bLogistika - Prvi hrvatski blog za logistiku i nabavu

Ova prica objavljena je 27.05.2013. u Business.hru.

Znate li kako su se Japanci koji su bili uništena i demoralizirana nacija nakon drugog svjetskog rata, u samo nekoliko desetljeća, uzdigli u svjetsku gospodarsku i industrijsku velesilu?

Hrvatska stalno naglašava turizam kao stratešku granu industrije i glavnu konkurentsku prednost iako cijela Hrvatska od turizma uprihodi manje nego jedan osrednji srednjeeuropski grad. Japan, s druge strane nije imao prirodnih bogatstava koje je mogao upotrijebiti kao svoju konkurentsku prednost ili polugu u tom usponu. Isto tako Japanci nisu poznati kao posebno inovativni ili kreativni - ono što su imali bila je tradicija i filozofija samuraja. Stari samurajski princip kai-zen što znači kontinuirano poboljšanje i koji se izvorno odnosio na unaprjeđenje ratničkih vještina, počeli su koristiti u proizvodnji i poslovanju. Taj princip je identificirao 7 gubitaka (japanski muda) koje treba izbaciti iz procesa proizvodnje, a raditi treba samo ono što stvarno donosi dodatnu vrijednost za kupca i ono što kupac stvarno i plaća.

Sedam (odnosno osam) glavnih gubitaka u poslovanju:
1. Prekomjerna proizvodnja
2. Zalihe
3. Nepotrebno kretanje
4. Prekomjerna preciznost
5. Čekanje
6. Transport
7. Defekti
8. (Neiskorišten ljudski potencijal)

Kasnije je kaizen i njegov zapadni pandan lean management postao mantra u svijetu businessa te mu je naknadno dodan još jedan, možda i najveći gubitak u poduzeću, a to je – neiskorišten ljudski potencijal.

Neki kažu da su hrvatski proizvodni radnici skupi (imaju previsoke plaće!?) i da zbog toga naša proizvodnja nije konkurentna te da nas sve relevantne svjetske kompanije zaobIlaze kao potencijalno mjesto ulaganja.

OK, ako je naša radna snaga preskupa za proizvodnju, kako onda radna snaga u Njemačkoj, Danskoj, Švedskoj nije preskupa za proizvodnju? A znamo da su ti radnici plaćeni više od naših. Isto tako znamo da u tim zemljama postoji proizvodnja – i da su to industrijske zemlje sa značajnim dohotkom.

U čemu je onda stvar? Da li je stvarno hrvatska proizvodnja nekonkurentna zbog „visokih“ plaća ili je stvar u tome da smo neefikasni? Da li se možda radi o tome da naši radnici nisu efikasni kao Nijemci, Šveđani itd.? Na žalost, odgovor je potvrdan i o tome nam svjedoče razni pokazatelji produktivnosti i statistika.

Znam, netko će reći da je statistika točan zbroj netočnih podataka. Međutim, u jednoj stvari moramo biti iskreni, a to je da statistika nikada ne laže kada se radi o velikim brojevima, koji obuhvaćaju dovoljno velik i reprezentativan uzorak. Nedavno sam prisustvovao razgovoru sa menadžericom ljudskih potencijala koja je objašnjavala zašto se rade psiho testovi i testovi osobnosti prilikom zapošljavanja ljudi. Ti testovi nisu stopostotni pokazatelj za pojedinog kandidata, ali u prosjeku imaju dovoljnu točnost da se uzmu kao relevantan faktor kod zapošljavanja.

Isto tako, istina je da ne možete na osnovu statistike reći koji to radnici manje rade i u kojim poduzećima, ali da u prosjeku manje radimo nego što rade naši kolege iz navedenih zemalja – e to možemo reći.

www.logistika.com.hr