< siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (3)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (4)
Studeni 2006 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

To smo mi.
Ja i ona.
Bez posebnog pretjerivanja.



Ima nešto u nama što uvijek traži više.
Više mjeseca.
I više zvijezda;
više glazbe na vjetru.



*Talk*

Oh brother I can?, I can't get through
I've been trying hard to reach
you 'cause I don't know what to do
Oh brother I can't believe it's true
I'm so scared about the future
and I wanna talk to you
Oh I wanna talk to you

You can take a picture of something you
see
In the future where will I be?
You can climb a ladder up to the sun
Or write a song nobody has sung or do
Something that's never been done

Are you lost or incomplete?
Do you feel like a puzzle, you can't
find your missing piece?
Tell me how do you feel?
Well I feel like they're talking
in a language I don't speak
And they?e talking it to me

So you take a picture of something
you see
In the future where will I be?
You can climb a ladder up to
the sun
Or write a song nobody has sung or do
Something that's never been done, do
Something that's never been done

So you don't know where
you're going and you wanna talk
And you feel like you're going where
you've been before
You tell anyone who'll listen but you feel ignored
Nothing's really making any sense at all.

*London calling"

London calling to the faraway towns
Now that war is declared and battle
come down
London calling to the underworld
Come out of the cupboard, all you
boys and girls
London calling, now don't look to us
Phony Beatlemania has bitten the
dust
London calling, see we ain't got no swing
Except for the ring of that truncheon
thing
The ice age is coming, the sun's zooming in
Meltdown expected the wheat is growing thin
Engines stop running but I have
no fear
Cos London is drowning and
I live by the water
London calling to the imitation zone
Forget it brother, you can got it alone
London calling to the zombies of death
Quit holding out and draw another breath
London calling and I don't wanna shout
But while we were talking I saw you noddin' out
London calling, see we ain't got no highs
Except for that one with the yellowy eyes
The ice age is coming, the sun's zooming in
Engines stop running the wheat is growing thin
A nuclear error but I have no fear
Cos London is drowning and I live by the river
Now get this
London calling, yes I was there too
An' you know what they said - well some of it was true!
London calling at the top of the dial
An' after all this,
won't you give me a smile?
I never felt so much a' like...

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

 

.lonesome road.

 
 
 

11.01.2007., četvrtak

Nedostajati samome sebi?

Image Hosted by ImageShack.us


Dotakneš nebo,najpažljivije što možeš.
Samo vršcima prstiju i imaš osjećaš da udises sve njegove ljepote.
I nikada nisi bio ovako sretan.
Sanjas da sretnes Njega i pitas ga neke stvari.
Do sada nisi ni znala postoji li, vjerovala si na temelju prica u Crkvi,ili nisi vjerovala.
Jednostavno jer si bila prepametna da povjerujes u babske priče.
Ili možda preglupa.
«Oce nas!
Ja nisam taj sto zna, al' nadam se da bar ti znas
otkud toliki bol, suze i strah?»
Dišeš.Samo zato jer napokon imaš vremena disati.
Tvoje ruke dodiruju tirkizno ogledalo vlastitih zelja.
I po prvi puta osjećaš se slobodno.
Ne osjećaš se ranjivo.
I krv ne teče u potocima iz srca sto ga je netko neoprezno ispustio iz ruku.
I sretna si.
Zaista.
Smijes se toms kladu, savršenim obrisima i linijama žarkih boja.
Ne znaš da li sanjas ili samo shvacas pojam sreće.
A opet.
Sve ima svoj kraj.
I ne znas kamo poslije.
Ne znam , ne mogu pronaci svoj put kuci.
Ma znas…tamo gde me cekaju mama i tata, brat i baka…gdje je natpis «welcome home».
But this time
Nobodys home
Ne,nemam kamo.Lutam sama.
1,2,3,4,5,6,7…
brojim stepenice do stana gdje smo nekada zivjeli.Pokucam tiho.
Nobodys home
Izgubila sam.
Izgubila sam se??

Kladim se da slijedeći put ja pobjeđujem.

Možda je to bila kuća na promaji.
Pa je ona otpuhala vas, naše snoive i naše želje.
Hmm da, možda.

A možda nikada nisam imala dom.

Danas se mrzim.
Osjećam se prljavo.
Podljevi krvi na desnoj strani srca.
Nije važno.
Mrzim se.
I nisam jedina koja se mrzi.

I ne pokusavaj razumijeti.
Jer ti ne razumiješ.

Osjecati se izgubljeno.
Lutati.
Traziti sebe i osjecaje koje je tako tesko uhvatiti.

Zar nije glupo prolazili pored stare skole i mrziti ju?
Zar nije pogresno odsjeći taj dio života od sebe.
A toliko ti je značio.
Neki ljudi zgade ti ono što voliš.
Da, uspjeli ste.
Hvala.

I opet se zajuris da prodes kroz otvorena vrata, i vjerujes,nadas se, sreatn si i sjebes se.
Vrata su se zatvorila.
Niis bio dovoljno brz.

A ja nisam dovoljno pametna.
Lijepa.
Seksi.
Pozudna.
I kul.

Da me volis.

Pogresno je mrziti sve ono sto ti jesi.

Al kog boli kurac.


I was left to cry there
Waiting outside there
Dealing with the lost air

u 00:47||komentari (1)||na papir||#|| ^