srijeda, 14.06.2006.
BRZOPLETOST
1. UVOD
Zamislite neurednu kuću, pun sudoper suđa, odjeću razbacanu po cijeloj kući. Zamislite susjede kako se neprestano tuže na vašu neurednost. Najluđa stvar u svemu ovome je što neoprano suđe, nuredna kuća i vaše oblačenje nije odraz vaše lijenosti. Takav je život jedne brzopletne osobe.
Brzopletost je komunikacijski poremećaj koji uključuje kratkotrajnu pažnju, nemogućnost slušanja i teškoće sa sintaksom. Često se zamjenjuje s mucanjem. Brzopletne osobe karakterizira neorganizirano planiranje govora, prebrzo govorenje i nesigurnost onoga što treba reći. Za razliku od toga, osobe koje mucaju točno znaju što žele reći, ali su trenutačno u nemogućnosti to izreći.
Obzirom da sindrom brzopletosti nosi u sebi brojne poremećaje, rad s takvom djecom je dugotrajan i iziskuje mnogo strpljenja. Najviše treba vježbati ono što je i najviše oštećeno. Djecu koja su brzopleta i "ubrzana" treba usporavati u aktivnostima. Kako nisu svjesna vlastitog poremećaja, treba im na njega svraćati pozornost i stalno ih upozoravati na odgovarajući način. Obzirom da je u takva djeteta mišljenje konfuzno, posebnu pozornost treba posvetiti razvijanju mišljenja, jer bez toga nema otklanjanja ovog govornog poremećaja.
2. RAZUMIJEVANJE, GOVOR, ČITANJE I PISANJE
Sindrom brzopletosti se može očitovati u četiri osnovne komunikacijske aktivnosti: razumijevanju, govoru, čitanju i pisanju.
2.1. Poremećena osnova govora i razumijevanja
Brzopletaš kao da ne zna što će unaprijed reći. Disanje nije na odgovarajući način organizirano pa u duljoj rečenici može doći do respiratorne pauze – ipak rijetko, jer su rečenice brzopletaša uglavnom kratke i po strukturi krajnje jednostavne. Unutar tih kratkih rečenica melodija je obično monotona. U duljim rečenicama može doći do gramatičkih pogrešaka, jer kao da je zaboravio o čemu je počeo govoriti i koje je riječi upotrijebio. Redovno dolazi do traženja riječi ili se pak riječi nagomilavaju tj. dolazi do istodobnog pokušaja izgovaranja dviju riječi, što dovodi do saplitanja, zamuckivanja ili ispravljanja. Tempo govora je neujednačen i ima tendenciju ubrzavanja. Ponavljaju se slogovi, rjeđe glasovi.
Dakle, poremećena je osnova govora tj. sve što predstavlja veće cjeline, organizaciju: disanje, intonacija, glas, ritmičnost pa i akcenti, gramatika. No, poremećen je i leksik i izgovor glasova. Brzopletaš često ima vrlo siromašan rječnik bez obzira na godine koje je proveo u školi. Ne razumije i ne upotrebljava rjeđe i biranije riječi, a posebno ne one koje se obično nauče čitanjem. Kod onih fonetski kompliciranijih i rjeđih može imati problema, jer se ne sjeća točno njihove glasovne i slogovne strukture. Izmišlja nove riječi, starima daje krivi ili izmijenjeni smisao. Kada se ne može sjetiti riječi ili je ne zna brzopletaš se katkad služi verbalnim opisima ili gestama. Isto tako mnogo se služi poštapalicama i uzvicima.
U brzopletaša su česti poremećaji artikulacije, što je posljedica fluktuirajuće pažnje i površnog slušanja. Površno se slušanje odnosi na slušanje drugih, no u još većoj mjeri na slušanje samoga sebe, na kontrolu vlastitog govora.
Obično stradaju auditivno raspršeniji i artikulacijski teži glasovi kao i u dislaličara. Znači, i kod brzopletaša će najčešći biti sigmatizam i rotacizam. Međutim, artikulacija može biti općenito oštećena i to zbog površnosti. Izgovor je takav da su glasovi jedva prepoznatljivi, a preko nekih se klizne.
Poveže li se takav način artikulacije sa svim drugim nabrojenim smetnjama, a to su neodgovarajuće govorno disanje, monotonija ili kriva intonacija, poremećaji ritma i tempa, pogrešna ili siromašna uporaba gramatike, siromašan rječnik, poremećaji artikulacije i k tome zamuckivanje, dobit ćemo sliku brzopletog govora. No, sve to pravom brzopletašu ne smeta. On je veseo, rado govori, nema nikakvih kompleksa. Nije svjestan svog načina govora.
2.2. Čitanje
Što se tiče čitanja, ovisno o drugim pogreškama govora, početak čitanja teksta može biti relativno dobar. U početku se koncentrira na tekst, ali što čitanje dulje traje greške postaju sve brojnije jer pažnja odluta tj. misli na nešto drugo. U jednom trenutku se prene pa opet nešto dobro pročita, ali ti su trenutci sve kraći i kad do njih dolazi usred rečenice ne pomažu u razumijevanju teksta. U teškim oblicima brzopletaš katkada ne raspoznaje sva slova kad ih izoliramo. U tekstu ih otprilike pogodi, no ne uvijek. Pogađa i riječi, ali nerijetko krivo. Kako ne pazi na ono što čita, unakazi tekst gramatički i leksički, nepoštiva interpunkciju, ima varijacije tempa, zastoja, ponavljanja, saplitanja. I na kraju, što je osnovno, ne razumije što čita. Drugim riječima ne može učiti čitanjem.
2.3. Pisanje
Brzopletaš će i u pismu pokazati svoj nered misli. Sastav neće imati logički slijed, kao što se popularno kaže "glavu i rep". Obično se radi o nabacivanju pojedinačnih misli. Rečenice su najčešće kratke. Počne rečenicu, doda joj umetnutu, na ovu još jednu, a ona glavna se izgubi. Strada i sintaksa u funkciji izgubljene misli.
Pravopis nije jaka strana brzopletaša. Pišu kako govore tj. unose svoje nepoznavanje leksika u pismo. Rukopis je vrlo neuredan, obično širok, dezorganiziran u prostoru, slova su nejednake veličine, naknadno dopisana, bez detalja, s nedovoljnim razlikama između slova i slova. Izostavlja ih, dodaje slogove, mijenja im mjesto, spaja ih po dva u jedno, ponavlja slogove ili čak i riječi ili ih izostavlja. Rukopis brzopletaša teško je čitati, ali on kao takav obično brzopletašu ne smeta, premda ga je možda nešto više svjestan, kao i lošeg čitanja. Obzirom da sindrom brzopletosti nosi u sebi brojne poremećaje, rad s takvom djecom je dugotrajan i iziskuje mnogo strpljenja.
3. CILJEVI TERAPIJE
( www.asha.org/about/publications/leader-online/archives/2003/q4/f031118a.htm - 44 - (St. Louis, K. O., Raphael, L. J., Myers, F. L., & Bakker, K. (2003, Nov. 18). Cluttering updated. The ASHA Leader, pp. 4-5, 20-22. ) )
Jedan od prvih ciljeva terapije je smanjivanje brzine govora, iako to za brtopletaše nije lako postići. Neki brzopletaši dobro prihvaćaju DAF ( delayed auditory feedback ), neki ne. Druga tehnika koja se pokazala dobrom je korištenje analogije brzinometra. Kada je govor iznad ograničenja brzine osobi se daju «speeding tickets» što ga upozorava da prebrzo govori. Često se brzopletaše uči da namjerno rade pauze. Ako osoba nije svjesna gdje staviti pauzu, to može biti korisno za pisanje nerazumljivih rečenica koje je ona ili on upravo rekao, prvo bez razmaka između riječi, onda s razmakom. Razlike mogu pomoći u učenju pravilnih pauza.
Artikulacija i jezični problemi su često smanjeni ako osoba postigne sporiju brzinu. Katkada, ti problemi moraju biti direktno oslovljeni. Jedna tehnika uključuje vježbanje koristeći kratke, visoko stukturirane iskaze ( npr. «Bok. Zovem se Ivan. Živim u ulici Ante Starčevića 148. Radim u dućanu u Tijesnoj ulici.) i zatim korištenjem više normalnog jezika ( npr. «Bok. Ja sam Ivan. Živim u ulici Ante Starčevića 148, 3 bloka dalje od dućana u kojem radim u Tijesnoj ulici.» ) Također može biti korisno da nauče preuveličavati naglašene slogove u dužim riječima uključujući i nenaglašene slogove ( npr. "par•tic´•u•lar," "con•di´•tion•al," or "gen•er•o´•si•ty").
Ciljevi koje treba postići u terapiji: usporavanje brzine govora; pojačano praćenje ; korištenje razumljive artukilacije; korištenje prihvatljivog, organiziranog jezika; interakcija sa slušateljima; prirodno govorenje; I reduciranje suvišnih netečnosti.
3.1. Usporavanje brzine govora
Jednostavno govorenje pacijentu da uspori ne pomaže. Logoped mora naći strategiju za svakog pacijenta.
Delayed auditory feedback katkada pomaže i može ga se koristiti. Druga tehnika je upozoravanje na brz govor odmah nakon njegovog pojavljivanja. Logoped tada mora pružiti sporiji model koji klijent treba imitirati. Kliničari mogu dati "speeding tickets" da pomognu klijentu da uspori brzinu govora. Brzi, brzopleti segmenti govora mogu biti snimljeni na kazetu I transkribirani u pisanoj formi- bez razmaka između riječi, da naglase potrebu stanki između fraza I nekih riječi.
Za osobu koja je brzopleta, a ne voli da ju drugi upozorava da uspori, dobro je snimiti sporiji model govora I pustiti snimku prije no što klijent započen sporiji govor. Time mu unaprijed odredimo frekevenciju I intenzitet govora.
3.2. Pojačano praćenje
Brzopletne osobe često moraju učiti kako pratiti svoj govor. Mnogi nerado misle o svom govoru. Analize video ili audio snimljenog materijala mogu se koristiti u naknadnoj analizi. Odrasle brzoplete osobe mogu zamisliti da govore razumljivo prije no što počnu komunicirati I koristiti unutarnji govor za samoohrabrivanje. Kliničari mogu pripremiti audiosnimke za klijente s uzorcima njihovih najgorih, sumnjivih I najboljih primjera govora I pomoći im da usvoje disciplinu slušanja te im pustiti vrpce nekoliko puta na dan da pojačaju praćenje.
3.3. Korištenje razumljive artikulacije
Usporavanje brzine govora I njegovo praćenje uspješno se rezultira u razumljivom govoru. Ako ne, potreban je dodatni tretman. Sustavne greške u artikulaciji treba ispravljati kao I kod osoba koje imaju samo artikulacijski poremećaj. Takve greške bile su u centru značajnog ( I često neuspješnog ) prijašnjeg tretmana. Ako je tako, terapija brzopletosti treba težiti integraciji naučenih promjena u govorni uzor. Katkada je potrebno vježbati kratke rečenice da bi se našlo najbolje rješenje između nerazumljivog, brzopletog govora nasuprot tečnom, ali prenaglašenom artikuliranju I neprirodnom govoru.
3.4. Korištenje prihvatljivog, organiziranog jezika
Jezični tretman je preporučljiv ako strategije gore opisane nisu bile skroz uspješne. Više sintaktički prihvatljive rečenice I usuglašene priče mogu biti izmijenjene počinjanjem jednostavnih, kratkih rečenica i postupnim širenjem u duže, više složene rečenice. Kliničari mogu transkribirati neke iskaze, pokazati klijentu “zbrku” ( npr. , run-on, razbacanu bujicu riječi koja ne daje informacije ) I tražiti ga da ponovi svoju poruku uključujući samo bitne informacije. Slično, klijente se može učiti da prepričaju sadržaj ( “što” ) opisa ili priče, I zatim formu ( “kako” ) poruke sa svim I samo nužnim riječima I primjerima da ju učine razumljivom. Neke brzopletne osobe će trebati značajnu pomoć I puno prakse u učenju pričanja priče logički I dosljedno.
3.5. Interakcija sa slušateljima
Brzopletaši često trebaju trening u predviđanju, shvaćanju I odgovaranju na standardne replike date od slušatelja tijekom konverzacije. Trening mora početi s pravilima za turn-takinge kao što su, “ Pričaj dok tvoj partner sluša; zatim slušaj dok on priča, “ te nauči odgovarati na suptilne signale kao što je mrštenje slušateljeve obrve. Brzopletaši mogu imati koristi od periodičnog “ provjeravanja “ sa slušateljima postavljanjem pitanja, “ Jesi li shvatio to? “ ili “ Hoćeš da ponovim to? “
3.6. Prirodno govorenje
Brza , neregularna brzina govora kao I spora, automatska brzina smatra se neprirodnom. Kada se to primjeti, preporuča se učenje klijenata da mijenjaju
trajanje oba sloga ( osobito naglašenih slogova ) I intonaciju. Osigurava se neposredan feedback za govor koji zvuči kao neprirodan I stran. Imitiranje kliničara u intonaciji I frekvenciji na Visi-Pitch®, u svrhu da se pomogne usporiti brzina govora, može biti uspješno u učenju govornika kako da varira visinu I glasnoću kako bi zvučao što prirodnije.
3.7. Reduciranje suvišnih netečnosti
Preporuča se da se suvišne netečnosti zadnje reduciranju, osobito u brzopletaša sa malo ili bez mucanja. Nakon ciljanja brzine govora, praćenja, artikulacije, jezika, ako netečnosti postoje, moraju biti reducirane u terapiji. U tom slučaju preporuča se fluency shaping strategije da se reducira pojava netečnosti na prihvatljivu razinu.
Svaka terapija koja se usmjerava na fluentne ciljeve kao što su lagani počeci govorenja, produženi slogovi, pravilno disanje, može pomoći.
4. SAVJETI RODITELJIMA
( www.mnsu.edu/comdis/kuster/cluttering/ddaly.html (A handout by David A. Daly, University of Michigan, , from a workshop on Cluttering, reproduced below with permission, May 6, 1997.))
• Dijete treba stalno upozoravati da najprije smisli što će reći, da rečenicu izgovori u sebi pa tek onda na glas.
• Između rečenica treba praviti veće pauze kako bi dijete imalo dovoljno vremena formulirati novu misao.
• Češće treba mijenjati aktivnosti djeteta i davati mu nove, njemu prihvatljive zadatke.
• Pjevanje kao i recitiranje pridonose usporavanju govora i izgradnji ritma i melodije koji takvom djetetu nedostaju.
• Treba se usredotočiti na samo osvješćivanje, jer su mnogi brzopletaši nesvjesni svog brzog govora. Brzopletaša je najbolje snimiti na audio ili video vrpcu, tako da mogu sami sebe slušati odnosno promatrati.
• Nije dovoljno samo govoriti "uspori", nego ih treba pokušati usporiti metodom lupkanja po slogovima.
• Obzirom da im je sposobnost pamćenja siromašnija, treba prakticirati pričanje i prepričavanje priče u koju treba uključiti što više detalja.
5. ZAKLJUČAK
Teško je predvidjeti hoće li terapija sindroma brzopletosti biti uspješna ili ne. Mnogi brzopletaši su uvjereni od prijatelja, obitelji ili od samog sebe, da imaju značajan govorni problem. Motivacija je glavni element uspješnosti terapije. Promicanje u poslu na bolji položaj može biti dobar razlog da se čovjek trudi. S druge strane, brzopletaši koji nisu sigurni da imaju problem ili ih to ne brine, neće imati puno uspjeha u terapiji.
Takvi klijenti trebaju kontinuirano ohrabrivanje od strane kliničara. Potrebna je dobra veza između klijenta i kliničara i dosta vremena da bi se uvjerilo brzopletnu osobu da promijeni svoj način govora.
6. LITERATURA
1. www.convention.asha.org/2005/handouts/293_Ramig_Peter_073266_10050511 3348.ppt
2. http://www.psychnet-uk.com/dsm_iv/cluttering.htm
3. www.stuttersfa.org/Speech_Language Pathologists/Cluttering/82.aspx
4. www.asha.org/about/publications/leader-online/archives/2003/q4/f031118a.htm - 44 - (St. Louis, K. O., Raphael, L. J., Myers, F. L., & Bakker, K. (2003, Nov. 18). Cluttering updated. The ASHA Leader, pp. 4-5, 20-22. )
5. http://www.therapytimes.com/content=5101J64C485EB6841
6. www.mnsu.edu/comdis/kuster/cluttering/ddaly.html (A handout by David A. Daly, University of Michigan, , from a workshop on Cluttering, reproduced below with permission, May 6, 1997.)
7. http://www.mnsu.edu/comdis/isad/papers/stlouis.html (by Kenneth St. Louis and Florence Myers, Virginia and New York, USA )
- 09:37 -