Marketing
Nedostajati samome sebi?
Dotakneš nebo,najpažljivije što možeš.
Samo vršcima prstiju i imaš osjećaš da udises sve njegove ljepote.
I nikada nisi bio ovako sretan.
Sanjas da sretnes Njega i pitas ga neke stvari.
Do sada nisi ni znala postoji li, vjerovala si na temelju prica u Crkvi,ili nisi vjerovala.
Jednostavno jer si bila prepametna da povjerujes u babske priče.
Ili možda preglupa.
«Oce nas!
Ja nisam taj sto zna, al' nadam se da bar ti znas
otkud toliki bol, suze i strah?»
Dišeš.Samo zato jer napokon imaš vremena disati.
Tvoje ruke dodiruju tirkizno ogledalo vlastitih zelja.
I po prvi puta osjećaš se slobodno.
Ne osjećaš se ranjivo.
I krv ne teče u potocima iz srca sto ga je netko neoprezno ispustio iz ruku.
I sretna si.
Zaista.
Smijes se toms kladu, savršenim obrisima i linijama žarkih boja.
Ne znaš da li sanjas ili samo shvacas pojam sreće.
A opet.
Sve ima svoj kraj.
I ne znas kamo poslije.
Ne znam , ne mogu pronaci svoj put kuci.
Ma znas…tamo gde me cekaju mama i tata, brat i baka…gdje je natpis «welcome home».
But this time
Nobodys home
Ne,nemam kamo.Lutam sama.
1,2,3,4,5,6,7…
brojim stepenice do stana gdje smo nekada zivjeli.Pokucam tiho.
Nobodys home
Izgubila sam.
Izgubila sam se??
Kladim se da slijedeći put ja pobjeđujem.
Možda je to bila kuća na promaji.
Pa je ona otpuhala vas, naše snoive i naše želje.
Hmm da, možda.
A možda nikada nisam imala dom.
Danas se mrzim.
Osjećam se prljavo.
Podljevi krvi na desnoj strani srca.
Nije važno.
Mrzim se.
I nisam jedina koja se mrzi.
I ne pokusavaj razumijeti.
Jer ti ne razumiješ.
Osjecati se izgubljeno.
Lutati.
Traziti sebe i osjecaje koje je tako tesko uhvatiti.
Zar nije glupo prolazili pored stare skole i mrziti ju?
Zar nije pogresno odsjeći taj dio života od sebe.
A toliko ti je značio.
Neki ljudi zgade ti ono što voliš.
Da, uspjeli ste.
Hvala.
I opet se zajuris da prodes kroz otvorena vrata, i vjerujes,nadas se, sreatn si i sjebes se.
Vrata su se zatvorila.
Niis bio dovoljno brz.
A ja nisam dovoljno pametna.
Lijepa.
Seksi.
Pozudna.
I kul.
Da me volis.
Pogresno je mrziti sve ono sto ti jesi.
Al kog boli kurac.
I was left to cry there
Waiting outside there
Dealing with the lost air
Post je objavljen 11.01.2007. u 00:47 sati.