Jesi mislila bit učitejica?-pita me baba
Svaki put kad mene baba pita jesan mislila bit učitejica to znači da ja ne moran u školu. To isto znači da materi to triba kazat tek sutradan.
Ošla mater na posal a ćaća zove školu:-«Alo, je li to učitejica ta i ta? Ode ćaća od moje male! Samo da van rečen da mi mala ne more doć u školu jerbo idemo na smrtni slučaj! Zbogonin, žurimo!»
I tako smo baba, ćaća i ja ošli na dernek na Zadvarje. Ja najvolin kad mi odemo na dernek jer se meni uvik nešto odatle kupi..Davno je meni baba kazala da je na derneku ka u životu-šta manje pitan više ću dobit! Zato ja nisan nikoga potezala za rukav da kupe mi ovo, da kupe mi ono. Ali već san ja zamirila šta sve neću pitat a dobit ću. Moj ćaća i baba su isto zamirili šta će sve dobit pa smo tako uzeli jedno kilo, mlade kapulice i litar i litar a meni gusti. Ja san se dozavrat umastila sa janjetinon ma kad bi da ću stat baba bi samo rekla:-Ne va pomolat!
Mi nismo pomolali pa je ćaća uzejo još litar i litar.
Tad san ja znala da ću dobit još i više od onoga šta nisan ni mislila pitat..Onda je svratijo barba Marko reć nan da se i teta Pera uputila na dernek i da joj ćaća nađe parking.
Ćaći je odma opek ispa iz usta:- Mora li mi svaki dernek prisist!??-zapita se ćaća retorički. A unda se siti: Iman,ako ništa, još dvi ure…
Onda je ćaća žvaka malo brže i ronda da teta Pera vozi onoga juga ka da vozi šleper nuklearnog otpada, a baba ga je svako malo munjivala latkon u rebra da iđe zamirit parking, da iđe zamirit parking…
Svi mi kući znamo da teta Pera nema strpjenja tražit parking jerbo joj sve strpjenje ode na vožnju ma je ćaća mislijo da njega baba munjiva i zato jer oće zadnjih 20deka izist sama..pa se nije tijo dignit. A baba je objašnjavala barba Marku da je teta Pera polagala vožnju ima mijun godina, u vrime kad je najbrže prijevozno sredstvo bilo magare i da se teti Peri ne va čudit. Da baba i ja nismo išli s njome prošle godine na dernek do dan danas se ne bi saznalo da teta Pera nema strpjenja za tražit parking. Šta je-je, teta lipo, pomalo vozi i nikad se ne uzrujaje kad joj ozada trube i dobacuju. Ali se uzrujala baba kad nas je pristiga biciklist i osova teti Peri milu mater..to zato jer teta Perina mila mater je moja baba.
Odma je baba njega provala dofatit kroz prozor za grkljan ali nan je uteka. Baba je za njin vikala da lako ti se puvat kad mu bicikla ima 15 brzina a naše auto jedva 4…
Teta Pera nije bendala biciklista đava mrve ali zato je baba puvala do Zadvarja i proklinjala ga u deset kolina-sve do dicu od dice dičije mu dice itd…imala je vrimena jerbo teta Pera ne prilazi 20km/h ni na autoputu a kamoliće na cesti. I sve je lipo išlo dok nismo došli u Zadvarje..a tamo nigdi mista za utrat auto niti da bi iko pustio tetu Peru skrenit. Počela teta Pera gubit živce pa namah reče:» Držite se, saću skrenit, utraću ga ode pa ILI-ILI !!»
Bilo je prvo ILI (dočin ja ovo pišen) ali nakon toga je ćaća reka da ne smin više u auto s teton Peron. A da baba može.
E, onda smo moj ćaća i ja išli zamirit parking i metit dva matuna da se zna da je zamiren. Usput je meni ćaća kupijo klepetalo. Klepetalo stoji na komadu štapa i kako ja odan ono klepeće krilima. Kad stanen ja, stane i klepetalo. Zato san ja tila da idemo dalje ali ćaća je reka da je on za SDP-e. A kad si za SDP-e onda se vratiš na svoju katrigu i nastaviš žderat janjetine.
Malo potla je doša i barba Slavko vozeći u kamijonu svinje, gnjoj i ženu i nije se znalo šta je tu više smrdilo. Ja mislin da je barba Slavko ali to se ne govori naglas nego se misli u sebi. Onda je ćaća reka da kad vako bazdi samo smrdljiviji od ovih još mogu ostat na katrigama pa smo mi, silon prilika, išli dalje. Baba je tražila sebi veštu na cvitiće ali da se cvitići ne vide a i da je boja primjerena starome čeljadetu. Najboja je boja između crne i modre ali ne smi bit ni crna ni modra, a taku je teško nać. Jedino mater to znade nać. Ona babi kupi modru veštu na cvitiće pa je drži na suncu misec dana dok sunce ne ubije i boju i cvitiće. Zato ćaća babu zeza da je na njoj sve usalo. Al najviše on babu zeza tako da misli u sebi.
Dok je baba tražila veštu, ćaća je tražijo buće a meni je odgovaralo što god da mi se kupi. Puten se prodavalo svega ali najviše je tu bilo smrtnih slučajeva. Meni je ćaća pokaza kako se njih 6 istovremeno vrti na ražnju ali da je to tako u životu, kaže ćaća-veća riba jede manju ribu!
Dakako-reče baba- biće ti je taki štumak od srdela!!
Baba ćaću zeza naglas jerbo baba ne zna mislit u sebi. Kaže da joj to stvara plinove.
Meni je bilo ža smrtnih slučajeva pa mi je ćaća za utješit me kupijo dalekozor. Metijo me na panj da gledan kaće nadoć jugo s teton Peron a da će on i baba na gemišt.
Utrnile su meni ruke čekajuć da nadođe teta Pera ma taman kad san tila pustit dalekozor ugledala san jugo a u njemu teta Pera…s mojon materon.
Ugleda je i ćaća i viknijo mi da se sakrijen iza panja.
Baba ga je pogledala i viknila:»Di će se sakrit kad joj je do gnjata??? Ti i panj imate puno zajedničkoga-obadva ste širi negoli viši. A i pameti ste iste!!
Mater je meni manila i nasmijala se a ćaću se pravila da ne vidi.
Čin je izašla iz auta odma je ćaća masla oko nje:»Ajmeee jesi nas iznenadila, ajmee baš lipo! A šta je reć da si došla?
Mater ga pogleda pa reče-Srila san učitejicu i ona mi izrazila sućut za smrtni slučaj!
I onda se mislin kako iman tj kako san imala pametnoga muža…već si ti zna šta te čeka!!!-prodere se mater
Ajede nevista, ne va se idit! Skočiće ti kiselina pa neš moć okusit janjetine, jel ti to potriba?-trezveno će baba
A i vi!!-nastavi mater s deračinon-iskvarićete mi ovo dite! Tribala je bit u školi a ne se vucarat po dernecima!!
Ali mama-smireno ću ja- sve je u redu. Ja nisan mislila bit učitejica!