvala sto znate tko sam.
Bit ću ja bolja.
I nekom ću biti dovoljna,jednom.
A do tada.
Ljubav nije potrebna.
Al mom mladiću.samo da znas.
Ko ce te trpit', ha
i gutat' sranja, da
drugi ti se nude
al' su to sve obecanja
drugi bi umrli, ubili za mene
ti si me zgazio, nasao zamjene
vise me nemas
ali slomljena kost ce srast'
ostaj mi zdravo, tocka
pozdrav, tvoja cast
Svi plastični dijelovi moga tijela bit će sretni jer si ti sretan.
|
23.01.2007., utorak
.glupe emocije.
Zaboravi na trenutak da me nema.
Pjevaju li ptice?
Je li nebo još uvijek žuto?
Padaju li zvijezde na tvoje dlanove?
Bojiš li se?
Nema potrebe za strahom.
Nikada nije bilo.
Uhvati me za ruku.
Idemo zajedno.
Prejebozovno,
ševodelično
i fenomentastično.
Glupo.
Razočarano.
Razmaženo.
Sjebano.
I sretno.
Svi osjećaji smikasani u jednom malom srcu.duši.štogod.
Nekako.
Izgubile se želje.
Potreba za crvenim rajfićem u kosi.
Prekul sam si sa crvenim starkama.
Znaš.
Pričam sa različitim ljudima.
I shvaćam.
Denis.
Da ne shvaćam.
To nije ljubav.
Nikada i nije bila.
POPUŠILI SMO FORU.
samo smo htjeli bit zaljubljeni.
ni prvi,ni zadnji spašeni od tragedije.
nene.
prije prepušteni toj tragediji.
A JA ČAK NI NE PLAČEM NA TITANIK!!!
no.
nemoj misliti da me ne boli kada kažem da smo.odnosno.da NISMO.
MI.
ja i ti.
jednina.
samo pokušavam biti komična.
zar sam jedina koja se smije?
Ne zabrinjava me ni činjenica da me zvala djevojka iz dalekog grada već 2 puta.
i ne, nisam se javila.
kukavica sam.
reći da mi fališ?
neću priznati.
(protest)
danas pišem test.
i znam da neću uspjeti.
ali nekako nema veze.
LUZER SAM.
ah.
|
15.01.2007., ponedjeljak
I love u Peyton.Sorry.
Znas ono izjedanje same sebe.
Moji grijesi poslali su me u pakao.
(previše sam griješila ovih dana)
Oprosti.
Pakao je pun pa su me vratili nazad.
Shvatila sam da nema izlaska.
Iz ovog svega.
Samo završetka.
A prerani završetci su tužni.
Misao samoubojice.
Počivao u miru prijatelju.
Ma znas mozda me ne trebas.
A da odem?
Korisnija sam kad me nama.
Kada me ne vidis i ne cujes.
So, lately i've been wondering who will be there to take my place?
When I'm gone, you'll need love.
Možda nađem način da se vratim.
Ali moglo bi biti pogubno.
Volim te, znaš.
Ograničavaju nas sitni obzori i krivi pogledi na ljubav.
A, sretan ishod naše veze u tvojim je rukama.
''…Svoja kao nikad, a sva prepuštena tvojim rukama…''
Još uvijek sanjam ostvarenje snova.
Još se uvijek budim u vatri.
Još me uvijek truješ.
Još sam uvijek tvoja.
Još si uvijek moj.
Ne zadugo.
ove večeri nemaš koga iskoristiti
zato sam ja tu...uvijek..samo za tebe.
A pričaju mi iza leđa da sam kurva.
Jesam, i jos gore od toga.
Zajebi.
|
11.01.2007., četvrtak
Nedostajati samome sebi?
Dotakneš nebo,najpažljivije što možeš.
Samo vršcima prstiju i imaš osjećaš da udises sve njegove ljepote.
I nikada nisi bio ovako sretan.
Sanjas da sretnes Njega i pitas ga neke stvari.
Do sada nisi ni znala postoji li, vjerovala si na temelju prica u Crkvi,ili nisi vjerovala.
Jednostavno jer si bila prepametna da povjerujes u babske priče.
Ili možda preglupa.
«Oce nas!
Ja nisam taj sto zna, al' nadam se da bar ti znas
otkud toliki bol, suze i strah?»
Dišeš.Samo zato jer napokon imaš vremena disati.
Tvoje ruke dodiruju tirkizno ogledalo vlastitih zelja.
I po prvi puta osjećaš se slobodno.
Ne osjećaš se ranjivo.
I krv ne teče u potocima iz srca sto ga je netko neoprezno ispustio iz ruku.
I sretna si.
Zaista.
Smijes se toms kladu, savršenim obrisima i linijama žarkih boja.
Ne znaš da li sanjas ili samo shvacas pojam sreće.
A opet.
Sve ima svoj kraj.
I ne znas kamo poslije.
Ne znam , ne mogu pronaci svoj put kuci.
Ma znas…tamo gde me cekaju mama i tata, brat i baka…gdje je natpis «welcome home».
But this time
Nobodys home
Ne,nemam kamo.Lutam sama.
1,2,3,4,5,6,7…
brojim stepenice do stana gdje smo nekada zivjeli.Pokucam tiho.
Nobodys home
Izgubila sam.
Izgubila sam se??
Kladim se da slijedeći put ja pobjeđujem.
Možda je to bila kuća na promaji.
Pa je ona otpuhala vas, naše snoive i naše želje.
Hmm da, možda.
A možda nikada nisam imala dom.
Danas se mrzim.
Osjećam se prljavo.
Podljevi krvi na desnoj strani srca.
Nije važno.
Mrzim se.
I nisam jedina koja se mrzi.
I ne pokusavaj razumijeti.
Jer ti ne razumiješ.
Osjecati se izgubljeno.
Lutati.
Traziti sebe i osjecaje koje je tako tesko uhvatiti.
Zar nije glupo prolazili pored stare skole i mrziti ju?
Zar nije pogresno odsjeći taj dio života od sebe.
A toliko ti je značio.
Neki ljudi zgade ti ono što voliš.
Da, uspjeli ste.
Hvala.
I opet se zajuris da prodes kroz otvorena vrata, i vjerujes,nadas se, sreatn si i sjebes se.
Vrata su se zatvorila.
Niis bio dovoljno brz.
A ja nisam dovoljno pametna.
Lijepa.
Seksi.
Pozudna.
I kul.
Da me volis.
Pogresno je mrziti sve ono sto ti jesi.
Al kog boli kurac.
I was left to cry there
Waiting outside there
Dealing with the lost air
|
|
|
|
|
|
