|
Iskreno putem o kojem sam pričala stvarno nisam htjela poći. Znam da vam ide na živce i da ste pomalo znatiželjni a nemogu vam reći. Neke stvari nisu za javnost. Uglavnom, taj put je čisto amatersko igranje vatrom, ništa ne dobijem od toga, opasno je i šansa da se opečeš je 99 %. Ali nekako sam odlučila krenut, jer bi me srce boljelo da bar ne pukušam iako ne vjerujem se skupa u to...No, uglavnom, sve to još nije počelo i stoji. Najradije bih da ovako i ostane, ali vidjet ćemo, uglavnom znat ćete.
Sva sreća počela sam raditi, pa tako ujedno i izbila neke pizdarije iz glave. Kako si stalno nešto zauzet, ne ostaje ti puno vremena da se baviš pizdarijama. Hm, ali što mi se dogodilo ? Počela sam sanjat svakojake pizdarije tako da me i dalje ne ostavljaju na miru, jedno od toga je da non stop sanjam svakojaku drogu. Iskreno, neloš san ali ono koji racku? Pa nisam valjda toliko zagrizla baš sad kad mislim da me to malo pustilo ( iako ljeto stiže, bit će veselo ) I pogledam u sanjaricu kad tumačenje kaže ako sanjam drogu da trebam biti oprezna jer se na poslu događaju neke intrige u vezi mene. Ima nešto u tim snovima i podsvjesti. Itekakve intrige se odvijaju ali naravno ne u moju korist, nadam se najboljemu ipak. Najebala sam zato što sam igrala fer i plemenitu igru.A to tako neide u real lifeu. Ali i dalje odabirem takav put, jer mi je dovoljno nečista savjest ( koja se nekako u zadnje vrijeme i ne pali često ) da je još prljam.
Radim pa se i osjećam korisnije, a tko će mi i financirat veoma skupe izlaske svaki tjedan.
Neznam više odakle da nabavljam pare, ali to je moj problem. Izabrala sam takve izlaske tako da i snosim posljedice. I znam da se sjebajem ali opet ne vidim nekog razloga da prestanem, nemam potrebu prestati. A ljeto ... ljeto mi je uvijek najlošije ...tek tad skužim koliko malo prijatelja imam i koliko sam stvarno usamljena. Lonely Maura. Nisam mogla izabrat bolji alter ego. Ali nisam uopće opterećena time što sam usamljena, stvarno se lako čovjek navikne na to stanje. Dapače koliko god želim nekoga, toliko i ne želim. Ponajviše jer nisam zadovoljna sobom i to bi mi donijelo samo problem. Ne bi me usrećilo, znam da ne bi.
Sve ovo što se događa gledam kako jedno stanje, kratkotrajno. Kao jedno važno iskustvo koji nije previše ugodno ali vodi me do blaženstva. Doduše koje je daleko ali to me drži - nada da će biti bolje i da moram proći tnovit put do unutarnjeg mira.
Malo mi je lakše jer sam se odmakla od nekih ljudi koji su samo povećavali moj nemir iako ću nažalost stjecajem okolnosti opet pasti u njihovu mrežu. Ali bježat ću i ograditi se što više...
Rekla sam već da svoje osjećaje ne doživljavam ozbiljno više. Kako dođu tako i prođu. Budu preintezivni a onda ispušu kao probušeni balon. Nešto strašno. Ali opet pozitivno što me dugo ne može mučiti jedna stvar. A sve na kraju ima svoju dobru i lošu stranu. Ma sve ima uvijek dvije strane. Tako i ovdje...
Ja i Lonely Maura. A što reći...preživljavamo, borimo se, svakakve krize prolazimo. Učimo se polako što je život, samostalne i neovisne o tuđim postupcima i mišljenjima. Ja se ponekad povjeri preko Lonely Maure blogerima, na blogu ostavi svoje uzburkale misli i opet u nove pobjede ali i gubitke. Ali one i dalje vjeruju... Vjeruju u ljude, vjeruju u život iako im se ponekad jako teško nositi s ružnim stvarima pa se čini kao da su izgubile svaku nadu u bolje sutra. Ali one su uvijek spremne dići se iz pepela, snažne i borbenije nego prije.
Ali zanimljvo je da jedna drugu uistinu vole. Slične su ali potpuno različite.
Jedino što im je slično je da im na vidiku unutanjeg mira zasad nema ...
A opet, odabrale su takav put, i posljedice su tu... Bit će tu još svašta... Tek je počelo...
|
